Jedan bi mali pokret,
daleka i sasvim lagana
dovoljna bila da kreneš za mnom
i sa mnom zauvijek budeš
– kretnja koju učinit neću.
S planine vremena
jedna riječ bi mogla pasti
ispremetati sva mora
i povezati daleke zemlje,
– riječ koju izgovoriti neću.
Da bi me među tihim vjetrovima
prepoznao,
tamnim svoje misli,
oblačim noćne haljine
– koje izmišljam za tebe.
I sve dok me ne pronađeš,
svjetovi će broditi
mirnim dahom vremena
neznano do kada
– a jednog dana
ja ću samo ostarjeti.
h