Potpuri iz lotusa
rađa
boje o nježnosti
riječi o milosti
a klizi snima nalik
lebdi anđelima svikla
Malena u cvijeću
plaveti
zaljubljene duše
smiraj traži
mjesečina
praznik ljubavi
djeca u zagrljaju
on ne sluti
doći će badnja noć
u kojoj Smrt biva tužna
i suzu kane
Danas je lijep dan a usijan
misliš nije vrijeme za tango
uzavrela tijela pripijena jedno uz drugo
nemoj tako
tango je ples ljubavi
zaljubljeno srce ga uvijek moli i boli
ali dobro
ima i straha od bliskosti
tijelo tvoje poštujem dame biraju
a šta misliš mila moja
valcer ples duše da nam poklonim
nije strastven lepršav je
u pravu si
bjelina je njegova čar
zaljubljeno srce ga uvijek sanja i gubi
ali dobro
ruka u ruci lijeva i desna
srce tvoje poštujem dame biraju
Dopisano
Privid sve je
I ti i ja ljubav naša
i valcer koji je tango
tijelo tvoje
raskoš đardina
umorno od cjelova
čežnje
tone u san
ja čuh šapat tvoje duše
a se kao jecaj javi
Voli me mili
samo me voli
ljubi ljubavi moja
uroni u oceane mojih dubina
željna sam ti
nježnih milovanja
tvojih dodira
sa mnom ljubav vodi
samo me voli
i dok snim
da me u tom snu
miluješ ljubiš
usnama kradeš
samo me zagrli
čvrsto ljubavnički
cjelovima orosi
ljepote moje
voli me mili cijelu noć
nek me bole dodiri
nek me žare poljubci
dok mi tijelo ne sagore
Ne daj mili da se probudim
ne daj dragi da ovaj san prestane
ne znam sanjati bez tebe
ne mogu živjeti bez ljubavi tvoje
Čitavu noć je mnome vladao taj šapat tvoj mila
muziku sam čuo kako jecaj prati
Nisam je mogao zadržati ljubavi
milina je riječi tvoje
uplitati u tišinu duše moje
a sagorjevaju velovi
plamteće raskoši tvoje
do poslijednje slike moje
Dozvolite mi
a rečem
neuk sam
nisam od ovig svita
mnoge stvari mi rekoše
tovari
još više ne svatam
ni razumin duša ditinja
srce čovičije
biži
skriva se
od Svitlosti
Milostivog
a se tango nastavlja
ljubav od iskona sni
u oceanu vodi
Tišina i sni
Miluješ me
mazno šapućeš
Uh… ne znam
sta da mislim uopce
sva moja osjecanja su zbunjena
krenem da pobjegnem od tebe…
shvatim da idem tebi
šta nam se desava…
znas li mili moj
reci mi…objasni
a ja maksumče
naivan kao i uvijek
povjerovah
zavodnici
bijeloj gospođici
a ona meni pjeva
Prolazi i ova godina Malena
lijepa nježna snovita
kao i one prije
nismo se razdvajali ni jedan dan
pa ne pitaš kako sam
znaš da još uvijek sam jak
u meni ništa novo
samo zdravo tkivo
uglavnom snjegovi zapadali veliki
ponekad mi malo ledeno
kad proljeće ljubicama zamiriše
kad ljeto avgustom osvane
kad jesen sedamdeset i neke vrisne
otkad na ponoćku ne idem
sanjam hiljadu pahulja bijelih
davno bješe bjelina snježne noći
a nemam koga obgrliti
shvatićeš
moja tišina plače
prošlo je Badnje veće
ne mogu reći kao da je juče bilo
jer nije bilo juče
ne mogu reći vrijeme je proletjelo
jer nije proletjelo
ne mogu reći vrijeme briše sve
jervrijeme ne može izbrisati ništa
večeras
ne mogu reći da sam dobro
ne mogu
nikako ne mogu reći da sam dobro
ali plešem
noćas
slavim ljubav
tvoju i moju
ruku u moje srce možeš staviti
da još uvijek mislin
da kraj mene šapućeš
shvatićeš
moja tišina plače
prošlo je Badnje veče
Bilo je to jako dugih trideset četiri godine
paran broj godina
i mi smo par
Bilo je to dvanaest godina
koje nikome ne bih htio poželjeti
zašto bih nemam razloga
Bilo je to dvadeset dvije godine
prelijepih sanja i uspomena
poklon Neba
Bilo je to trideset dvije godine
jubavi koje su se navezle na prethodnih trinaest
azurnim nitima i napokon
sada je to trideset četiri godine
nevine dobrote
pa šta ako je i samoće
shvatićeš
moja tišina plače
prošlo je Badnje veče
ako ti večeras ne mogu slagati da sam dobro
poželim ali ne mogu ti slagati
jer nisam nikako nisam dobro
ali plešem
noćas
slavim ljubav
tvoju i moju
ruku u moje srce možeš staviti
da još uvijek mislin
da kraj mene spiješ
shvatićeš
moja tišina plače
Božić je
Sleđena rijeka
Moja išina i sni
Odlazak
Srce
Mila moja
noćas mi se samo šuti
drži me za ruku
prisloni gitaru na grudi
i sviraj mi pjesme ljubavne
i onu o čežnji
tango se pleše
njih dvoje se moraju rastati
Tišina i sni
Mila moja
noćas mi se malo plače
ljubi me nježno
uzmi moje srce u ruku
i sviraj mu pjesme ljubavne
i onu o čežnji
tangu i lebdenju
kad nebo kaže utihnite bol
zviježđe nijemi zaustavlja vrijeme
Tišina i sni
Mila moja
nočas mi se samo šuti i malo plače
voli me sneno
nek gitara i srce moje poju
naše snove ljubavne
i onaj o čežnji
plešemo poslijednji tango
dok nebo nemoćno širi ruke
na počinak ti moraš poći
tamo te neće boljeti
život
Tišina i sni
Slomljenom tugom
vlažiš krpice lutke jedine
krvavom
od poderanih skuta svojih
vrištećom
od bespomoćnih veleva djetinjosti
suznom
od bola nebeskih putanja
milostivom
od oprosta Gospodara svijetova
nedostajući
još uvijek me tugom lome dani
pitajući
gdje si sada krvava djevice mila
bolima
roseći dane što sanjaju naš poslijednji ples
nevinijom od kristalne rose
nježnošću
naš đardin srećom zalijevani
anđeosku
ljepotu djetinje ljubavi snije
brišući tugu
vlažnih krpica lutkice tvoje
boliš me malena
a gdje si sad
samo se makar i kapljicom nade javi
Hvala ti što dođe
što pored mene bdiješ
ugodno je znati da na grudima
dobrota naslonjena
ruku ti drži
pogledom mazi
pa stidljivo pogled spušta
rumeni se
nije svikla
možda zaboravila
da njen dragi
samo o njoj sanja
onda blago
od duše
rukom
lice mu ljubi
miluje snove
koje njen voljeni
samo za njih snije
i kada čuješ mila
muziku u srcu svom
to moja duša pjeva
Ima takvih dana
prelijepih
na ljubav mirišu
a opet
nedostaju riječi
tada tišina boli
a se sni odmaraju