Prolaze dani
bezbrižni sami
čarolijom obasjani
svako jutro
ustajem radostan i čio
noćas sam snio
ljepotu
njene sjene
šaptao ime
dok napolju veje snijeg
sve nešto mislim
kako je lako
samo šapnem
njeno ime
i ona već je tu
nema važno za
moje zime
kalendari i rime
putuju sa mnom
kroz moje zime
nadaju se
u ehu kristala
stići će
njeno ime
I tako
prolaze dani
prolaze zime
a ja
još uvijek
s ponosom
šapćem
njeno ime
U prelijepo jednom
nekom izgubljenom vremenu
zacvili bol
volim te
sjetno sa tugom
da li i znanjem od iskona
reče
Tren u trenu…
Nekako kao da smo zaustavili vrijeme
Umiri otkucaje srca …
sreca ce se nauciti dozirati
ne zelim da velika doza bude pogubna …
nismo naučili
predali se snovima
i pogubili se …
ne znam gdje i kako
ali vjerujem da labudica mila
leprša
jer
s vremena na vrijeme
ovlaže me kiše njene
Noć je
početak ljeta mili
a iznenada sniježi
čudo jedno
neviđeno
hiljade pahulja bijelih
prošlost doziva
tamo negdje u plaveti
mora beskrajnog
jedna kučica mala
u cvijeću obitava
upaljena svijeća
jedina dogorjeva
blaga je nevera
peć ne gori
ugasle su vatre čežnje
tvoje usne se smrzle
snove tražiš ispod kavala
daleko sam od maslina
iza nekog visokog krša
star i nemoćan
srebreni mjesec poručuje
nemoj biti tužna Jube
ljubav će ti doći
jednom…
obećavam
Autor
Hajro Šabanadžović
Djetinji snovi
Đardin ljubavi
Neuzvraćena ljubav
Rastanak
**
Ćutim
poput djeteta
poput ptice
koja umire pjevajući
poklonih ti srce
krvavo i živo
sa usnama usječenim u bjelinu zuba
da oblacima druguju
dok tražih tebe u mirisima ljubičica
dana prošlih nerazumom ubijenih
i pjesama tvojih meni posvećenih
da se ogrnem snima
u nemirima tvojih beganja…
a
u
kriku
kapljica kristala
koje klize niz lice
čutim bol
i tananost
u uzvišenosti one koju volim …
odlazim mirom ogrnut
Boli
Moja tišina i sni
Molitva i anđeo
Nježna muzika ljubavi
**
I kad šuti
srce bol čuti
nisam te se nagledao
Anđelu mili
a moram ići
časno je a i umoran sam
ostavljam ti moj Ocean tišinu i sne
nek ti se nađu za duge dane samotne
i molim te čuvaj našu tajnu
opraštajući mi ljubav moju
Volim nevinost kiše
kapljice rose
kap po kap
svaka kap jedan život
nova radost
mnogo ljubavi
još više nestajanja
u meni jesen je
a dolazi zima
osjećam je
kamin ne radi
čini se decenijama
i snovi mrznu
prelijepom životu
što sutonu gre
dolazi zima
hladna i neprebolna
zavejaće pute
ljubavima starim
Nije meni žao tango ostaviti
već je meni žao Sarajevo ne gledati
Nije meni žao snove ostaviti
već je meni žao Modrom rijekom ne ploviti
Nije meni žao dunjaluk ostaviti
već je meni žao ko će dušom Bosnu sniti
Nije meni žao mrijeti
već je meni žao tebe jube ostaviti
Gospode
umoran je ratnik tvoj
a opet
Konje moje mahalske
eh da mi je
još koji put uzjahati
Bosnom mojom projahati
Gospode
umoran je ratnik tvoj
a opet
drugovi moji po meraku
eh da mi je
još koji put zapjevati
vino piju nano age Sarajlije
Gospode
umoran je ratnik tvoj
a opet
ljube moje đardinske
eh da mi je
ljubav do smrti voditi
do zvijezda do maglica do besvjesti
Bože mili Milosni
eh da mi je
da mi prostiš ašik damar moj
eh da mi je
da mi prostiš suze neisplakane moje
Gospode
umoran je ratnik tvoj
Majčina duša
Suze majke duboke ko uzbirkano more
Majčina brižnost
Majčina tuga
Majčine suze
Majčina svjetlost
Majčina radost
Majčina ljubav
Majka
Prođoše godine
sretnik a siroče
još uvijek tuguje
majku svoju
usnulu
nerazumom njegovim
ima vremena
a nema
nikad nema vremena
nikad dovoljno izrečenih riječi
nježnosti i ljubavi
dodira
a jednog dana tuga navre
rečemo biva iznenada
i doziva sretne dane djetinjstva
samo četiri riječi
volim te majko mila
kucaju na penđer
kućerka starog
u mahali pustoj
majka ne otvora vrata
predugo čekala
pa se umorila
pusti sanak usnila
siroče željnog njenih riječi
nježnih milovanja
tužnog ostavila
eh mati mati
da ti je samo znati
koliko je ljubavi i časti
utkano u me od tvoje blagosti
oprosti mi na tuzi
proći će znam
hvala ti
jer i sada
želiš radost
na licu mom
tako si me učila
mrijeti se mora
da bi se drugi rodili
radosti Božije darivali
Prošlost se ne vraća
greške se plaćaju
ljubav niko ne krpi
ni za šaku zlatnika
sjećam je se svakog osvita
progoni me slika njena
krhka je ko čaša od kristala
kad nestane jantara i žada
pokisao stojim
ispod trešnjinog stabla
kiša pere tragove suza
dok muzika tanga srcem pleše
u tragovima nestalim
vrijeme je izbrisalo behare
Usud je ubrao sve moje trešnje
i onu najdražu sa sobom odveo