Category Archives: Restlovi

Danas je Subota 12.Novembar / Studeni 2022. godine.  To bi bio otprilike 316 dan u godini, kojoj , daklen ,  nedostaje još samo 49 dana, da bude tuto kompleto do zbroja ove neprestupne godine.

Četeres devet dana je manje od 59, po svim zakonima fizike i arheologije. Hajd’ jasno nam je ono po zakonima fizike. Fizika se razumije u matematiku. Valjda?

Ali kakve veze ima arheologija sa danima koji prolaze, pitate vi?

Ima i to debele. Jel’ svaki dan povede sa sobom , u poznatim pravcima ,   napriliku dvjesta triset tisuća  hajvana sa sobom. Povede. Ko ima kriv?

Ali poenta je ,da se ti odvedeni ipak tijelesima zadrže u zemlji i postoju arheološki artefakti. Ostale samo kosti,  nema duše. I onda arheolozi otkopavaju i zakopavaju , ne bi li našli barem jednu dušu . Do   sada , koliko su nam prijavili nisu našli ni pola , ma , ni frtalj duše među iskopinama.

Kažu Sizifov posao , jer su duše nepoznata misterija.

Što bi poete iz pametnih knjiga skontal:

-Malo vi znate o duši.

U prevodu

-Samo Jedno Uzvišeno Biće zna sve o duši.

A još je zapisano:

1955.- Umro hrvatski pesnik Tin Ujević, koji je svojom lirikom, ali i boemskim životom obeležio razdoblje između dva svetska rata u jugoslovenskoj književnosti.

Majka nježno drži svoju kćerku za ruku dok je vodi u školu.Ponekad je pomiluje po kosi ili samo zastane i jako je stisne , bojeći se da joj ne pobjegne.A onda se srce na tren smiri i ona joj spusti dva poljubca;jedn u kosu drugi u obraz.Suza neisplakana se vrati  i  one ode dalje.

A u majčinoj glavi haos.I radi i domačica je.Mnogo je tu obaveza. I uvijek se boji hože li na vrijeme i na pravi način uraditi onaj glavni  zadatak kojim je nebo obdarilo . Biti dobra majka.

Iako ne želi da joj kćerka brzo odrasta i klizi ka svojim putima, ponekad je toliko umorna , da pomisli kako će joj biti ,alo lakše kada kćerka krene sama oditi u školu.A onda se ugrize za usnu, poljubi kćerku i u mislima prošapće ; oprosti mi mila kćeri, mama malo prolupala od umora.

I sjede i istu veče napisa nešto kao zavjet , kao ispriku, ali veoma istinito bolno pismo:

“Po poslednji put

“Od prvog trena kada zagrlite svoju bebu, više nećete biti ista osoba. Možda će vam nedostajati ona osoba od prije. Kada ste imali vremena, slobode. I ništa posebno o čemu biste brinuli.

Upoznaćete umor kao nikada prije. A dani će vam prolaziti kao da su svi isti, prepuni hranjenja i podrigivanja. Mijenjanja pelena i plakanja. Žalbi i argumenata. Drijemanja ili nedostatka drijemanja.

Djelovaće vam kao krug bez kraja. Ali ne zaboravite… Postoji poslednji put za sve.

Doći će dan kada ćete posljednji put nahraniti svoje dijete. Kada će vam zaspati u krilu poslije dugog dana. I biće posljednji put kada ste zagrlili dijete dok spava.

Jednog dana ponijećete ih na kuku i staviti u krevet. I poslije toga nikada ih više nećete podići na isti način. Jedne večeri praćete im kosu u kadi, a već sljedećeg željeće da se kupaju sami.

Držaće vas za ruku kada prelaze ulicu, a onda vas više nikada neće zamoliti za to.

Ušunjaće se u vašu sobu usred noći kako bi se mazili i odjednom to će biti posljednja noć da su vas probudili. Poljubiće vas kad krenu u školu, a sljedećeg dana će vas zamoliti da to više ne radite.

Pročitaćete im posljednju priču pred spavanje i obrisati im musava usta. Trčaće vam u zagrljaj posljednji put.

Činjenica je, da nikada nećete znati kada je taj posljednji put. Dok vrijeme ne prođe. A čak i tada, trebaće vam vremena da to shvatite.

Dakle dok živite sve te momente, zapamtite da postoji samo mali broj njih i kada nestanu, dali biste sve na svijetu da možete da ih vratite.”

