A u Sarajevu blagorodna kuća mojih Roditelja

 

još postoji ulica strma

uz koju si se verala

i kuća stara stoji





prazna je odavno

niko njoj ne hodi





svi su utihnuli

koji bi ruke širili





kraj mene i uspomena





tišina prolazi šutke

za namrgođene je briga ni





ciča zima još uvijek je vanka

nikad se ne gasi svjetiljka

kroz neugaženi snijeg

teško se probiti sam





u zametenim prtinama

slijediti san

Bog mi je svjedok





prozori su svi zatvoreni

niko ne motri van





godine su lijepe i mirne

ne smijem reći da sam sam

bile bi tužne ptice malecke





minuli su smetovi

sa sobom sve anđele poveli





ostalo je samo

moje srce od porculana

iskreć ljubav iz svih prozora

one iste stare kuće kojoj niko

od ezela ne dolazi da dušu ste

*

Dobri lutalica na kraju puta













dani su plavetno sneni

razbistrio se pogled

a sunce još uvijek sja





da li je lutanjima kraj

iza ovog sna





bijah svih mornara kralj

u svakoj luci po jedan san

krinolina blistavih ljepot dan





čeribašama nauk slao

u svakoj čergi vrane kose mirisao

na strasne noći jurišao





ni jedan đardin perivoj il gaj

privučen cvrkutom ptica maleckih

nisam zaobišao





u lutanjima vječnim

bijah melkisedekov drug





aj vremena vremena

prelijepa i bremenita





gdje li su sad prelijepi dani





labudice olakšalih krila

sa zaleđenih jezera ljubavi i sna





grlica iz grada mog

lepršave u zagrljaju mom





da li ću bar jednu naći

na kraju puta





tamo daleko

na toplom jugu

kraj mora lijepog jadranskog





od praiskona maslinjak sudbe čeka na me

od zova brnistre i grdelinki se ne mere pobjeć





da se snovima vraća

ljepota prošlih dana

u Slavu Gospoda





ili je sve samo jedan blaženi san

Bleki – Kad žena voli









Kad žena voli

potoci žubore ljubav

ptice cvrkuću slobodu

poljsko cvijeće miriše snovima





Kad žena voli

nebo je ispunjeno milošću

mjesec sakriva biserno lice

zviježđe pleše nebesku harmoniju

a maleni cvijet se nježno oko mene svija





Kad žena voli

ne treba mi ništa više

suze same rose lice

u gruduma toplina

na usnama osmjeh njen





Kad žena voli

otvori se rajski đardin

primim je za ruku

tijelo uz tijelo i tango

ćarolija za sva vremena





Kad žena voli

ja ćekaću je dok muzika naša traje

bojiti snove njenim milim likom

polako slamati plahost njenu

slaveći uzvišenu ljepotu

do sudnjeg dana

Bleki – Brat moje majke je bio saksofonist

 








Brat moje premile majke je bio saksofonist

zvali su ga Đovani pjevao je napolitanske

da li zbog pjesme saksofona i motora

jecajuće gitare milog glasa ili stasa

prelijepe žene ga voljele ko lude

a bome i on njih





A onda se rodih ja nestašna blentovija

zvali me Bleki o ljubavi pjesme piso

bez gitare motora saksofona il basa

bez glasa nešto lika i ponešto stasa

i mene lijepe žene voljele ko hude

a bome i ja njih





Đovani i Bleki rod bliski a ni nalik

ujak i netjak u dva razna vakta

rod rođeni dva ni blizu svijeta

niko ne zna protabiriti zašto

voljele ih mile žene ko lude

a bome i oni njih





valjda je sve u genima

i nježnom dodiru

u damaru i srcu

tangu i okretu

i jesenjoj milini

što rastanak sluti

Ljubav ne umije računati

Na nježnim prtinama proživljenih zanosa

sa bolnom čežnjom leluja  život

kroz vrijeme trajanja

svi voljeni

u tragici prolaznosti

postaju sleđena djeca





Ljubav ne umije računati

i nije je briga za godine što minu

kao ni klepetava trošna vrata sjećanja

ni za klimave baglame koje okivaju prošlost

Znam









Znam

zapisano u zakutku suze

što palzi niz umorno lice

ogrnuta plišanim plaštom ljubavi

ti ćeš se meni vratiti





kosom do skuta

posutom pepelom

provući ćeš ruku malenu

kroz bjelinu blagim dodirom

da me ne uplašiš





ne brini

toplinom nadanja 

odlediću rosu sa grudi

sutonom oprati tijelo

neljubljeno





nježnošću

mrsiti kose umorne

mjesečinom zelenog srebra

pokrivati skute željene

nevinošću bojene





ljubavlju

dahom drhtavim

posuti usne trešnjine

gledajući u odrazu očiju tvojih

ruke ljubavne





svitanjem

ninati damare srca bolnoga

što drhte našim milovanjem

a nečujnim krikom glasnica

oslobođena međ šiltetima spiš


												

Snježni most ljubavi





















Ispod snježnog mosta ljubavi

u kovitlacu tisuća pahulja

bijelih

snenijih od cjelova naših

njena skrivena ljepota

damarima jecaja ranjenih

doziva nevinost prošle noći





Ni tuge nema

tek malo sjete

ostavljajući dio srca

ona mora poć

ka raskršću snova

gdje jedni umiru

a rađaju se novi





Eh jube jube

gdje si sad

okovani uspomenama

rumore kristalni stalaktiti

sa snježnog mosta ljubavi

iznad sleđene rijeke

koja tišinom sni

Ledine snijegom zapretene





dani snivaju po ledinama

snijegom zapretenih

okova sleđenih sjećanja





plašim pitati gdje si ti

nepoznati ljudi reći će mi

ubijaš tugu tražeći moje usne





uskoro će zamirisati jorgovani

pod mjesecem koji tuguje

a nema nas u đardinu ljubavi





tada bih u odrazu sunca

što pravi tvojim skutima hlad

sahranio snove o ljubavi

Bleki – Ti snena i sramežljiva





















Ti
snena i stasita
okupana crvenilom  sutona
u bijeloj vjenćanici
koja hoće da bježi
da prepukne
da otkrije ljepotu
koja se ne bi smjela noću skrivati
život novi počinješ da budiš
  
prelijepa i sramežljiva
brmenita oblinama i sjajem
sa likom djevojčice što sanja
ljubav
obasjana zvježđem
ljepotom koja postiđuje krajolik
pružaš ruke
meni  sretnom
srcem tvojim čednim
zapisanim
  
sa tobom jube moja
tuga se gubi
tek malo sjete titra
koja neoprezom može da je vrne
i zato zabrani mi
čednošću duše tvoje
povratak
u samotnu  tugu i bol
+

Luz Casal ~ Historia De Un Amor/ Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik