San čudesan usnih
sretoh Djevu
Princezu bjelokosnu
crvena od ljubavi
krhka kao ruža
kao krvavo srce moje
lepršavu od snova
cvijećem obasjanu
razigranu
djevičanskoj ljubičici nalik
kao duša moja
da me miluje čednošću svojom
kleknem na koljena
ne molim se
zahvaljujem se
neizmjerno
molitve su moje uslišene
Atavistički i godinama sam mogao biti djete cvijeća
ali nisam
Geografska udaljenost?
premostiva, zakon lebdenja
Patrijahalni odgoj?
nije ga bilo , zanemarivanje
Nazori ?
skromni, bez opsesija.
Krutost socijalnog okruženja?
vehtost se uvijek da zaobići
Šta onda?
nećeš vjerovati mila moja
ljubav me spriječila
da budem dijete cvijeća
koja su sušta ljubav
ljubav me vodili tebi
a to je drugi smjer
Neusmjereni.
Lepršav.
Mnogo sanjiv.
priznajem urođenu privrženost Bogu Jedinom
nema stroge kanonske definicije
forma prijateljskog časkanja
mislila je mladost
Milosrdni Bog je to uvažavao,
On sve zna.
nikad od njega nisam pobjegao
plivajući na putevima
Njegove milosti i ljubavi.
Srce je srce,
Duša je duša.
Lična shvatanja ugodnog izgledu
lice bez dlakavih obilježja
želja za dopadanjem
Bogu Blagorodnom
narcisoidnom gledalu
tebi koja ćeš tek doći
mila moja
grlicama
lepršavost mojega života
higijene nisu bila dobra preporuka
onome što je nalikovalo revoluciji i djeci cvijeća
njih nije bilo briga
bila im je dovoljna ljubav
hej,muzika, na na na
kako bajkovito predivna la la la
kakvi predivni krajolici mmm ti i ja
lepršavo cviječe koje ne vene
cry and cry
avaj
o baby baby babi
sva nesebična u davanju
a ja sam tragao za sviđanjem
naivno odbijajući sve što nije skladno
nisam volio predugu kosu
brade bilo kog tipa
eksperimentisalo sa
vrlo vrlo kratko tek dan dva
brico umro
ljubav se vodila
pa se zaboravilo
ovo ti baš nisam moro reći
šta se može
vazda iskrenost prije pameti
tada
taj i taj
takav i takav tebe upoznah ljubavi moja
još uvijek ne malo kasnije
pjesma je iskrenija
istinu zbori
ljuti se na tebe
kasnila si
sada su kose osnježene
smiješne bore postale očitije
duboke brazde što iskustvom slove
ono ko fol
djeci ne treba pamet
bilježe mnogo ljubavi
pređenih puteva
ipak
naslućuje se lik
onog dječaka
nalik onom drugom
odlepršalom Malom Princu.
ali sam volio tu djecu.
i to jako
neku bezrezervno
bez upoznavanja
djeci nije nimalo teško sanjati
i dosanjati bliskost
čarolije susreta i boli
bilo je mnogo tuge i boli u mom srcu dešavanja tih godina
onim milenijumima prije decenijama poslije
sve te boli valeri krikova
vrište mila moja
ne pomaže vata u ušima
ne pomaže led u srcima
ne pomažu okovi nad dušama
privlačilo me ono što mi je bilo blisko,
njihovo prihvatanje i slavljenja biti života
bezuslovna ljubav
lav lav lav
Ol vi nid iz lav
mir ljudima
pis sist’ selam
peas brad’ selam
Avaj My Lord.
svijet bez rata
izmisliše ga ljudi neki zli
Zašto podjela bilo kog tipa
umobolno arijevskih
inkvizicijski plamtećih
svi ljudi braća
križarski trulih
Abraham sleđen
bijedno rasnih
praotac Adam plače
bespolno polnih
Eve siluju
religijskih a Jedan Bog
nacionalnih i svih drugih podjela
nedostojnih Boga i Ljubavi.
većina ljudi nema pamćenje
ni misli
amebe i vinske mušice,
majmuni i roboti
svijet su za sebe.
humanoidi slijede Darvinovu teoriju evolucije
uglavnom.
izvinjenje amebama
vinskim mušicama i majmunima
robotima ne
bilo bi glupo
nisu stasali
protiv njih nemam ništa
i ne želim ih porediti sa ljudima
Bog je sve sa svrhom stvorio,
nauka uvijek kaska
krajnji okviri intelektualnih tajni
takar nasljednih dometa
mnogo toga i još čega
ključi sakriveni
zato je trebalo nestati djecu cvijeća.
talasala su tokove uštrojenog života
uškopljenog skicama bespolnog celibata
dvopolni Savletovi testamenti
sterilni duh Ivančice,
zlokobnih proročanstava družbenika pakla…
bez djece surova stvarmost
sasvim izvjesno postaje
nepodnošljiva i turobna
ali zvijeri i zombije sasvim zadovoljava
niko im neće remetiti učmalost
genocidnu blaženost krvavog mira
još jedan je dan je prošao.
osjećao sam te
mila moja
ali nisam sreo.
pjesak je bio tužan.
ukrala si mi jedan dan nadrealnih impresija.
bio sam umoran od leta
osjećaji su oteknuti i neelastični.
ljutio sam se na tebe
neznanko ljubavi moja
nije važno,
djeca uvijek mogu dozvati čaroliju
mogu vidjeti plavkasti led
blješte razasuti biseri moga srca
po livadi naših snova
led se ne dira
biseri se nižu
svjetlucave ogrlice naših budućih dana.
znam
sutra ću te zasigurno sresti
ili neki drugi dan
punu zanosa sa suncem u kosi
morem čežnje i sanja u oku
sa vanilin sladoledom u ruci
i tada
dva puta dva jesu četiri
mili moj
mila moja
četiri je uvijek par
dvije i dvije ruke
a to je već ljubav
tujinko moja nestašna.
