Djetinja ljubav
Djetinja duša
Imam unuka.
Zove se Vanja.
Kažu lijepo ,
nebom obojeno ime.
Nestašan je.
Slika sa djedom.
Najdraže mu je platno djedina glava.
Zna da djeda voli Indijance.
Sa zanosom i ljubavlju djedu pretvori u Sijuksa.
Tepam mu jer je sušto tepanje.
Mazim ga jer je velika maza.
Milujem ga jer je nježno janje.
I još nešto,
ime mu je ljubav,
pa nemam mnogo izbora
Volim ga.
Ne pitam se koliko.
U ljubavi nema koliko?
Samo se voli.
Njemu ću reći,
Zato što je dijete,
Jedino će tako razumjeti.
Možda i još neka prelijepa djetinja duša.
Raširim ruke ka nebu
Pomolim se i zaustim
Volim te do kraja Univerzuma
Maleni moj
možda nešto malo dalje,
recimo , koji univerzum pride.
Ništa daleko.
Da se dijete ne izgubi.
I nazad do njegovog čednog srca.
Ništa mnogo.
Da dijete ne zaboravi
koliko je voljen
Sretan rođendan Mili moj
Prava Ljubav