Ovo pismo se urezalo u pamćenje, svojim iskrenim i jendostavnim, a tako istinitim riječima.

A jedna druga  nježna i prelijepa kćer,buduća majka savjetuje i pamti:

Pročitajte ovo divno pismo svaki put kada ste umorni ili očajni. Biti majka je težak posao, ali je i jedinstveno iskustvo prepuno momenata koje treba njegovati.

Danas je 10. Novembar / Studeni 2019. godine., i još je Četvrtak  , a mnogim od robova i  težak robovski dani dan.

Onima gladnima svaki dan isti,bez hrane.

Rekoše da je ovo  je  314.   dan  u godini   , to mu treba značiti da je do kraja te iste godine ostalo  još 51 dana.  Vjerovaćemo im. Nismo levati gubiti vrijeme na trice. Mislimo parnjacima kučinama. One trice su sasvim solidne. Pitajte žene. Mislimo košarkaške sudinice. Mi govorimo o trici , ono 6,75 m udaljenosti od koša. A šta ste vi pomislili ? Garant nešto masno, ko mastan vic.

Lete dani ko da im se negdje žuri. A ne žuri. Eto njih dogodine. Lagano i bez žurbe , da odežuraju svoja 1440 minuta. Okvirno.

Ako niste znali dan traje 144o minuta. Ništa neobično. Nažalost ništa neobično je i to što jako mnogo onih ode  prije isteka tih tisuću i nešto minuta.

Pozamašna cifra.

Nećemo vas plašiti njenom strahobalnošću.  Sad kada smo vas smirili  ,  reći ćemo vam će se  do   izlaska ovog  zapisa na dnevno svjetlo, broj umrlih ove godine   približii cifri od  oko 51 milijun. Koji li ste vi sretnici što niste među njima. Ili nesretnici. Zavisi od kuta gledišta. I nema nikakve veze sa kutnjacinma, osim u vezi jake neprebolne upale koja je završile loše.

Šta mislite koja je utjeha umrlima   što će ih nadomjestiti nova bića, kojih je već rođeno ,  do ovog momenta , preko  122 milijuna.

Što bi poete rekle:

Odi mi mi dođi mi.

U prevodu:

Po rođenju , nekom opanci nekom obojci, a pođeđe i urijetko lakovane cipele.

Nažalost danas svi bježe od opanaka. Ali niko svoj krkanluk ne može nikad sakriti. Ispliva kad tad, i češće nego što bi papani voljeli.

Mnogi instituti , univerziteti i klinike , širom svijeta, zaključuju i poručuju:

-Djeca koja doje imaju manje problema u ponašanju.

Blekijev institut  za istinu i ljubav , proučavao je Kur'anske ajete i zaključio :

_Zdravlje i mnoga  zadovoljstva potiče od ženskih grudi

-Da bi djeca bila zdrava i u bespijekornom mentalnom i fizičkom  slkopu,

za mukotrpnu utrku  života, potrebno je da doje minimum dvije godine.

Ako ste vjernice, ne ustežite se sa grudima.

Od toga zavisli zdravlje i zadovoljstvo i male i velike djece.

Ako ste vjernici,znate šta vam je raditi.

Prislanjajte usne na ženske grudi, ako treba čitav život.

U oba slučaja djelotvorno je , efikasno i bome prelijepo.

Tako učite mušku djecu pravilnom rodnom usmjerenju,

jer ni jedno muško se nikad ne bi odvajalo od ženskih grudi.

Nisu ludi.

Hem ljepota ,hem milina, a zagarantovano  radovanje usnama i rukama.

Ujedno žensku navikavate osjećaju  kako to izgleda kada vas neko doji.

I kada se nauče, nikad im neće pasti da se ustežu od dojenja, jel’ male , jal’ velike djece.

I još nešto veoma bitno:

Dojenje održava mladost , svježinu i čvrstoću grudi.

Danas je Srtijeda 9. Novembar / Studeni ove  ašičare 2022.  godine.

Kao i obično dan traje 24 sata. Ništa neobično. Nažalost ništa neobično je i to što neki odu prije isteka tih 24 sata. Njima nije nikakva utjeha što će ih nadomjestiti nove bebe.

Kada bi se plač svih novorođenih beba skupio na jednom mjestu, bila bi to ludnica od kaka'fonije . I vako i nako.

Danas je  313.   dan  u godini   ,  do kraja te iste godine ostalo je još 52 dana.  Lete dani ko da im se negdje žuri. A ne žuri. Nisu levati i blečci da žure. Eto njih dogodine. Lagano i bez žurbe , da odežuraju svoja  nonstopna 24 sata.

