Bila je zima; lezi čvrsto
Snijeg iznad miniranih polja.
Preko nestalnih dubina močvare
Klizna, deducirajuća krivina,
Trkači su ravne sanke.
Bila je zima; a ribe su spavale
Ispod čvrstog, nepokretnog leda.
A ni vihorovi nisu mogli,
U zrnu smrznutom i hladnom,
Probudite život svojom pošasti!
Sat je kucnuo. Još jedno čudo
Kroz smrt, May se prisjetila godine.
Nad svijetom bijelim i neplodnim
“Opet je došao solsticij!”
I podzemna zrna, sensing
Milost budućem životu,
Probudio se, kupajući se i čeznući,
I nepoznato uvo je opet spremno
Rastite, cvjetajte i umri!