Iznevjeriše me družice
moje Pjesme ljubavne
ne slušaju me više
samo jednu molbu imah
vratite mi
barem
jednu ljubav moju
vratite je
sa osmjehom na licu
i čežnjom na usnama
da me voli
da mi prosti
sve neljubljene dane
Pjesme moje okreću glavu
ne slušaju
kada plačem
vratite mi bilo koju
od grlica milih
vratite je
sa vjetrom u rukama
i vatrom na grudima
da mi ljubav daje
da mi prosti
sve dane bježanja
ćute pjesme
bleje u moje suze
misle
blećak pjesnik plače
tako mu i treba
nema više njegovog
dvoje se našlo
Pa se poslije nije našlo
samo pjesma jedna
najvoljenija
šumi
idi k njima anđele mili
Nema se više vremena
za tišinu
previše se davao
pa trošio
ne blijedi u neodrastanju
a mora
jer jesen njegovog sna se ne zlati
plavi od ljubavi
preko koje se prelijevaju
violetni mirisi djevičanskih ljubičica
no šta on zna
neuk
kao razigrani slijepi konj
plešući tango
većinu životnih lekcija propustio
morao
što da ne
i prečesto volio
eh odgovarati na svaki ton
njene snenosti
kao nametnik
čekajući noć
podatnosti kćeri piramida
Ne plaši se
samo pokucaj
a prolaze dani
očekujem snove tvoje
iako se plašiš
da ih utisneš
tamo gdje dobro srastaju
mojim grudima
zaklonjenim od sunca
što bojom srca
platna ljubavna tebi boje
Ne plaši se
samo uđi
nisi od strankinja
što u srcu
potajno se kradeš
tugu šalješ
vidim te kako suze
pokušavaš mnome ogrnuti
riječju pelina
moje dane milovati
negdje na kraju oceana
Često sam dolazio u tvoj grad
nisam više pokušavao bilo kakvo traganje
svaki put sam išao do tvoje ulice
prolazio kroz nju
došao do tvoje kuće
zurio u slomljeni prozor i poderanu zavjesu
ubrzo bi nam postalo neugodno
mi smo stranci.
niko nas nije predstavio
to je tako bezazleno
samo jednom jedan jedini put
sam vidio da neko ulazi u kuću
dječak sada vitak mladić
koji mi je dao tvoj poklon
zlatni upaljač da mi vrijeme mjeri
kada ćeš mi doći
jedan uzdah jedna sekunda
puno je to uzdaha
jedna cigara jedan sat
puno je to cigara
mila moja
previše
cigarete su opasne po život
pogled istovjetan tvome
upitao me da li nešto tražim
ne odgovaram ja
samo mi onaj tužni prozor snove zove
čini se da me mladić prepoznaje
da mu suze pune oči ,
on se pokloni sagnu
poljubi mi ruke i reče
izvini Prinče Mali ,
sve znam.
Sele mi pričala o vašoj ljubavi
moru i ljepoti
potonjoj tuzi
sačekaj na tren
kako neću sačekati
vrijeme je sve što ostaje
i vrijeme je opasno po život
uđe u kuću brzo se vrati,
dade mi sliku i reče
znala je da ću jednom doći
na krevetu suza ostavila ovu sliku
dar za mene
željela bi da je se ovakve sjećam
i da znam niko nije kriv
ne krivica šteti životu
bila je ona treća slika
do tri jedine koje imam
ti u polju ljubičica
vesela i blistaš
meni poljupce šalješ
mila moja
ti si ljubav mog života
Zvijezdica u violetnom beskraju
gdje se roblje prodaje
nađe mi pute
do žene okovane
ljubavlju bez kraja
jedan pogled u raj
njene raskoši
dovoljan bješe
opi me začara me
snenost žene
a čekale je mene
koji nema ništa
doli snova mladog mjeseca
i vječnost
uvijek zelene Modre rijeke
da joj daruje
Zvijezdice u violetnom beskraju Ljubav bez kraja
Jedan pogled u Raj Snenost žene
Snovi mladog mjeseca Evergin Modra rijeka
Jesenja idila
Kiše jesenje
Snoviđenje
Zov ljubavi
Volim jesenje boje
A tugu što srcu nose
Uvijek kiše te
Tako bistre
Kao života zvuk
Plaču umjesto mojih očiju
Tada se sjetim jubavi svoje
Nisi baš morala otići
Bez traga i kapi u očima
Onih jesenjih dana
Kada tople se sni
A jubav zri
Život je jedina igra bez granica
u kojoj čudoređe poprimi sjaj
milost
krhke ruže
žene
sa kojom sanjaš da se budiš
a opet sjetim se
njenih dodira nježnijih od sna
i tonem
držeći ce čvrsto sjenki prošlosti
što plove
kalendarima neumitnosti
duša ka kristalna kapljica
kad te dotakne
klekneš
ko svaki mahalaš
na prosuto biserje
pogledaš
violetno nebo
se smješi
progovara
ne treba ti molitva mili
tvoji sni su
dosanjani
sjajniji od alema
samo ih nastavi
živjeti
