Category Archives: Poezija k'o fol

U bjelini tihe zimske noći

mjesečevim srebrom okovane

kada snježi i hladno je

vjerujem u ljubav

a ti sniš djetinju uspavanku

poslijednji put

na svilenim plahtama grudi mojih

u tom snenom preludiju

krhki kristali Modre rijeke

prekrivaju uvelo jesenje lišće

 ljubav tvoja  

rođena u smiraju noći

upijajući  nježnost pahuljica

koje kao hiljade velova bijelih

nevinošću tvojom

svjetlijom  od svake  sjenke

ispunjava dio mene

gdje duša stanuje

milošću ljubavi tvoje

Poslije sinoćnje noći

zatočen ljepotom

tvojom

krik

jecaj

se javi

riječi

nijeme

Tišina i sni

muzika ljubavi

u srcu vri

čarobnice moja

Lijep je lijep je

život ovaj jedan

Milina je milina je

danu biti misli tuga

Sanjam sanjam

samo tebe snijem

Pjevam pjevam

mnogo pjevam o povratku

ljubav ljubav

vidim svuda

al ne mogu  al ne mogu

da te ikad prežalim

Odjednom

banu

ona misli  nenadno

niotkud

a ne osjeća

mladost

krhka Princeza

odavno odabrana

čednost u  snovima

kojima lebdi

dobrotu dijeli

hodila je srcem mojim

Oceanima uzbrkanim

Ah ti tvoga tijela vali

da su samo istinu znali

da doći će galebova dani

suzama sa dlana prizivani

Ma pusti stih u rimi vazduha

jednostavno odiš na raspeće

onog babljeg ljeta u proljeće

zarobljena u plimi neposluha

zaiskriš oči crne oči lažne

čak i prolivene čaše vina

iz kojih osmijeh polako gasne

nudi gorčinu slasti pelina

u ovoj noći uzdrhtalih očaja

poslijendji krici našeg sjaja

nose nam u zagrljaj novi dan

a odimo sahranjivati naš san

Jesenja maglica

Noć milosti i sna

Vječna ljubav

Zvuk tišine

ledeni svijet

Rajske dveri

Osluškujući zvuk saksofona

 zarobljenog tišinom maglicama beskraja

 a jesenjom tugom stere

 kišni asvalt uspomena

 oplemenjenom od boli

 ljepotom  tvojom

zaustavi vrijeme

 
Slobodom u  očima

 usnula lebdiš

 na valima nebeskih oceana

 kradući muziku čežnje i plima

 meni sretniku  snova

 rastanaka i boja

milujući me mirisom djevičanskih ljubičica

  
ja Konj pognute glave

 talasajući tango se sudbom

 oplakujem onu krhku noć

 kad skršilo se nebo tvoje

 a dvije crne zmije iz očiju 

 boje ljubavi i snova

 kliznule na srce moje dračom i tugom

 milujući  merhuma rođenog tvojom nutrinom

 da  krvlju da mesom da  jecajem  

 bez kože bez kostiju bez  suza  

 tonem ka razmeđi ledenih svijetova

 vječne ljubavi domu svome

Pjesma

Rastanak

Stari most

Jedna sjena

Život je lijep

**

Htio sam podariti pjesmu ljubavnu

pjesmu strastvenu

pjesmu rastanka

ispod starog mosta

na kojem srebreni čempres zakletve

još uvijek lebdi

jedna sjena

u plavetnoj noći mi šapnu

život je prelijep

za tugu

pa ti vidi

šta ti je raditi

odustah od pjesme rastanka

ali živjeh pjesme strastvene

pjesmu ljubavne

Čekaću te da se vratiš

Ako treba do iskona

Samo mi se vrati mila

Sa puta teških neizvjesnih

Ponesi dio duše moje

Srce   odavno je  tvoje

Slike i riječi ljubavlju  tkane

nek ti oporavak poklone

Srcem kad se vratiš

stajaćemo na izvoru

Modro zelenom zagrljeni

u tvoju kosu mjesečinu zaplitati

Kada se meni dušom vratiš

ispod vitke bjeline starine mosta

spojeni pogledom ka zvijezdama

Zahvaljivaćemo Milostivom na dodiru

Možda misliš mila kada kažem

imah jednu želju da te lažem

nikad ne lažem i ne varam

samo ljubim snove sanjam

rječju i osmjehom ja te pratim

želim nadu snove da nam vratim

jedna ljutnja dovoljna je luda

moje posmatranje vrijedi truda

moja želja bješe tango samo jedan

ne trebaš mi ti jedne želje bijedan

zabvoravljaš mila a lijeva se pruža

međ grudima tvojim cvjeta ruža

i još raste sa tijelom ti pupa pupa

meni ljepotom tvojom srce lupa lupa

a je moram brati tijelom milovati

nema nećeš ljubav moraš poklanjati

kad pokloniš shvatiš avaj odmah

jednom željom prevari te siromah