Joj , što bi to bilo dobro , kada bi ljudi imali dežuru ko godine, ali pod uslovom da ne odlaze. E , tada vjerujemo da bi imali vremena za najpreče stvari. Žena , djeca , roditelji i tako to. I žene ne bi bile primorane da rintaju dvadeset sati na dan. Samo bi muške blentovije radile.

Ali u Bosni skoro svaki drugi insan radi kao i godina. Godišnje 24 sata. Neki ni toliko , od rata. A to vam je napriliku , preko dvije i po  decenije. To nije dobro, jer zato nemaju ni godišnjeg odmora, ni regres.

Država skontala fol. Ma kakva država , nacionalistička troglavata čudovišna ažbaha. Što manje ljudi radi, manje će na poslu neraditi. A oni ih inače ne žele plaćati, jer pučke plate treba opljačkati sebi.

I vi mislite da je njih stid! Kako će ih biti stid kada nemaju, niti su ikada imali obraza. Što znači da su bezobrazni. Odavno smo nanijetili da vlastodršcima kažemo da su bezobrazni, ali nam se stih i rima nisu do sada nikako poklapali. A, sada će nam biti lakše upotijebiti tu riječ.

Vlast je bezobrazna jer njeni predstavnici nemaju obraza.

Vlast je bezobrazna jer njeni predstavnici nemaju obraza…

Ne bojte se, nismo skrajnuli. Samo se vježbamo , da ne zaboravimo.

Što bi poete rekle:

Odakle im obraz , kada im majke proturaju vreće sa narodskim zlatom.

U prevodu:

Šta ćete, majke ko majke. Kakve majke i očevi  takvi sinovi.

Nemojte nas poprijeko gledati. Nije naša umotvorina. Narodska je .

Dani nam se polako kroz misli vuku ,

ali  nam se rasuli  u stavrnosti ,  ne meremo ih dohavizati .

Kažu to je zbog toga što sve ima svoj početak i kraj.

Kao dokaz navode da je sve zapisano u zvijezdama.

Mi u huble natakarimo  vid, sve zvijezde do jedne protabirismo,

ali jok ni na jednoj ništa ne piše .

Čak ni da nas neka konfiguracija podsjeti na jedno jedino  slovo.

I zato se  lagano vratimo na zemlju.

Sa strahom.

Čak i  ako nas ovi sadašnji  dani ne pokupe ,  dogodine ili neki drugi put  će to učiniti

Godinama, eonima, od iskona , ljudi manje više okreću glavu od dana.

Mniju, dani nemaju duše.

A griješe. Višestruko.

Što bi poete rekle:

Ko ne misli taj i griješi.

U prevodu:

Nemojte griješiti  jer život je krat'ka, kak’ bi reklja filjozofi.

Danas je Utorak 8. Novembar / Studeni 2022. godine. Kao i obično dan traje non stop. Od 00 – 24 h.

I to je sve?

Nažalost neki insani neće dočekati ovo  stop. Prije toga će biti stopirani.  Ako je utjeha mnogi će prvi put osvanuti u ovom prelijepom danu.

Vi se pitate kako to prelijepi dan. E,  pa to vam je lako odgovoriti. Svaki dan je prelijep,  ako se zna živjeti, pa vi vidite šta vam je raditi.

Evo na priliku po današnjoj  računici   ovo je  312.   dan  u godini   ,  do kraja te iste godine ostalo je još 53 dana.

Lako vam je to provjeriti. Saberete ova dva zbroja i imate ukupan zbor dana ove neprestupne godine. A  dane prestupne godine dobijete ako na dane  “normalne“ godine dodate samo jedan jedincati , a cigli dan. Čuj normalna godina , a dozvolila sebi da bude levat i ima jedan dan manje.

Ma , nije godina levat. Sve godine isto traju, jer su lijepe, pametne i korektne. Nego ljudi ne znaju računat i dijeliti godinu kako treba. Lakše im zaokruživati. Pa jednoj godini uvalili dan više, nek se ona snalazi kako zna i bude nenormalna, odnosno prestupna. Kao ona nešto prestupila. Ko ono u atletici ili pak penalno.

Da je prestupnik zar je ne bi trebalo u neki kazamat uvaliti. Ko sve ove što vješto izbjegavaju kaznione. A kako izbjegnuti zatvor? Uvaliti se u nacionalističke vladajuće strukture koje pljačkaju vlastiti narod.

