Oprosti mi kada odim
u kosu stavi krhku ružu
osmjehom podari lice
prkosi vjetrovima
danima samotnoim
Oprosti mi kada jednom odim
iz očiju duga nek ti sja
ne tuguj ne plači molim te
znaj neće proći bol
života ledenog
Oprosti mi kada zaista odim
raduj se danima prošlim
Oceana ljubavi
poniranja ka zvjezdama
u zagrljejima nježnim
Zahvali mi kada sasvim odim
isplači se molim te al ne tuguj
na usne mi poljubac spusti
da tvoju ljubav nosim maglicama
oprosti mi kada zauvik odim a volim te
Ona pod velovima
Plovidba u zaborav
Plavetni san
Savršena ljubav
Šta ako me se ne sjećaš
jer si me živog zakopala
šta ako me se sjećaš
zaboravljajući uspomene pokopane
šta ako snova dah gubiš
a boli te naš san
šta ako si ravnodušna
otupila od nestajanja
šta ako misliš sve je laž
kao miris smilja u magli
šta ako izgubljenim ehom odjekuje
moj glas snen od ljubavi
-Šta ako…
dalje ne smijem da mislim
kad krene to
malo – sitno – ako
ono ne zna da miruje
kotrlja se kao lavina
brzinom neupitnom
krojeć hladno
mnoge sumnje nemirne
strepnje u kriku srca
ranjenog
nesreće u boli
neugasle
tugom doziva
raskidam sa tim Ako
zauvijek niti sve
to je bar meni lako
a rečem volim te
ako i gubimo nas
led grliti
galerijon šta
tišinon sni
teško mi nije
jer
na ledeni svijet
bez blagosti dodira tvog
svika san
ogrnut se boli
snujući
vrtloge naše ljubavi
bezvremenske
suđeno mi
i
nije mi teško
u
pogledu oka
osjećat tvoje nijemo
idi ća
okrenem se
odem
jer
mrijući bez tvog dodira
znam najdraža moja
eonima
milovat ću te
a
meni je teško
gledat suze
neisplakane u oćima tvojin
dok kidaju mi dušu
liju
rosnim bujicama
na licu mome
i
nije me stid ljubavi moja
a boli
o kako boli
jer
ubija me tvoje
srce
nerazumom slomljeno
a
kasno shvatićeš
da
ža mi je tvojih godina
budućih
mladošću kićenih
u praznini
bez mene
kad
znat ćeš
tebe
samo tebe san volija
ludice moja mila
uvik
i zauvik
Nekako danima proljeća
koje dolazi
usamljen bez tebe
moram hoditi
javi se miris kajanja
suze doziva
a srce još uvijek zbori
volim te ljube najdraža
dosadno je
Nisam rođen da obične riječi pričam
ne umijem
Rođen sam da sanjar
Mali Princ i ljubavnik budem
a’ snova i ljubavi nema
ja odlazim i mrem
I da oprosti mi
što nisam sa ovoga svijeta
U mojoj riječi više radosti nema
Otišla je za tobom jedina
I rukom koja više tango nema
Oj tango usamljeni moj
Kuda će moje noge bludjeti
Kome ćemo srce poklanjati
Kad nje nema
Da ruka primi se za ruku
Da korak priljubljenih bedara
Ruka na ramenu lijeva stisne
A mi usne ko trešnine bobe crvene
Šapuću volim te mili moj
Bolio bih te da si ostala
Barem i sa drugim bila
Ako mi se ikad vratiš
Ja čekaću te sa radošću u očima
Ženo vječna
Nevjesto moja
prostranstvom beskraja hodiš
mene hudog
Ja konja
tražiš
u prašini pustinjskoj zapretenog
suze tvoje
oceanom boli plove
kao rosa anđela
krhka golubica bijela
gubiš me u trenu
a dodire naše
u iskon pretvorih
Nestvarna jesen
nestvarna Jesen je
radost u meni stanuje
tebe ljubavlju miluje
jer svaki pogled tvoj
ljeto je
poljubac radosni
Dolazi proljeće nestvarno
a zima nikad ne smeta
bojama
igraju se dva djeteta
Dolazi proljeće
Znanje mi nije dato o iluzijama
kad vidjeh ljepotu milu na odru
prisni mi se Viktorija iz bajke
Pjesnika sad ne znam kojega
znam samo da je proljeće bilo
ona na odru od plavih ljiljana ležaše
ne stigoh reći ne odlazi malena
već je neko prosuo trešnjine cvjetove
po bjeloj vjenčanici što se vija
na suncu sa hiljadu velova smrti
jedan ples je završen
to nije čarolija
pitanje je kad počinje drugi
samo za mene
umotane u baršunaste mantije
skupine ljudi
mole se idolima
prst na prst iskri
bestidnosti drugima nude
obnevidjeli ne vide
neuki ne osjećaju
gluhi ne čuju
nijeme što vrište
bojte se Boga Silnoga
sa sikstinskog svoda prsti
cerekaju se zvijeri
bludnik sa tijarom je kleknuo
ka svodu pogled podigao
gospodar urbi et orbi
Ovo je vrijeme paklenih vozača
Sačuvaj me griješnih misli
Amen