Prolaze dani , prolaze zime , a još uvijek šapćem njeno ime

 

Prolaze dani

bezbrižni sami

čarolijom obasjani

svako jutro

ustajem radostan i čio

 

noćas sam snio

ljepotu

njene sjene

šaptao ime

dok napolju veje snijeg

 

sve nešto mislim

kako je lako

samo šapnem

njeno  ime  

i ona već je tu

nema važno za

moje zime

 

kalendari i rime

putuju sa mnom

kroz moje zime

nadaju se 

u ehu kristala

stići će

njeno ime

 

I tako

prolaze dani

prolaze zime

a ja 

još uvijek

s ponosom 

šapćem

njeno ime






































											
Bookmark the permalink.

Komentariši