Zamjeraju nam da govorimo o Vatikanu u negativnom kontekstu.
Dobro, večeras ćemo ih poslušati i mi nećemo govoriti o Vatikanu.
Nije valjda da se bojimo da ćemo proći kao Drajfus.
Pustićemo da oni sami o sebi ili neko drugi o njima govori.
Možda bi u slučaju kada drugi govore adekvatniji naslov pisanije bio:
Optužujem
Tako će se vidjeti da li naše priče istinu govore.
Nedelja 11. rujan (spetembar) 1994. – Zageb – Hipodrom.
Papa Jovan Pavao II, svečano obilježavajuči posjetu Hrvatskoj svojom misom,podugo glorifikuje i medenim usnama na sav mah daje odu ratnom zločincu Alojzu Stepincu.
To je zlotvor koji je bio glavni kršćanski duhovni vođa ustaške genocidne tvorevine Nezavisne države Hrvatske.
To je ona koljačka tvorevina koja je samo u Jesenicama pobila 700.000 Jevreja, Roma, Srba, Muslimana i ostalih nepodobnih pripadnika drugih naroda. Veliko broj ubijenih su bili Hrvati koji se nisu slagali sa tom politikom.
Citiramo (TV Channels Online):
Na današnji dan, 3. listopada 1998. godine, papa sv. Ivan Pavao II u Mariji Bistrici, proglasio je blaženim zagrebačkog kardinala, slugu Božjega, Alojzija Stepinca.
„Mi, udovoljavajući želji Našega brata zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića te brojne druge braće u biskupstvu i mnogih vjernika, pošto smo razmotrili mišljenje Zbora za proglašenje svetih, Našom apostolskom vlašću dopuštamo da se sluga Božji Alojzije Stepinac odsada naziva blaženim i da se svake godine na dan njegova rođenja za nebo, desetoga veljače, može slaviti njegov spomendan na mjestima i na način kako je to određeno kanonskim propisima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Amen.
Papa je Alojza Stepinca proglasio svecem. Tako to pape rade. Krvnike proglašavaju svecima. I pedere. I silovatelje djece.To je čisto Bogohuljenje. Ništa novo za bludnicu ispod sedam bregova.
Kažu Stepinac se branio da on nije nikoga ubio.
Ni Hitler ni Pavelić,ni Tuđman ni Čosić ili SANU , papa Ivan Pavlica nisu nikoga ubili,niti mnoge pape.Za papu Borđiju je dokazano da je silovao, ubijao, trovao i klao.
Međutim to ne znači da nisu genocidni koljači.
Vraćamo se na hipodrom gdje papisa Ivan Pavle II juriša:
“Nostalgijom leti u vrijeme kada su u ovim krajevima svi vjernici bili u punom zajedništvu. Vjera mora ponovo postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove poput rijeka koje protiču ovim krajevima.Kao Sava,koja izvire u Sloveniji,protječe vašom domovinom a u Srbiji utječe u Dunav.
Te dvije rijeke se susreću kao što su i pozvani narodi koje ona povezuje… ”
Papa Ivan Pavle II poslije hvastanja krvnika između ostalog,ovo poručuje masama vjernika (kažu bilo je milion vjernika).
Pomenu Ivančica Pavao II sve koje Sava povezuje, normalno : osim Bosne.
Ali vjernici iz Bosne i Djedove hiže nikad nisu bili u zajedništvu sa Vatikanom već su ga prokleli. Zbog toga su svako malo dobijali krstaške ratove,klanja ipustošenja.
Papa Ivan pavle II to zna. Zna i da je rat u Bosni 1992. – 1995. bio tek poslijednji u nizu krstaških ratova protiv Bosne , zemlje Božje milosti.
Dakle za tog papu Bosna ne postoji.
Dali dolikuje nekoj blaženosti, negirati postojanje jedne prizante zemlje.
I onda , vi će te nam raći da imamo respekta prema papi koji negira naše postojanje.
Onaj ko to čini mora da je lud. Mi još uvijek nemamo to čage. A nisi lud dok ti to ne dokažu. Nisu ovo vremena kada te zatvore i ti trebaš da dokazuješ da nisi lud.
Tko zna, sve se može.
Kažu ne volimo Vatikan. Ovaj put nećemo o pederčini Mikelanđelu koji se namrgođeno smješka papama svakog jutra sa svoda Sikstinske kapele. Poručuje im da ne skreću sa njegovog puta i prstima se mazi sa jednim od svojih mnogobrojnih ljubavnikom. Tipično pederski.
Nećemo o tome,to smo mi prvi javno zamijetili.
Vatikan se tek 1965. posebnom bulom oglasio da je ropstvo neprimjerno i ne dolikuje dvadesetom vijeku.
Vrlo blijedo i sramotno od sile sa dna sedam brijegova, “gospodara orbis et urbis”.
Ne narediše da se ukine niti osudiše ono što je Isus Hrist s početka nove ere najoštrije žigosao i proganjao.
Neprimjerno ropstvo ne znači i ukinito ropstvo ili barem osuđujuće.
Mnogo toga se u Vatikanu radi što ne dolikuje pa to ne ukidaju.
Vatikan i njegove crkve svaki dan potresaju nedolične,umobolne , bogohulne,čak i kriminalne radnje i optužbe pa to niko ne zabranjuje.
