Maglice usred kape nebeske
su zasjele na svoja mjesta
joj mati moja koliko boja
vidim kožu kako mi treperi
nikako da ih se nagledam
moram smiriti srce da ne poludi
i danju ih sanjam
ne bojeći se noći punog mjeseca
dok u zimzelenu titraju kreature čudne
ma ne
nemoj se plašiti
srce moje radosno
to su samo sjene
purpurnog neba
što miluje moj Grad čednosti
koji sa mnom tišinu snova spije
molitva je dušu u čvor smotala
malo dalje
tamo iza zviježđa
vizije naše nemušte
On milostivo prima
Lijepo je ispraćati ljude
malo je sjetno
ponkad tužno
ali oni se jednog dana vraćaju
ili mogu vratiti
šta sa ljudima
koji nemaju koga ispratiti
koji nisu imali prilike da nekog isprate
jer te su samo nestali
a ih nisu pitali
šta sa ljudima
koji su voljene ispratili
davno još
u svili i mahagoniju
i ledom u grudima
šta sa ljudima
koji su jedno dijete dali spaliti
samo da nemaju otići na grob
jer bole djetinje četiri godine
i još više one neizigrane
ne vozim auto
ne treba mi
pješke mogu stići do svakog groba
a svaki od njih je dušu grada
ne oni koji ga napuštaju
Dani tvoji u toplini srca mog
a su nježni serenade zvuci
ostaće zauvek lepršavi
kao miris proljeća u čednoj zimskoj noći
kada se ljeto razvodi od jesenjih kiša
rastanci put dodira godišnjih doba
lijepi ili tužni po dahu neophodni
dvoje se prelijepih našlo
pa se poslije nije našlo
eh mila ne tuguj
jer nas usud nikad ne pita
samo reče budi i ono biva
Mnogo toga ne znam…
ali ako kažem da znam šta je smrt
mnogo smrti
boli i tuge
a su mi vjerne druge
neću reći ništa novo
Svaki tren je razlog za veliku brigu
ali neću to
nije mi u damaru
pomolim se Bogu Milosti i Ljubavi
zamolim oprost grijeha
i prelijepi život ide dalje
Da sam bilo kada zastao
jadikovao
ne bih volio i živio
Bio bih samo jadni čangrizavi starac
koji baš i ne voli život
Ja Konj
vagabundo
izabrao život i ljubav
i bio sretan koliko se moglo
Sreća zavisi od voljenja
a volio sam jako mnogo
jedna mlada i neuka reče
prečesto
sve je u parovima
koliko sreće i radovanja
toliko boli i tuge
zašto bih se ikad brinuo
gubio ono malo kalendara
nedostajućih
A najbitnije!
Shvatiš da treba poklanjati
ljubav
nježnost
radovanje
bezuslovno
svakoj Princezi kojoj je potrebno
Dame uvijek biraju
pod Zvijezdama
po srcu
Nebom kao svjedokom
zar ne
Znao sam mila
sve sam znao
i kako si mi voljela
dok tugom tvojom
milovala si oči moje
pobijeljele od boli
a niko ne smije znati
koliko sam te volio
Znao sam jedina
uvijek sam znao
i zašto si me voljela
dok rukom nježnom
srce mi miluješ
na počinak ja odlazim
a niko ne smije znati
koliko sam te volio
Znao sam ljubavi
sve sam znao
i koliko si me voljela
dok tijelo bolnim
bol mi gušiš
uh i dalje živjet moram
a niko ne smije znati
koliko sam te volio
Zanimljiva je ta zamisao
život je prelijep
i vrijedi umrijeti radi njega
sjećate se St. Egziperia
on je ubica
ubio je čedo svoje
Princa Malog
u okrutni svijet zalutalog
reče vakat mu bio
a se vrati u svijet svoj
ruža tišina i sni
ni briga ga
a jedna djevojčica plače prvi put
možda za čitav život svoj
ne znamo zašto
sačuvala je tajnu
srca svoga
a u daljini
sluti se djetinji krik
aaa… aaaa…. aaaaa…..
Purpurnom pijesku se prikrao lopov
Kada se ne sakriva iza oblaka i sunca
Zovu ga varalica puni mjesec
Sanjar
Diže talase i strasti do vrhova uzavrelosti
Mora i djevojka siju okamenjenu nevinost
Traže ih u jutarnjim dugama snenosti
No one inkognito pod pravim uglovima poredane
Na mezarjima mojih zaostalih snova
usnulom mornaru dukate nude
Žena neuništiva
Misli mi otela
Maza
Hoće da ih gasi
A ja ne dam
Volim je iskrenu da boli
Do poslijednjeg damara
Ne želim slatkicu
Hoću čarolije
Žene pobunjene
Duše čedne
Ljubavi jedina
Kunem se ljubavlju tvojom
imam samo devedeset dana
tri po trideset
za molitve
mirisnih sanja
Za ljubav mnogo dara
iz malog parka beskućnika
deset pupoljak ruža
za tebe ubraću mila
za snove jednu orošenu
za tugu drugu žutu
za sreću treću šarenu
za tebe četvrtu zelenu
za samoću petu safirnu
za nježnost šestu ružičastu
za vrlinu sedmu plavu
za nevinost osmu nevinu
za ljubav devetu rubinovu
za nas desetu duginu
za mene neće ostati ništa
zato sad bolero puštam
pokloni mi sebe
najljepšu od svih.
Ljubavi jedina
Kunem se ljubavlju mojom
Ostalo mi je samo četrdeset
dana trideset i deset
za molitvu
mirisnih sanja
za ljubav nešto dara
iz velikog parka beznađa
ukrast ću samo za tebe
poklanjati drugim
četiri ružina pupoljka
prvi bijeli neotvoreni
za prvu godinu snova tvojih
drugi safirni skoro neotvoreni
za drugu godinu čežnje tvoje
treći rubinov poluotvoreni
za treću godinu tvoje ljepote
četvrti crveno žuti rastvoreni
za četvtu godinu poklonjenu
nevinosti mojo i tvojoj
staviti ću ih u kristale nade
gledati mirisati iščekivati
kada poslijednji pupoljak uvene
ostaće ti samo ljubav moja
kada rubin odsjaji
sanjaće me ljepota tvoja
kada safir popada
ostaće ti čežnja moja
kada bijeli potamni
ostaće ti snovi moji
prestajem da plešem
i da se molim
muzika mi donosi tebe
najljepšu od svih ruža
Luce Malena
Luce Malena.
Svi imaju nekoga
i ti ćeš mila
milovati i ljubiti
nemoj tugovati
obećavam
a se Sunčica rodi
duša tvoja radosna
ljubavi puna
Nebu će hvalu dati
