Skoro čitav vijek ljudi nisu slavili Modiljanija .
Tužni pogledi prelijepih , jasno naglašeno čednih žena , labuđih vratova i nevine nagosti i ljepote ženskih tijela dugo su bunili kritičare koji određuju , vrlo često neuko i pogrešno , šta je to umjetnost.
A dugi vratovi , snen pogled , suze u očima , dubina tuge i ushita , što izbijaju i vriju iz ženske duše , od iskona su bili sinonim ženske ljepote.
Od umjetnika se uvijek očekuje bogat , raskošan kolorit , slojevitost poteza koji se ponavljaju , težina i savršenstvo kista u sklapanju igre svjetlosti i sjenke u tisuća slikarskih piksela u jednu savršenu kompoziciju , zvanu ŽENA.
No kako god se trudili , ženu su mogli ovjekovječiti samo oni umjetnici koji su znali šta je život , žena i ljubav. Ženu ne boje kist i ruka. Žena je onakva kakva joj boja srcem umjetnika suđena.
Modiljani je bio umjetnik koji nije imao vremena za cifranje i sviđanje širem auditoriju . Da li je prebrzo živio il’ znao svoju hudu kob nije bitno.
Ljubav , žena , ljepota i život su tako jednostavni i on ih nije htio komplikovati ko tuč teškim slojevima uljanih boja.
Modiljanijev kist , to su žene . Jednostavnost , iskrenost , blagost i životnost , bez subjektivnih estetskih intervencija , sa vrlo izraženim kontrastnim koloritnim refleksijama su glavna značajka njegovih impresija i ekspresija vezanih za to anđeosko biće.
Nećemo puno pametovati , odabrali smo par prizora iz njegovog života koje je ovjekovječio na svojim platnima.
A onda smo odabrali muzički video “Emma Shapplin- Spente le stelle ” da bi čitatelj imao priliku da osjeti “vidovitost” , zapravo bezvremenost Modiljanove umjetnosti i žene .
Modiljani vijek prije nego je video urađen slika Emu u svakom njenom pokretu , izrazu , emociji , boji glasa i dubini tuge koju prelijepa melodija nosi , do u tisućiti valer boji ono što pjevačica osjeća dok pjeva.
I uvijek ta tuga , ta vječna suza u oku koja nikako da klizne i miluje obraze željne poljubaca.
Naše riječi pred prizorima blijede , jer se ” koincidencije ” ne mogu objektivno opisati :
– Da , to je Amadeo Modiljani , slikar , pjesnik slobode , ljubavi i emocija.
Ne ljubi manje koji mnogo cuti, on mnogo trazi, i on mnogo sluti, i svoju ljubav (kao parce kruva za gladne zube) on brizljivo cuva za zvijezde u visini, za srca u daljini.
Cutanje kaze: u tudjem svijetu ja sanjam jos o cvijetu i sonetu, i o pitaru povrh trosne grede, i o ljepoti nase svijetle bijede, i u zar dana i u plavet noci snim: ja cu doci, ja cu doci.
Ona ide u svetlu lepote Ko noć blaga u zvezdanom sjaju. Sve što ima u svetu krasote: Svetlog, tamnog – njene oči daju Sve nežnosti, i divote s njima, Što dan blistav ne može da ima.
Ni zrak manje, ni ti više sama Sen u valu crnih joj vitica Il u skladu loknica, il prama Što se spušta preko njenog lica, Preko čela, gde čedne, spokojne Misli – svoga mesta su dostojne
Na tom licu koje ozarava Srećni osmeh večite vedrine; Gde dobrotom svakog očarava Mirni odsjaj večite vrline, Na tome se divnom licu čita Ljubav – mirna, nevina i večita.
