Težak je život
vas umjetnika
reče mi jednom
jedna
prelijepa
a otuđena
ne shvatah
i nećeš
smijala se ona
mazno
do jednom
kad ti muče
ogrni me
bilo čim
dan danas
misleći na nju
ne shvatam ništa
mulac
život mi bi prelijep
a ća ne
Nebo
žene i ljubav
tišinom mojom snili
a onda
koliko juče
javi se ona
ili ono njeno
otuđeno
bolno nijemo
težak je život
vas nadobudnih
u odbranu dodajem
prelijep je
dok je nestvarne djetinje dobrote
Bože Mili
pelijepi
čudesni
su tvoji puti
mnoge Si mi poklanjao
vodio me putima
ka ljubavi žene
čarobne
tražio sam
otvarao Si vrata
darivao meni
blesavom maksumčetu tvom
pute
jecaja čežnje strasti
poklanjao meni sretniku
mirise djeva
bolile me
bojile sreću radovanja
do boli
nepodnošljive
neuki nikad nije pitao
Bože Mili,
brate moj
odakle ti
prekrasni drumovi
i evo
posipam se pepelom
klečim
molim Te
prosti meni sićušnom
Hvala Ti
na milosti i ljubavi
Umorno dijete
milosti puno
umorno leglo
i sada sanja
ljubav i vječnost
A ja ?
pod njenim prozorom
svako veče
molitvom
njene djetinje sne bdijemm
daleke su duboke vode Oceana
koji svaku veče preplivati mora
našem malenom univerzumu
Tišina i sni
se željena vratiti
Eh reče suđaja
nikad se ne zna
zašto je D'bro dobro
a se rukom malenom nježi
dok dane naših praznika snim
Tebi koja imaš dodir anđela
Tebi koja zvijezde sniješ
Tebi koja sama svitom bola brodiš
Tebi koja vraćaš nadu da anđeli zemljom hode
Tebi po kojoj dan svoju lipotu krasi
Tebi po kojoj noći snene sanjam
Tebi kojoj novi univerzum gradim
Tebi vjerna jube
poklanjam onu malu
krvavu i živu grudu
da tobom diše
želeći ti svu sriću ovig svita
Vremena da se vrću
bedastoća
nikad se ne vrnu
i dobro je to
sve što prođe
moralo je da odi
svojim putima
prošlost je samo sjena
koja raduje i boli
ovo sičušno sada
tek jedna misao
u srcu što se veze
budućnost je neizvjesna
željena od sna
rizikuj
živi svaki tren
život je lijep
Ima jedna lipa
i još jedna mila
pa još jedna draga
bezbroj njih prelijepih
djevojčica i poneka žena
sve san i’ zva Mila Nadalina
blesan nisan ih znan razlikovat
torte su znale od jajinca mišat
podobro i raznoliko a veselo
a za mene jednu milosnu
od badema slatku tortu
ljepotice mile
što su te znale mišati
jajinca ko vjetar lišće
ništa mikser
sve zavisi od damara
i pokreta
i u kakvu si formu meto
Sunce i bonaca
ljeti ponekad samo lelujaju
nebo postaje njihov veo
prosipajući se u tisuće prozračnih zarova
iznad mora nadomak škuroga pijeska
gdje sjeđah na jednom od dva kavala
na kojima bješe urešeno mastiljavim algama
rezerve za ljubav
Druga sjedalica osluškuje kupačicu
raskošno utonulu u crveni bikini
koji krasi mramorna bista
orošena mirisom sirene
što ljubav vodi sa morskom pjenom
na valovima nesputanog iskona
spremajući se za nježne kovitlace
sa mnom hudim i blaženim
Ona
izlazi iz mora dubokog
da bi svoju bjeličastu plavet
nemarno pučanstvu podarila
nehajno
prima mene berlavog za ruku
vodi me ka drveću svetom
Ona i ja
ljeto u hladu maslina
lahorac u kosi
buna u damarima
nevidljivi ožiljci u srcu
ostalo su valeri
uronjeni u nezaborav
kada smo mi
u hladu maslina
zagrljeni ležali
kada smo mi
u kućici cvijeća
nehajne
dodire imali
gledali more plavetno
što teče snovima
bremenito
od ljubavi
nošen neverom nevere
val strašni
otvori se ponor
i…
tada smo mi
počeli suze brati
tada smo mi
očajnički ljubav vodili
u vremenima naših
prošlih života
nalik
jednom začaranom univerzumu
kome nismo mogli
ili nismo hteli pobjeći
bilo je odlazaka
i bjegova dugih
radi radosti povratka
svuda odi
padni
lebdi
posrni
leti
ali svojoj krhkoj ljubi
se vrni
svom
Gradu čednosti
dođi
Predivni su
Saraj dvori moji
malena moja
zlaćani
kao sunce
padajući zemlji
bijeli i plavi
kao noćna bajka
Vrijeme nije za suze
mila od kraljevskog roda
podmitio sam anđele
i oni se mole za nas
na tragovima kiša
sada je vrijeme radovanja
dobro mi došla djevojčice
u ovoj kristalnoj noći
kada snovi postaju stvarnost
pruži mi ruku
odvešću te na trg zaljubljenih
na kojem od srca živih
prave ruže crvene
i prodaju djevicama
bez srca
poželio sam
svoju ružu crvenu
tebi da poklonim
da se smijemo i smejemo
zaljubljenom djetetu ovom