Sanjao sam rijeku
veliku i plavu
kako zaokreće
Grlicu milu
lepršava krila
oko mene svjetlost svija
kažu mi
ne valja sanjati vode ravne
ni zavrnute ni božure
i još mi rekoše
pomoli se
nesretniče
čutim
san im vode plave ne dam
bojim se
ukrašće mi ga
i ples Grlice lepršave
ali pomolim se
u snu tom
na obali
rijeke velike i plave
milosni behari milovanja nose
a ja konj sanjar ko mornar
nove snove sa grlicom snivam
Bićeš ti dobro
krhka ružo
otplesali smo
poslijednji tango
bez straha djevojčice bijela
djevo srca moga
obećao sam odim
ako ćeš biti dobro
sjećaj se niko ne zna
milina je bilo
jubim te zauvik
more mome ubavo
lepšaj mila
a ja i Nada
Tišina i sni
oceanu smiraja odimo
Otvorih srce
puno balonćića šarenih
lebde
ljepši od ljepšeg
ljubav
pahuljasta leprša
tebe traži
a ti
lebdiš u oceanima
rajskim
zlatna ti ribica u ruci
dar za mene
zove
poslijednjom mojom željom
dođi nam Maleni
Probudih se
Spavao bih još jako dugo
Ali počeo sam da Te sanjam
Ne znam koliko sam sanjao
ali sanjam te u bijelom
Imam jednu sliku koju sam davno naslikao
Nazvah je Bijela dama
Prizor u snu se stalno ponavlja
Isti je kao i na slici
Ja te gledam
Znam da te gledam
Iako nema me na slici
Neka je nemoć u meni
Hoću da te dotaknem a ne mogu
Hoću da ti priđem a ne mogu
Ti si u bijeloj haljini klečiš
meni je u snu neko poručivao
Slikaj nikad nemoj da prstaneš slikati
Ona će ti doći
Nisi došla
Ostale si mi samo riječi
Tišina sni
i Ti kao Nada
Umorno dijete
milosti puno
umorno leglo
i sada sanja
ljubav i vječnost
A ja ?
pod njenim prozorom
svako veče
molitvom
njene djetinje sne bdijemm
daleke su duboke vode Oceana
koji svaku veče preplivati mora
našem malenom univerzumu
Tišina i sni
se željena vratiti
Eh reče suđaja
nikad se ne zna
zašto je D'bro dobro
a se rukom malenom nježi
dok dane naših praznika snim
Umorno dijete
milosti puno
umorno leglo
i sada sanja
ljubav i vječnost
A ja ?
pod pendžerom njenim
svako veče
molitvom
njene djetinje sne bdijem
daleke su duboke vode Oceana
koji svaku veče preplivati mora
našem malenom univerzumu
Tišina i sni
se željena vratiti
Eh reče suđaja
nikad se ne zna
zašto je D'bro dobro
a se rukom malenom nježi
njegovo srce
Neki dan sam slavio praznik Ljubavi i tebe u njemu ljubavi moja. Tvoje usne na mojim usnama, tvoje usne, usne meke, vlažne, vrele, pohotne, pune i blage, usne za ljubljenje što mirišu na sreću i jorgovam bijeli.
Juče sam slavio praznik radosti sa tobom mila moja. Tvoje grudi u mojim rukama, tvoje grudi djevojačke, čvrsta bista ustrptjela, milodarja , radovanja , e mirišu na strast i pupoljak ruže. Grudi milovanja.
Poslije ću slaviti Praznik čežnje .Tvoje tijelo moje tijelo , tvoje tijelo na mom tijelu, tijelo djevojke, mirisno, raskošno, podatno, rosno, miriše na nevinost i ljubičice, tijelo za milovanje.
Ali danas slavim Praznik snova , jer tvoje oči na mom licu , tvoje oči mile, nježne, blage, sjajne, snene, zaljubljene mirišu na mladosti i more. Oči za sanjanje.
Lane moje…
Ova njena noć nije za tango
draga mi je tužna
boli je život
a ne bi trebao
prelijepa je
dahom proljeća diše
ljetni plam joj venama teče
raskoš jeseni boji joj dušu
čednost zime je njena bol
a sve se stopilo sa rosom
rijetke rubinove ruže
prelijepog tijela u cvatu
dok večeras sanja dragog
koji je skršio ljubav njenu
za par nebeskih oblaka
ne večeras nikako nije noć za tango
Ne tuguj Mila rane su biljezi
da se živjelo
bome i voljelo
Većina same od sebe
sad pa sad
bez ožiljaka nestane
Neke su od krpelja
malo zabole ali prođu
jer nisu vrijedne pomena
Ostaju one nezacjeljive
koje vrijeme oplemeni
jer su ljubavlju vidane
Tada se sjećamo prošlih dana
koji se neumitno
iznova i iznova vraćaju i ponavljaju
poput milostivih blagodeti
isjeckanih u lepršave konfete
što padajući na dlan
snove pletu
sni niču nježnošću sutona
tvoreći opsjenu
ja sam nježnost
a ti ljubav
u utrci života
i nesanici
kojom ti mene mazno pobjeđuješ
nestajući sa krhkošću svitanja
Ukraše jedinu moju
zli opsjenari i prepisivači
a opet rečeno mi
Bog jedini će uvijek paziti na nju
samo oslušni svoje srce
ono će ti pokloniti Božiji mir i spas.
to je ono što sam želio da dočekam
moja djevojčica odrasta
nalazi pravi put
nikad više nećeš biti usamljena
i nesretna.
ja sada mogu na miru da počinem.
umoran sam ti Milo moja.
Jako umoran i bolan.
Jedino me ti držiš budnim.
vrijeme je da te pustim
da odlepršaš prelijepa Labudice moja.
Ponekad će ti oko lijevo
ono na strani srca zatitrati
tek toliko da znaš da sam živ
ono i da te volim
nevažno je
znaćeš da moje srce
umorno
još uvijek kuca
živi samo za tebe.
ćitavo ovo vrijeme volim jednog anđela
a kada se anđeli vole
nema mjesta prizemnim zemaljskim pomislima.
to je čista uzvišena ljubav
bolna je i teška
a upravo zbog toga nevina i djetinja.
neka je na tebe spas Božiji
milost Božija mili Anđelu
ne opraštam se ja od tebe Malena
uvijek ću biti sa tobom
i poslije
Ja samo želim da znaš
da više nemam nekorisnu namjeru
kupovati vrijeme
Ima te čedne djece
neće da odrastu
samo hoće da se vole
igraju i jure
ima tih Anđela
što samo svjetlost
radost u drugima vide
ima tih Meleka
što i kada ih boli
i kada ih gaze i biju
i kada umiru
hoće ljubavi muziku da sanjaju