kad smo veseli
da se to ne mere metrima mjeriti
rastuže nas nova znanja
uče nas nema nesretne ljubavi
povjerujemo im
znamo to
reču nam nema sretne ljubavi
i to im vjerujemo
istina je
ljubav je jedinstvena
čedna
čista od svih dodataka
od ljubavi bježe bića
nezrela za branje
sasvim pogodna za odumiranje
svaki bijeg od ljepote je tužan
jedna zvijezda umire
kada žena zbog ljubavi zaplače
Tko sada pleše moj poslijednji tango
Tko sada živi moj nestali život
dok lagana kiša leprša u susret
očima brisača
poslijednjeg ponoćnog tramvaja
crvenog i tamnog kao noć
što klizi paklu
usamljenog bića što zaboravu hiti
tužan sam danima
možda se svjetla upale
cijelom svijetu
možda sam ponovo zgriješio
ipak
nije pravo
ne
nikako nije pravo
kada ti ukradu poslijednji ples
kada ti žive preostali život
dok sunce počinje da diše
bojama moga srca
zaista
nije pravo
ne
nikako nije pravo
ali
hvala Nebu
vratiću se
kada mi rode donesu darove
moje poslijednje ljubavi i snova
Znaš
da ti trepavice znam
i onaj nevidljivi mladež
koji samo ljubavnici vide
Znaš
da ti damar znam
i oni nevidljivi ožiljak
koji samo ljubavnici ostavljaju
Znaš
da straha nemam
da zaronim opet sa tobom
koja samo malo ljubavi tražiš.
Znaš
ocean je dubok
i malo se plašiš skoka
koji mnogo hrabrosti traži
Znaš
osvete su slatke
a se čednošću bjelasaju
vjerujem naučićeš plivati uz mene
Ne znaš
ali samo Uberi me
i živi
Zalutah u goru zelenu
kraj potoka djeva sjedi
zvjezdicama obasjana
kose plete i raspliće
snena nevesela
tužnim glasom poji
da je meni momče mlado
da me ljubi da me voli
da mu srce svoje predam
do ponoći do ponoći
od ponoći moram poći
svome starcu ljubav dati
pogledala u mjesec blagi
daleko bijaše do ponoći
pa se vrnu domu svome
Ove ruže naše
u nama što dišu
ovo nebo svjetlosti
u nama blista
hejbet godina samoće
zavejani snovi
na prtinama
svijeta ruža
djetinje radosti
majčina duša
očeva milost
svijet snova
Sve nešto mislim
Bože daj nam
zimsku idilu
u osvit jeseni
Nikad se nisam brinuo
za Bosnu i Terru
nisu li to čudesne
zemlje Božije milosti
plavet i zelen
milost i ljubav
šta nam više treba
zar ne
kako se ti ono zoveš
mila moja
zaboravljam
jer morima terrinim plešeš
i umorna na mome ramenu
ljubav o meni sniješ
dodirneš i predaješ se
putevima do broja jedan
i nazad
do iskona
Nosi srcem nježno
voljenje
dlanom stegni ružu
ljubljenu
ranom zaboli dane
prelijepe
krvlju piši riječi
prebolne
ožiljkom duši ukleši
sjećanje
koliko smo se voljeli
moja malena
Kasno kasno
i još kasnije
prekasno
na kraju puta
pruži mi ruku tvoju bisernu
kad mi srce ocvalo
pokraj tebe zastane
žao mi mila ne vidim ti lice
Milosno
ljepot dobrotom miriše
a Tišina sni
Stavi na grudi mi
kam veliki
Čergarski
nek putnici od iskona
što Boga slave ljubavlju
odakle ti Bože toliki drumovi
raznobojni i veseli
pominjuć sreću brata svoge
ljubav me stiže
napokon
a kam je priječi
da odleti sa odra moga
nisi leptirica bila
svjetlost avgusta si nosila
za svakog bi krugove pravila
grlice mila srce si nam ostavila
sa bolom u grudima
nekamo si drugdje hodila
noseći svjetlost
kome je potrebna
nas si često napuštala
malena grlice samo bi
prhnula neprimjetno
iznenada pa se nama vraćala
malkice umornijeh krila
na prsa naša nježno prislonila
blago snove odmarala
mi bi te prigrlili
udahnuli
koji dašak nježnosti
iskrica
što se ljubav zovu
nismo se ljutili
za ostavljena
slomljena srca
imali smo mnogo
tvojih zrcala
da idemo
da se vraćamo
posjetema
groblju sahranjenih ljubavi
vraćajući se
dvorištima srušenih kapija
tati
sramežljivi ljubavnici
ili sami vrazi
ljubeći kamenje
i oštrice tvojih lutanja
i tako tri puta
to jer neparan nesretan broj
zbog njega pomirenja
nesta
zao čas za ponos
boljeli te
boljeli nas
odlasci
tvoji ili rastanci naši
teške slutnje poput mora
skoro smo se u kam pretvorili
i ti i mi
grlice mila
ponos je glup i skupocjen
ljubav si pogubila
a si mila i zaljubljena bila
boje i krugove riječi
koji slomljeni ram
parčiće stakla
si nam ostavila
vrt jedan prelijepiima trešnjom behara jasminom miriše djeva čudesna u njemu dragog sniva na bijelom konju doziva mačka mazna oko nogu umiljato joj se mota njam njam cvili tila bi da papa iz đardina dozvan dragi na konju vranom dojaha besidi usnuloj dobroti vještica slatka gladnica mala neka papa sa dalekih puta dojahah papalinu san sanja mora prava daj i meni malo ogladnih draga