Mogu do jednom . A tada i na ovom i na onom svijetu im fasuje veliki belaj. Ako ovaj i preskoče , onaj sigurno neće. Đabe njima što imaju riđu bradu , ili su razrooka fukara ili bezusni neosuđeni robijaš; isto im slijedi.

A , a sada dolazi onaj teži dio. Kako znamo da godina ima dana koliko ima. E to mi ne znamo. To su neki uzeli linijar i šestar , nešto vrtili , mrgodili se i napravili  se veoma  važni i jako pametni-Izdeklamovaše nam broj zemljanih dana.

Ajd’ nekako mogu proći sa zemljanim danima., jer su zemljani. Ali kako znaju koliko dana ima Mars ako nisu Marsovci.

A šta ga mi znamo. Možda su i oni pali sa marsa zajedno sa našim gulikožama i pljačkašima.

Što bi poete rekle:

-Ako si pao sa marsa ne brini se ideš u pržun.

U prevodu ,:
-Vrelina Marsa je mala maca prema pržunu koji čeka   ovdašnju troglavatu bagru.

Danas je Ponedeljak 7. Novembar / Studeni  2022, godine.

Oni tako kažu. Kako oni znaju da je četvrtak  i da je novembar. Neko tamo lupio, danas je taj i taj dan, taj i taj mjesece i ima tako da bude. I eto vidite biva.

E kad je tako, ni mi njima ne ostajemo dužni pa im sve iskantamo.

Evo na priliku po najnovijoj računici   danas  je 311,   dan  u godini   ,  do kraja te iste godine ostalo je još 54 dana. Tako je i ima tako da bude.

Lako je nama sa ovim što bilježe godine.

A šta ćemo sa onima , kojima nikad ne mremo utuvit u blentaču da se , za ono što rade, ili jopet za ono što ne rade , ide na vrlo vrelo , pržunasto mjesto.

Ništa ko i dosad.

Ne možeš ti glupacima ništa dokazat niti ih pameti dohavizat..

Odlučili da budu licemjerni pljačkaši i nacionalisti. I taki vam ba, sjede u prvim borbenim redovima bilo koje bogomolje. Misle to će ih izvaditi. A među prvima su i u trtezorskim zapisima. Prvi ili bilo kako borbeni redovi? Gluho bilo , mere se na bigajli hak (?) ograisati!

Aha, čak ni oni sa tijarama i fesovima pored njih neće ništa bolje proći Sve je to jedna te ista bagra. Pljačkaška i lopovska fukara.

Što bi poete rekle:

Ničija nije do zore gorila.

U prevodu:

U zoru se sabah klanja i misa služi.

Normalno, oni koji  se boje Milostivog.

A   ovi povijsničari baš dosadni.  Navalili da da svaki dan bude na današnji dan. Ko da mi nemamo drugog posla svakog tog  današnjeg dana.

Blećci i levati se dofate digitrona i misle mogu sve izračunati.

U plićaku – ravnini vlastitog  uma ne mogu skontati ono što mi prostim okom vidimo.

Zamlja je ravna!

Ja kakva je doli ravna?

Da ja kriva, nahera, naopaka ili zakrivljena bilo bi nam belaj hodati.

Kako će boni drvo rasti ako je plodno tlo sa strane ili odozgare.

Hajd , recimo ,  ono to može  nekako. Bilje je to. Raste, ako se čovjek zapusti i iz nosnih i drugih šupljina.

Ali čovik ili hajvani brez krila  , na plafonu ili bočnim straniama .

Dajte da gledamo taj film.Isključujemo svijet žohara i sličnih  inkseta.

I oni nama zemlja je ravna.

Kako nije ravna kad planine uvis rastu. Neće valjda odozgo rasti i pasti hajvanima na glavu.

I insanima ako ih bude.

Ne misle oni o toj ravnoj zemlji?

Dobacuju pametni i učeni. Napriliku oni gmizavci što se zovu ilmije i oni što se kreću po zakonu  glagola kretati , kreteni.

Ma znamo mi o čemu oni misle. Ali oni ne misle , jer ne mogu misliti. Jer kako mogu misliti ako mozga nemaju.

I ako oni mogu čitav život ne misliti, zašto mi sebi ne m'remo dozvoliti pat minuta nemisliti.

Jedino smo zabrinuti ko je nosi na svojoj grbači:

Slonovi,kitovi, Atlant  ili vakumirani mozgovi onih koji misle da je zemlja ravna.

Valja ova, narode?