Bleki – Nikad ne proklinji dušu koja te voli

 

Razigrani đardin

Plavet leprša

Ruka ljubavi

 

U  svijetu ovom

nerazumnih rastanaka

bolom ranjene  duše

opasno je  prokleti

dušu koja te voli

 

želim

da ti se vrate

sve riječi rastanka

meni darovane

 

vremenom  shvatićeš

da si proklela

i osudila sebe

na vječnu ljubav

 

znaj

dobrotom svojom

postaješ zarobljenik vlastitog srca

čiju čednost ovi ludasti

svojom dušom grli

 

ljube moja

ženo moja

ti oprosti mi


												

Bleki – Tamo se neko smije

 

Gle neka se tamo smije

pogled upućen sneni

kroz prostor tiho vije

kao snovi nedorečeni

 

pokreti tijela

sazvučje podavanja

umorna je žena

od želja i prodavanja

 

lica bezlična

mutne oči u mraku

vrlo su slična

ubici u raskoraku

 

treba svirati tiše

kada tu manijaci bdiju

obratiti pažnju više

uzimaju tijela i nestaju

 

za novac davalice

bojte se neznanaca

ko ptica kukavice

smrti poznavalaca

 

gle neka se tamo smije

nikamo upućen pogled hladni

kroz prostor damar ne bije

došli na svoje smrti gladni


												

Jutro sa Blekijem – Ugodna noć i ne tugujte Mile djevojčice

 

 

 

 

Ugodnu noć Mile  djevojčice

život je kratka kak bi rekel fljozofi

moje prijateljice na vranim konjima

što prostranstva dušom i ljubavlju plode

 

I volite najžešće što možete volite

život je prelijep i samo jedan

nek  vas boli i tuga  slamaju

ne kukajte proći će

 

nova ljubav uvijek odi za vama

snenija i ljepša od nesuđene

zakon  od iskona do iskona

 

radi ljubavi jedino vrijediti živjeti

život je samo igra i zabava

poručio nam stari haver Suljo

nekima znan  kao  Solomona

 

mjesecevi-velovi  travnjak-obasjan-nocu ples-svjetlosti

 

sedefasti-smiraj-dana  svjetlost-u-violetnoj-noci tirkizni-snovi

 

srebrena-noc  nebeska-carolija  mjeseceva-modra-rijeka

 

 


												

Bleki – Već je jutro

 

razigrano-srce   topli-dom   cvijece-za-moju-dragu

 

Žao mi jutro je već

a me tvojim daškom miluje

ležiš mi

umorna od noći

na grudima

snena od ljubavi

rose moga branja

što rasula si

kosama crnim

kao noć

grudima bijelim

kao dan

đardinima bujnim

kao san

 

čemu slutiti kraj

nemoj plakati mila

nemoj ni za čim žaliti

noć ova ti je pokonila sve

Bleki – Tango

 

 

Sva sjećanja počinju tangom
dodirom tijelo uz tijelo
do dubina puti
koja bježi zaboravu
dodira ruku
želja u pogledu
desna u lijevoj
i čežnja u okretu
srca trepere uspomene
njih dvoje uinat svih
i svega
bježe od sivila
koje neumitnošću prekriva dan
u kojem se rađa noć
stvorena za ljubav
vođenu dodirima zvuka
uzbibanih tjelesa
orošenih mirisima  miline

Jutro sa Blekijem – Janje

 

Božična drvca skidaju

Uskoro će uskrs

Blagdan  šarenih jaja

Nova znamenja

Postavljaju u kapeli

Čiji je svod šareniji

od boja ulica crvenih fenjera

Na vrhu stanuje stid

Blam je već trivijalno reći

Trofej skršenog monoteizam

 

Janje

 

Između četiri zida hladna

Zatvoreno kleči

Vapi

Moli

Mirisa prirode i Božije ljubavi sam željan

Neću bolesnih kamenorezaca

njihovih ljubavnika

Neću bezbožnih ribara i svirala

Bludnice sa sedam bregova

Ljubavnice tame






												

Bleki – Ne budi tužna

 

Ne budi tužna mila
u noći bez zvijezda
slušam svaku tvoju riječ
u muzici snova

čujem te
međ ljubičicama usnulu
dušom nosim
sa kišom u očima

a žao mi
lijepa kao kapljuica rose
naslonjena na tragove duše
čedna kao lahorac u osvit zore
a se snenost miluje tvojim tijelom
iskričavim put slika i sjenke
sto damarima mojim biju
tvoje kristalno srce maze
dok samodostatnost pati

a jaka si kao jantar i žad
ne dozvoli
nikako ne dozvoli
besadržajnoj  fikciji
da uzmu danak
nevinosti tvoje






												

Bleki – Vrlo živ i besmrtno zaljubljen ja bih da putujem

Djeva u bijelom

Plavetni beskraj

Plavetni đadrin

Molitva za ljubav

*

Vrlo  živ

ušuškan

besmrtno zaljubljen

u inat vremenu

godinama

neumuitnosti što  se osmjehuie

nasuprot neukosti

neizmjerno zaljubljen

u stare zamkove

kraj mora plavetnog

ja bih da putujem

*

zahvaljujući prelijepom životu

na poplavi

dodira nježnih

radovanju zagrljaja

zarobljenih

mirom maslina

ja bih da ludujem

*

slike nježne

slike umilne

sustižu jedne drugu

pjesme ljubavne mirišu na behar i smilje

gubim se u ljepoti mora plavetnog

mora prilipog

mora Jadranskog

a srcem

postaje jedini dom

ja bih da  milujem

*

Raspitjkivanje

neobične li riječi

je u svakom slučaju dobro

ili barem d'bro,

jer  novosti pitalici  nosi

ja bih da ljubujem

*

Galerija je Uspavana ljepotica

bogatija za mnoštvo sjećanja i vizija.

Korona i ja je ljubomiorno čuvamo

od budnih

neukih

jako zlih

ja bih da ljubujem

*

mnijem   neću je  više  buditi

prelijepa je

previše ćedna

da bih je  vratio svijetu surovom

pohranjena u sehari snova i ljubavi

otiskujemo se

na jug

ka najljepšoj  plaveti na svitu

blještavoj tirkiznoj čaroliji

ja bih snove da dosanjam

*

do odlaska

na daleke pute

pišem riječi ljubavne

slikam čarolije snovite

ja bih da volim beskraj čudesni

iako ne smijem plaveti ići

brane mi

kažu

ubiće me jakost

a mene usisava more Jadransko

more duboko

more mojih predaka

more prelijepo

mežu da tugujem

*

vidim tugu

seharu ljubavi na leđa umorna prtim

otiskujem se na pučinu

mala brodica jedri

nestaje u sumaglici nevere

ja bih da uranjam

ipak*

u nedodiru

izranja

jedna ruka mala

tople djeve moje

nježna i bijela

bez prstovnog žiga

spas mi nudi

da li je to kraj…

ili početak novi…

samo ona

moja jube

zna

tajne puta  mojih

neći da bolujem