Category Archives: Umjetnost

Nesanica III

U ogromnom gradu noć je – teška

iz sanjiva doma idem bez – smeška

i ljudi misle: žena ili ćerka

a ja samo pamtim: noć je teška.

Julski vetri mi metu put

i negde muzike u oknu – prut.

Do zore vetar postaće – žut

kroz tanke zidove grud u – grud.

Eno crne topole u oknu – blesak

i zvon s tvrđave, u ruci – cvet

i korak za tobom što nije – klet

i ta senka moja, a mene – nije.

Svetiljke kao zlatan đerdan

noćnog listića ukus – slan,

skinite sa sebe što nosi dan

shvatite, ljudi, ja sam vaš – san.

Jedan maleni cvet
još ni progovorio nije
a već je znao sve tajne Sunca
i sve sto zemlja krije.

Jedan maleni cvet
još nije ni prohodo
a vec je umeo sam da se hrani
svetlošću, vazduhom i vodom.

Jedan maleni cvet
na zna da čita i piše,
al’ zna šta je život,šta je cvet,
i miriše, miriše.

Volio bih da me voliš,
da budem cvijet u tvojoj kosi,
Ako si noć, ja ću biti zora
i blijesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma,
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.

Ja znam šta bi htela mi

reći u ovaj tren –

ne reci! Gle tamo gde tone u sen

ribnjak, gle kako se u trku splela

oblaka crnih sjajna stada –

ne reci! Loša je noć ova sada.

Znam, u duši ti huji i seva,

žeže je pitanja onih plam

na koja odgovor moram da dam.

Ne pitaj! Na usni još ti okleva

reč što može očaj da zada –

ne reci je! Loša je noć ova sada.

Sutra mi reci – sutra sve se

promeniti može što dušu sad tre,

prelako možda će postati sve

što srce sad ne može da podnese,

što je sad preteško breme jada –

ne pitaj! Loša je noć ova sada.

Tvrdoća duguljastog ovala.
Crna haljina ko zvono pada.
Čija su usta vam cjelivala
Nadmene usne, babo mlada?

Ruke, koje su sred dvorca mnoga
Šopenove valcere svirale…
Sa strana tog lica ledenoga
Lokne u vidu spirale.

Pogled prav, taman, zahtjevan jako,
Pogled što se braniti želi.
Mlade žene ne gledaju tako.
Mlada babo, ko ste vi, je li?

Koliko mogućeg odnijeste –
I nemogućeg – u tmice
Zemlje što nezasitljiva jeste,
S dvadeset ljeta Poljkinjice?

Dan bješe nevin, a vjetar svjež,
Tamne zvijezde zgasle začas.
Babo! Da ovaj žestoki metež
U srcu mome – nije od vas?

Na mome sutonskom nebu ti si kao oblaci
i tvoja boja i oblik su poput onih kakve želim.
Moja, moja si, ženo usana slatkih,
moji beskrajni sni u tebi žive.

Svjetiljka duše moje rumenom ti boji noge.
Moje vino oporo najsladje je sa usana tvojih,
oh, kosačice moje sutonske pjesme,
kako te moji usamljeni sni osjećaju mojom.

Moja si, moja, i ja kličem u popodnevnom
povjetarcu, a vjetar raznosi moj udovički glas.
U dubini očiju mojih ti loviš, tvoj noćni
pogled se zaustavlja kao vode tvog otimanja.

Zatočenica si u mreži   muzike moje , ljubavi moja,
a mreže muzike moje poput nebo su široke.
Na obalama tvojih sjetnih očiju duša mi se rađa.
U tvojim tužnim očima početak je zemlje sanja.

pB

Sedamnaest već leta nebo rudi
što nikad zgašen od početka gorim,
al’ kad se mišlju o svom stanju morim,
osjećam usred plama mrazne studi.

Izreka, da se dlaka prije ćudi
menja, je prava; i s čuvstvima sporim
nagnuća Ijudska ne popuste; gorim
čini ih teške koprene hlad hudi.

O jao, kad će onaj dan da svane,
da motreć kako bježe moja ljela
iz dugih muka i ognja se selim?

Hoću li ikad vidjet one dane
kad će se slatki izraz lica sveta
očima svidet baš koliko želim?

Ja vidim kad na te, topla i bijela,
Kroz tvoj pendžer mala mjesečina pada…
I šum svaki čujem tvoga odijela,
Na dušeke meke kada kloneš mlada…

Kao sjenka tvoja svake te minute,
Moja duša prati i uza te dršće…
I ljubice svoje čežnjama osute,
Prosipa na tvoju stazu i raskršće…

U baštama tvojim ono rosa nije –
To su suze sreće što ih ona lije,
Pri sjaju zvijezda u tihu pokoju…

U kandilu tvome kada žižak cepti,
Znaj, to duša moja prislužena trepti,
I prosipa na te zlatnu svjetlost svoju…

Danas si išla posve sama,

I ja ne vidjeh Tvojih čuda.

Na gorskom Tvome visu, tamo,

Zupčasta šuma bješe svuda.

I ta šuma krošanja zbitih,

I ti putovi gorski tmasti

Smetahu mi se s neznanim sliti

I plavetnilom tvojim cvasti.

Uzdišu vali
– Pjeni se more –
Pred njim smo mali
– Pjeni se more –
Pljuskanjem budi
Ceznje i zudi
Godina ludih
– Pjeni se more.

Sto me to boli?
– Pjeni se more –
Da l’ me jos voli?
– Pjeni se more –
Sve sto imadoh
Ljubavi dadoh,
Porazen padoh
– Pjeni se more.