Lijep je prelijep
život danima tvojim obasjan
Sanjam sanjam
samo tebe nadom snijem
milina je milina je
pjesmi biti pratnja tugom
Pjevam pjevam
a se vraćaš meni ti
ljubav ljubav
vidim svuda a srce boli
al ne mogu al ne mogu
da te ikad prežalim
Pričao sam sa vjetrom
vjetar mi donio
miris tvoje kose
skrivene u tami smilja
šum kristalno sjajnih vlati
bojenoh plamenim nadama
balgo valovite lepršaju
rezigrane na osmjehu mome
divio sam se oblaku
kišom mi poslao krajolik
tamom obavijeni lik
zagubljen u prošlom vremenu
plamte nestašne ženine oči
ispod uzdignutog gordog čela
a zabacuje bogatstvo vlati
do po uzbibanog djevojačkog daha
zahvaljivao se noćima
jube što mi nose
ne sluteći najavu
rastanka suznih kiša
svjetlosna je kosa tvoja
mirisom doječeta mami
eh blago onom ko ti sada kose mrsi
i koji se njenim mirisima budi
Ostala sam bremenita
tebe blentavog zagubila
san naš prkosom rodila
A gdje si ti
U noćima koje bole
dok prelijepo siroče
A bez roditelja živih plače
U crnim haljama zaleglo
po bjelini meitaša
svoje neispisane sleđenosti
U gradu ima rijeka
pored rijeke klupa
na klupi sjedi čovjek sam
samac ne lista novine
iako sutrašnje su
broj loza koji dobija ga ne insteresuje
glavni zgoditak je upravo izvukao
smrt ga zagrlila
ljubavnički mu se smiješi
veresije nema
Vi ste uvijek ćoravo neuki
kako to obično biva
ja ću za to vrijeme snubiti
krasotne neke djeve
u kricima njinim
radost svoju uznositi
a vi ste i dalje ćoravo neuki
kako to obično biva
u očima mojim nestašnim
zvijezde čuju smijeh i krike
one mile djevojčice
koja je zadovoljna svojim putima
a vi ste i dalje ćoravo neuki
kako to obično biva
I dok se djeva i ja tražimo u noći
u kojoj uzavrele plahte cvile
šaputanja ljubavna poklonjena iskonu
putanjama milostivog magličastog nebe
a vi ste i dalje ćoravo neuki
kako to obično biva
Vi što sve varate
vi što sve lažete
Vi što se paklom igrate
vi što se bludnici zbijate
Vi što bombama
napalm mačićima
vrele fisije atoma
svijet udovica crna
Odakle vam pravo
narode ubijati krvavo
odakle vam kakvo pravo
svijet gotoviti zdravo
Smotaii na plameni krst
zakačen za zlatni prst
zvijerinji optočeni mali
krvlju popločani svi dani.
Ljudi bijedni
Odakle vam pravo…
Eoni ili tjedni
odakle vam pravo…
Moje srce noćas je tužno
u njemu svjetlosti se gase
dok kišne kapi
brišu tragove moje
oplakujuć uspomene snene
jer tebe odavno nema
moja jedina i tajna ljubavi
moja odora je crna
lutao sam zemljama stranjskim
tražeći tvoje zvijezde
mjesec me vodio
za mojim snovima plovio
šaputao oslušni srce svoje
dugo godine me bolilo
a slušam taj krvavi krik
ko nije volio nije ni bolio
sada sam manje tužan
jer tebe i dalje
odavno nema
više ne oplakujem
svjetlucanja tvojih dana
samo sanjam i milujem
radovanja dodira snenih
i oči tvoje boje ljubavi
koje si mi bez kajanja davala
a još uvijek
u srcu mome
poslijednji tango plešeš
samo ti
da mi snove nježiš
moja jedina
i vječna ljubavi
Duša šapuće
magle će proći
uvijek prolaze
i Maleni
polako ne hiti
zamisli
čarolijom osvita
plovi čamac
Modrom rijekom
pruža se crvena rućica
nježna stidljiva
čista mirisna
ljubičicama djevičanskim nalik
izgrebana od drvene tahte
na kojoj slike naše
snove polažu
lagano
svilenim pokretom je primi
dahom
zarad časti
ne usnama
dotakni
vrhovima prstića boje čednosti
dok dašak poklanjaš
gledaj tu Ženu
rubinovu nježnost
u oči
da blagost iskrenosti osjeti
da se ne uplaši
tada joj reci
Anđelu mili
ne plaši se
maglu sam otjerao
primi me za ruku
dozvoli
laganim koracima
tangu nalik
krenimo u šetnju
kroz sokoke tvoje duše
ja ti nudim bjelinu svoju
a pokušamo stići
cvijetnim đardinma naših nada
i još joj reci
ne žurimo Mila
nježno ćemo
ruku pod ruku oditi
šarenim stazama koji Udes nudi
onima koji čekaju
a sve bude kao san
u kojem milost ljubav poklanja
ne rekoh joj ništa
ni srećo moja
ni oprsti mi
nerazum
samo ode
nada i žena bezgrešna
nisam tužan a…
saksofon vrišti
ne begaj
a duša boli
ne umijem suzu kriti
jer ne smjeh je dotaći
ni reći
moja si i Ti…
a voljeh je od iskona
Bonaca
Violetni brežuljčić
Violetni kolaž
Ljubičice u polju šarenom
Violetna ljubav
Violetni san
Ljubičice u polju šarenom
Sniježi nad poljem ljubičica
**
za bonace
utkane u pore naših bića
podno Grede
sa okusom maslina
u raskoši violetnog brežuljćića
tisućama valera rasutih tvojim tijelom
obećah ti bajku
koju si usnila
bajku našu
bajku ljubičastu
o jube jedina
tijelom lipim tilom vječnim
tijelom bilim tilom ljubičastim
tilima našim
uzburkanim
jedrićemo
uvik
zauvik
našim iskonom
našim domom
morem jadranskim
Biće neko nejako
u gradu bilo kom
zemlje nam mile
u vaktu bilo kojem
savim obično je
nerazumno biva
vrišti a proklinje
zlo se sprema
niko ne vidi
zlo se sprema
ne obraćaju pažnju
zlo se sprema
dan i noć
zlo se sprema
svi pognuli glavu
šta da se radi
biće nejako ramenima sliježe
u tugi svojoj
bježi od zla
jedinu mogućnost zagrli
umorno klekne na serdžadu
skrušeno dotakne pod glavom
drhtavo širi ruke
ponizno gleda uvis
molećivo
Boga Jedinog doziva
oprosti i pomozi nam