Kad bi se sabralo od nastanka Vatikana do Bosne 1995. godine, brojke bi nadmašile sve ostale kriminalne, zločinačke radnje svijeta.
U ovo ne uključujemo silovanu i masakriranu nevinost,to zaslužuje poseban osvrt.
Ovo svakodnevno dan za danom čitate u novinama i niko ne mari ili to zabranjuje. Ušle te radnje ljudima u krv i u gene. Čovjek jednostavno ogugla.
Ne dolikuje ( ropstvo) ne znači i zabraniti ga.
Ako ropstvo ne dolikuje dvadesetom vijeku onda papska / Vatikanska bula upućuje da je dolikovalo 19. i svim ranijim vijekovima.
Nemojte nam molim vas govoriti o nekim konstrukcijama ili nam bilo kakvim asocijacima implicirati govor mržnje. To nije pošteno, mi samo tumačimo ono što je rečeno i objavljeno.
Hiller pomete, desetke milione puta pogubi ljudskost i mnogo više života. Minut prije smrti se pomoli Isusu i sve mu biva oprošteno. Tako nas uče Savle.
Ajte molim vas, nije nego.
Šešelj 2oo5 kaže, a google objavljuje:
“Možete vi mene optužiti za sve zločine koji su počinjeni u bivšoj Jugoslaviji, ja ću se odbraniti i dokazati da je za sve kriv papa Ivan Pavao II.”
I odbranio se; pustili ga na slobodu da svoje genocidne ćenifarije i dalje bljuje po bijeloj selendri i okolnom pašaluku.
Nejvjerovatnije dogovor pao: Nemoj ništa o ućešću mentora u klaoničkom piru ustaša i četnika, mi tebe puštamo na slobodu, dok ne crkneš.
Jedan od najvećih balkanskih krvnika se već skoro godinu dana slobodno šeće, a Vatikan ni jedne riječi da progovori.
Oni nas pozivaju na toleranciju.
Hajte molim vas. O kakvoj toleranciji je riječ?
Tolerisati zlo da popuje nevinoj žrtvi.
Za kraj smo ostavili nekoliko poetskih bisera:
“- Crkva ima mnogo manje veze sa bogom nego priroda i što je starija sve manje. (str.166)
– Čitavo učenje crkve je leganda i praznovjerje. Da bi vjerovao (tom učenju –op.a) čovjek treba da bude priprost kao najveća neznalica. Da bi vjerovao čovjek treba da bude glup i preplašen.(str.175)
– Crkva stvara svece u vrijeme kad su joj potrebni i tamo gdje su joj potrebni. Nije to nešto što zavisi od Božanske Volje. To je geografija i politika. (str.178.)
-Crkva je zamučivala, ublažavala i iskrivljivala učenje Isusovo. Sahranila je njegovo učenje pod čitavu planinu deklamacija, teologija i praznovjerja. Da bi bila moćnija ubijala je vatrom mukama, uvijek tobože u ime Božijeg, a u stvari da uveće svoju moć i bogatstvo ,i da iskorjeni svoje neprijatelje.Crkva je jedna od poznatih svjetskih kriminalaca.(str.175).”
Ovo nisu naše riječi,več riječi Luisa Bromfilda poznatog pisca iz njegove : Čudni slučaj Mis Ani Spreg. /Mali roman – Budućnost N.Sad 1957 g./
Nismo htjeli uplitati neka njegova druga razmišljanja o crkvi. Zbog ovakvih razmišljanja je najvjerovatnije dobio samo Pulitzerovu nagradu. Nobel mu je onemogićen iako je bio bolji literat od 90% nagrađenih.
Za kraj ćemo samo primjetiti da Isusa na svojim zdanjima, kojih se Nebo odreklo, često predstavljaju kao Heliosa koji vozi nebeske kočije.
Nikome u Vatikanu ne smeta što je Isus predstavljen kao paganski bog koji ćera konje.
“Već je sjekira položena na korijen stablima; svako se dakle stablo koje ne rađa dobra ploda siječe i u oganj baca.” ( Isusove riječi/Matej 3.10.).
Vi ćete se zapitati šta je časni drvodelja htio ovim reći.
Mnogo toga, višeslojna je to poruka i opomena.
Mi ćemo vas zapitati da li su pape rađali. Samo Papisa Ivana koliko mi znamo. I ona krišom. A imali su mnogobrojnu “nezakonitu djecu”. Sam Borđija je imao devetoro, a silovao i obljubio najmiliju trinaestogodišnju kćerkicu.
Blud i razvrat Vatikanski u sodomitskom pravcu su najavili i rječju i djelom utemeljivači hrišćanstva jevanđelista Ivančica apokaliptičar i Savle konvertit biseksualac.
Ni šta od ovoga nisu naše riječi . Mi ih samo prenosimo. I vi nama zamjerate što ih slikamo bojama čije su nijanse na istom nivou kao navedene?
Nije fer ili što bi reko mali kalimero:
-Nepravda , e pa to ti je.
A Ivan , što ga prozvaste Krstiteljem sedam vijekova prije nogo je crkva taj običaj unijela u svoje kanone, bi rekao.
-Vapaj usamljenog u pustinji mraka.
