Čudo je to
nekada davno sretneš
Bijelu damu
pokloniš joj ljubav i sebe
a ode
nebo je pozvalo da ga obasjava
nakon vremena
eonima iza bola
naslikaš je
ona oživi
liku krhke ruže htjedoh je prinjeti
skoro uspjeh
ali
bol u njenom juče
tjera me da joj poklonim radost
novog univerzuma
sutra
oprost molim
u Galeriji
u kojoj jedan dobar čovjek stoluje
žive boje i riječi
svoj život
Ocean Tišina i sni
a grudima se nevina
kao kap rose
u djetinjoj duši
rađaš Ti
bjelino mojih očiju
da budeš moj svijet
svijet moj nasušni
ne gre dobro
pute su mu izrovali
kuće porušili
bogomolje zaposjeli
monstrumi
predajemn se
bježim
negdje
bilo gdje
do kraja svijeta
gdje hljeb nije bajat
vode ne krvare
žena nije silovana
djevojčica masakrirana
djeca na bajonet nabodena
šteta
tužna smrt je šćućurena
anđeli je tješe
ni ona ne može pobjeći
svijet uvijek ispred nje
gre
i vreba
Vreme leta
tebe nema
ne dolaziš u mahale moje
ne potražuvaš me
osjećaj
ti si tu
kraj neba moga
što polako kraj tvoga klizi
to su samo sekunde
milimatri
mimohoda
izgubljenih u rastanku
svijetlo mi
nećemo se sresti maleno moje
voljena mirisima
željena jecajima
šta možemo
darivala si mi sve
moja grlice malena
što ka nebu lepršaš
ne znaeš oceanu
koliku sreće sijala si
pjesmama svojim i glasom
ptice što umire pjevajući
snim ja konj maksumče
vječiti stoper
a ti mreš
što te nema
Večeras ne daj mi da ostarim
u srcu tvome je mnogo ljubavi
Krhka ružo za mene
Večeras ne daj mi da se umorim
jer tijelo tvoje djetinje
moli se mojim dodirom
Večeras ne daj mi da posustanerm
nek usne tvoje trešnjine
rosom me dodiruju
Večeras ne daj nam da se slomimo
dok valima Oceana plovimo
sutra ti Mila bolan odlazim
Ljubavi moje u noćima dugim
Zviježđe i putanje
Noć kada se ljubav vodila
Noć milosti i sna
Noć kada su zvijezde snova padale
Zviježđe Konj
Pamtim
noć se oduljila
nestašluk je raskrilio vrijeme
nježnost je činila svoje
poslije mu je ona pjevala
tiho na uho
bolno
svu je ljubav svoju
svu je čežnju svoju
ispjevala u toj pjesmi
te večeri
u njihovom đardinu
kraj žubora šadrvana
ispod zvijezda
ispod maglica
na očigled mjeseca
cvjetnih snova
ja zvjezdica njena sestrica
svjedokom bila
vidjela sam
kad je ona suze sakrivala
vidjela sam
kad je on zaspao
a ona se pravila da spava
sve sam vidjela
ja sam za nju plakala
ona nije mogla
jer ona je bila ja
a ja sam bila ona
vidjevši u boli svojoj
da je on snove prigrlio
polako se izvukla
napravila mu srce
od šala ribizli i rozaklija
malo kičasto ali iskreno
dječije
ustala njegov upaljač u ruku sakrila
ruku srcu njegovom prinjela
vidjela sam
kako je njegovo srce zadrhtalo
kao površina jezera
kad ga lahorac iznenada napadne
poljubac mu lagani dala
tiho se kapiji rastanka
iskrala
izlazi ona uplakana
ja pred nju u suzama
zastane ali u njoj straha nema
jer za njega mjesta više ni
svo je bol uzela
gleda me
ništa ne govori
zagrlim je i pitam
iako odgovore znam
Šta sada malena moja, kamo bježiš?
ona pomirljivo
jezivo bezosjećajno konstatuje
idem u rodni grad da se udam
za sina čovjeka
koji mi je zlo učinio
a njega mi ti čuvaj
on nema više nikoga
molim te pomozi mu
vremenom…
vremenom…
poslije vremena
bujao je Ocean
Tišina i sni
ona je usnila
na odru od ljiljana bijelih
odvno već
vremenom…
ja sam i dalje njegov svjedok
i ne dam
bolu
da mu srebro miluje
a vremenom…
poslije vremena
Usnih lijep san
ti i kćerkica
jednog od dana budućih
ljubavlju rođena
mirisom ljubičica zarobljene
poželjeh ti
ne tuguj Mila djevojčice
zaboravi slike stare i tužne
nove
ljepše će doći
u život tvoj
i opet ćeš
lepršava i snena
ljubiti
okupana azurom neba
pravu
od duše za srce rođenu
jedinu jubav
života svog
do slijedećeg Blagog dana
obećavam
Nevera
Duša nježne dobrote
Ona je osvit
Mirisna plavet
Poklanjajući mi ovu noć
besanu i nježnu
koja briše prošlost
obasjanu budućnošću
u tragovima uspomena
postaješ svitanje
nad mirisnom plaveti
naših života
upijajući zaborav
Ljube moje
ne hiti suzama
dan postaje nevin i snen
obasjan rastankom
a kajanja ni
jer i u neveri
sve milosne riječi dunjalučke
udomljene u ljubav i snove
rasuh vjetrom
poklonih tvojoj čednosti
a opet
dok me kradu domu tvome
pitam se
da li imah dovoljno riječi
Ona sanja
a ne možeš znati
kamo
u snu hodi
jer tamo
ona traži
čovjeka za sebe
da je voli
kao kap kiše u očima
šta ćeš drugo
i on
samo usnije
nadu
možda ga sni povedu
istim putem
oceanu
Tisina i sni
Tama vreba
pa neka je
prijateljica je mile moje
ona sada spije
ja sam samo pauk mali
pletem mreže ribizlama
oko mene cvjetovi lebde
vruće im u đardinu
plamen je u srcima
pogaziće ih
jednom
igre u mislima i na javi
Malena moja
to ja rišem za nas dvoje
krajolik ljubavi duše tvoje
i moje
Grlica let
bijaše dan
krenusmo polagano
nije nam se žurilo
svi ama baš svi
putevi
vode nas pjesku u uvali ljubavi
a nebo sasvim nedirnuto
sakri lice svoje
jer
slavuj vrisnu
nevinost bez zaštite
otkud on
na hridi
ispod koje jedno podavanje se rađa
prolom
kasno stiže
milina
ko mora krik
ko ljeta jecaj
ko kiše zvuk
ko grom
ko galebova krik
tijela sviše
smotaše
um
u fišek košpica
slani i slasni
damari u slasti luduju
ko mravi
što brži brži
i huđi i luđi
od usuda darova
nevinosti poklonjene
snove kradu
a su tijela uronjena
u more
mora
more oceane našeg svita
vječnog