Malena u grču

Maleni joj ružu

poslijednji put  bere

zaljubljene duše

ona smiraju odi

mjesečina tješi zvjezdice

praznik je ljubavi

smrt se iskrala

plače

Oh znan

dan je već uveliki

a me za buđenja tvog

nisan vidia oči lipe

još mekane od sna

kako se lagan otvaridu

tia san mila

ukrasti oni prvi treptet

u kom duša tvoja sni

tia san vidit

kolko

u tom treptaju mene

ima

ni to običan sjaj

u oku tvom mila

njime nebo dobrotu sniva

tiši me

mogu da snin

oka tvog treptaj

pretvorim

Tišana i sni

je već uveliki dan

ne želi ti riči

dobro jutro jube

a ne oću da se budim

san u snu

Anđela u bilom

ima tvoj lik

jubim te zauvik

u noćima dugim

danima teškim

mislima tražim

dane kratim

vrlo često

jedno mjesto

vrijeme jedno

malo dijete

ljeto sanjam

vrijedno nespokojno

prelijepo vrijeme

mirisavo dijete

prelijepo mjesto

ljubav kao stanje duše

zaboravljeno od ljudi

okupano

morima

obasjano

zvjezdama

tiho

osunčano

velikodušno

sjajno

blago i blago

pitomo

drago

nježno

čisto

milo

bistro

ljubavlju ozračeno

davanjem nesebično

dobrotom umilno

od cvijeća mirisno

sneno od nevinosti

blaženo od radosti

pomalo umorno

od čekanja mene

poput sjene

nalik Princu Malom

hodim duhova tragom

ja koji ću plakati za dvoje

vrijedno je toga milo moje

tih godina ruke pružao

drugim nježnijim se nadao

te godine sretoh tebe

skoro napriliku mene

u prvi tren tada nisam znao

ljubav svoju tebi sam dao

jer plakat ću za oboje

a si ruke mi pružila

prigrlih dušom

tvoje srce iskreno

utopih se u tvom zagrljaju

svježem od mladosti

leprašavom ko zvijezde

tihom blagom

nježnom pitomom

rosnom

jer plakat ću za tebe

ljubavi moja

velikodušan u sebičnosti

izgubih se u izvoru

ljubavi tvoje

u tvom pogledu

bistrom umilnom

snenom radosnom

čistom i suznom

jer plakat ću za sebe

radosti moja

dobrotom sapleten

milošću sakriven

ko nježno janje

ko malo kuče

izgubih se

u tvojoj duši

iskrenoj snenoj

blaženoj od nevinosti

cvijetnoj od radosti

orošenoj od snenosti

jer ću plakat za oboje

milosti moja

više ne tražim ništa

svaka misao na tebe

vraća me u vremena

ona neka tamo davna

divne puteve

cvijeća djece

i tebe mila moja

i zato ljubavi

ja plakat ću za oboje

živote života mog

Ponekad uzmem slike

titravom rukom ljubavi risane

crvenilom zalezećeg sunca obasjana

malena sne snije

kao krhka ruža ljubavlju začarana

a ne haje mir slobodu treba

Nešto me guši

prizor prvi

gledam te zavaljenu u travi

sjaj u kosi

plavetnilo na usnama

dvije ruže na grudima

Vidim te mladu blistavu

prizor drugi

lijepa i nasmiješena

tek pokoja ljubičica

blaga svjetlost titra na obrazima

leprša mi srce hudo

Oči te dodiruju jedina moja

prizor treći

pretočena u krajolik

nemnirna kosa

plavetnilo neba

miluje mi dušu blagu

Moje zaljubljeno srce

prizor četvrti kojeg nema

pretvara te u najljepšu sliku

što moji dvori ljubavi sniju

krajolik mekog pijeska

a se klizi kroz ruke tvoje i moje

šaram ljubav i mirise tijela tvoga

bojama plavetnim

neću lagati i crvenim

onim nježnim duginim

jer riječi su preslabe

presahle ni sjenke krhke nema

Bijaše i proljeće i jesen

uvijek zelena i crvena

prkosna od ljepote

ta mila moja

zvao sam je Krhka ruža

samo radi pjesme

koju sam dao smisliti

jednom htio zapisati

zvali su je Nada

o gdje li je sada

oh ne pitajte ljetom odi

još me srce načisto boli

da ublažim tugu

pokušavah naći drugu

ali nikako ne ide to

bez nje je veliko zlo

još uvijek je tražim amo tamo

svakom koji ide nekamo

kažem pozdravite mi nju

teško ću zimi sanjati u snu

Dobro jutro Nevjesto

Krhka ružo moja

Sanjah da si usnila lijep i okrepljujući san.

Zaboravila si ga.

Ja ga zapisah , jer svaku noć bdijem pored tebe.

Držim te za ruku.

Samo jedan poljubac, kao dašak lahorca

ti utisnem međ tršnjine usne.

Volim te mila.

Tako si lijepa, nježna.

Budiš u meni blagost i milinu.

Pored tebe nemam ni juče , ni danas , ni sutra.

To nije dio mene.

Ni dolazaka ni odlazaka

I moja ljubav nikad ne umire.

Odričem  se svega osim nje.

Sa tobom Mila , imam sve.

Svo ono vrijemne za koje sam mislio da je izgubljeno,

da ga nema.

Sa tobom dobijam sebe.

Ti si ljubav koja rađa.

Ti si izravna Evina kći.

Nije bilo generacija između vas.

Ona te rodila.

Ti si mene rodila.

Ja sam tvoj sin i tvoj ljubavnik.

Ja nisam Edip i neću oslijepiti,

jer ne žalim što volim svoju majku kao Ženu

i želim je kao  Nevjestu svoju.

Ti si Mila i sestra moja .

Jer i mene je majka Eva izravno rodila.

Zato sam tvoj brat.

Ne stidim se što volim svoju sestru

i hoću da vodim ljubav sa tobom,

da mi budeš Žena.

Evina izravna djeca nisu počinili incest,

Voljela su se,

slobodno nesputano.

Imati , majku tijelom i dušom

u ta prastara vremena je bila čast,

koju majka nije poklanjala svakom sinu.

Ne znaš ti Mila,

vjerujem da ne znaš,

volio bih da ne znaš kako je to, koliko boli ,

voljeti majku i sestru, poštovati ih kao samo Nebo

a željeti da ih imaš kao Žene ,

jer drugog izbora ti Sudba nije ostavila.

Voljeti Princezu , djevu ,

Tebe Mila,

Nema vremena,

Nema prostora,

samo biva

samo boje

samo ljubav

svuda oko nas ,

u nama

zapisano od Iskona

lepršaju kao kazna

kao blagodat

kao grijeh

kao zavjet

kao vječnost koja nikad ne zamire