dani snivaju po ledinama
snijegom zapretenih
okova sleđenih sjećanja
plašim pitati gdje si ti
nepoznati ljudi reći će mi
ubijaš tugu tražeći moje usne
uskoro će zamirisati jorgovani
pod mjesecem koji tuguje
a nema nas u đardinu ljubavi
tada bih u odrazu sunca
što pravi tvojim skutima hlad
sahranio snove o ljubavi
Ti snena i stasita okupana crvenilom sutona u bijeloj vjenćanici koja hoće da bježi da prepukne da otkrije ljepotu koja se ne bi smjela noću skrivati život novi počinješ da budiš prelijepa i sramežljiva brmenita oblinama i sjajem sa likom djevojčice što sanja ljubav obasjana zvježđem ljepotom koja postiđuje krajolik pružaš ruke meni sretnom srcem tvojim čednim zapisanim sa tobom jube moja tuga se gubi tek malo sjete titra koja neoprezom može da je vrne i zato zabrani mi čednošću duše tvoje povratak u samotnu tugu i bol
+Luz Casal ~ Historia De Un Amor/ Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik
Ponekad
moram da šutim
bol da oćutim
a srce mi slama
misao ko zviježđe
Uh
ne diraj u anđela
grijeh je
Srušila si obale
prepoznaćeš stihove
odlutale
srušila si obale
u kapi krvi moje
nestala
Srušila si obale
a u rijeci tvojoj jedino
plivati znam
Kada bih se ponovo rodio
sve bih vas na isti način
istim redosljedom
i žarom
sutonima i svitanjima
u noćima bez kraja
u sjeni mjeseca
i sjaju zvjezdica
sa Božjom Milošću
u nježnim otkucajima
moga djetinjeg srca
volio i mazio
jedine ljubavi moje
Bijah mlad i zelen
iz noći u noć
pitah kuma
pokaži mi
u kojoj slamčici
kriješ moju zvjezdicu
Šuti vječnost
ne odgovara
neuk i hud
i dalje moljah
podari mi slamčicu
u kojoj skrivaš moju zvjezdicu
Sada znam
srce je moja slamčica
u kojem su snile
moje zvjezdice
iz te slamčice
vratih kumu
sve njegove zvjesdice
sjajne blistave
čiste nevine
suzom mojom zalivane
veselo žmirkaju
mašu i šume
kada ćeš nam doći
dobri i blentavi
uskoro uskoro
u mojim očima
još samo jedna aria
pruža mi ruku
plešimo mili
naš poslijednji tango
Na njenom četvrtom prstu
blista brilijant
da lijeva je to ruka
upravo vjenčani su
On leže kraj nje
okrenu je sebi
čvrsto je zagrli
ljubi
Ona mu uzvraća
Ljubavnički poljubac
dug nježan strastven
malo grčevit.
Znaju znanje i znanje .
poslijednji oproštaj je zatitrao
Osjećajući da ostaje bez daha
on se odvoji od nje
Prime se za ruke
ponovo spojene za života
Lijeva u desnoj
desna u lijevoj
jedno srce i jedna duša
svjetlošću iskre
Ona ne povrati dah
prestade disati
Tek tako
kao da je to najnormalnija stvar na svijetu
On je i dalje drži za ruke
zna da je još tu
zna da čuje ga
Priča joj
-Bila jedna djevuška bajna
Zvali su je Marija Magdalena sjajna
Na ovome svijetu nije bilo ništa ljepše
od Krasotice te
Čednošću srca djetinjeg
čistog i blaženog
voljela je Nebo
slobodu i djevičanske ljubičice
I mene sretnika
I ja nju
Očaran ljepotom njenom
sa njom sam snivao najljepše snove
I evo nudim joj svijet na dlanu
Tugo moja
Bijela dama ne odgovara
A život je kao i uvijek
Prelijep
Dok bol klizi sleđenim vodopadom
dobro je srce očajno
Navsegda
*
Ženo moja vječna ne plačem ja
kad mi jube jedina mre
to suza sama licem gre
U suzi toj
ljubav jedna tiho
postaje vječna
Ženo mila ne plaćem ja
što odru trnjem bijelih ruža i poljskog cvijeća hodim
okom hoću fantaziju tuge da prebrolim
U oku tom
djevuška mila tiho
ljubav je čudesna bila
Ženo jedina ne plačem ja
što ispod taš kamena
moja je tuga zemljom pokrivena
Ne tugujem tugu svoju
sebe je tiho srcem od kristala poklanjala
za naše snove se nebu darovala
Ženo čarobna ne plačem
nikako ne plačem ja
jer grijeh je ljubav žalovati
ljubav jedinu
slaviti a suzom tiho svjedočiti
grijeh je u bolu nizbježni
* https://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=54130
Moja tišina
Pokajanje i oprost
Ocean
Vjernost MBS
Moja tišina …
sni
kao kapi rose
u očima
na usnama
stisnem bjelinu
u kapcima
otvorim srce
tugi
i oceanu
Tišina i sni
moram
tada vidim tebe
anđelu mili
udahnem
zaronim
predajem se
tebi
najnježnijem oceanu
vjernosti
prijateljice moja
Odavno
nad mojim obzorjem
nije bilo ovako tmurno
tužno
a teško
Vas cijeli dan
gledam most
rijeku
izmaglicom što teku
Nerazborom dumam
zbog radi čega
ta đefa
Obavijena elegijom
potpunim strancem naše svakodnevnice
Galerijom i mnome
damarala je samo jedna riječ
– Ljepota
Sada znam zašto
Dvi Lipote se mimoišle u par dekika
jedne jedina
snovima okovane rijeke
i mora plavetnoga
i Tišinom sna
Ne mogu reći tuga
nikad se ne zna da li je to dobro ili loše!?
A opet , usuđujem se reći
– Šteta!
Hoću da vjerujem
usud mi kaže
nisi nimalo subjektivan
ako mniješ,
da bi jedina Neupoznata ljepota
i
blagoslovljena Galerija Bosna zemlja Božije milosti
mogle podijeliti mnogo toga
plemenitog
milostivog
lipog
a bome i tancavog
A karoca prelijepog života gre…
sve dalje gre…
A opet – ehhej
valja nama preko rijeke…
karocom il bez nje,
A ća se tu mere…
Božjom pomoću
neka gre!
Hvala i sretno Neznanko
a ti ime ne smijem izgovoriti
grij je
kojim god putovima odila
i čuvaj se budnih