U životu ne biva nikakva dužnost
osim dužnosti: biti sretan.
Samo smo zato na svetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim naređenjima
rijetko činimo jedno drugo srećnim,
jer sebe time činimo nesrećnima.
Ako čovek biva dobar,
može to samo onda
ako je sretan,
ako u sebi ima sklada,
dakle ako voli.
To je bilo naukovanje,
jedini nauk na svijetu.
To je govorio Isus,
To je zborio Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga na ovome svetu
jedino je važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova mogućnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili krpe;
tada je svijet suglasan sa dušom,
tada je dobro.
pB