Category Archives: Poezija k'o fol

Sunce još nije sjalo,

vrijeme nije stalo,

ali sam se namjestio

istog trena zaspao

zaspao i tebe sanjao

 

teški stihovi

mi u sanje dolazili

ja se branio

oni se gubili

pa se vraćali .

 

Neću stihove

htio sam tebe

ti si moj stih

ti si pjesma moja .

 

Opet smo bili u moru

sami

daleko od obale

ljubio sam te na isti način

kao onaj prvi put

ali i drugačije

nježno a grzničavo i čvrsto

 

ni sada se nisi bunila

željno čekala onaj drugi

mnogo duži nježniji i smjeliji 

 

odjednom si se zbog nečeg uplašila

lii ne

nestašno smejući se,

već grubo divlje rukama

nogama me guraš ispod sebe .

 

Ja sam prestravljen

zabezeknut

nemam vremena da se pitam

što i zašto

gubim dah

tonem i davim se

 

ti se gubiš prema svjetlu

ono se krije

i proviruje sa površine

ja još uvijek tonem

ne prestajem da tonem

 

mrak se javlja

postaje gušći

misao lebdi

pa neka ako mora tako

to je čedo moje .

 

Tada me neko blago za ruku prima

mukom otvorim oči

javu dozivam 

daha tražim

mislim da to anđelčića vidim .

 

Dijete malo

nježno žućkaste

skoro bijele kose

za ruku me dira

u oči gleda .

 

Vidim smeđe prelijepe oči

čiste kao duša

jasne kao moji snovi

skoro ljubičaste

u svemu nalik očima tvojim

mila moja .

 

Čedo malo

anđelak plavokosi 

krhko se eleluja

osjećam  se

prije mjesec dva

očvrsnula noge

 

vuče me za prst mali

desne ruke

prstići njene lijeve rukice

pahuljasti i svileni

se tikaju i druže

bolima moje ruke

predah im nude .

 

Nešto cvkuće špreha

ja joj ručicu dirnem

hoću kanticu iz desne ruke

da joj  kao otmem

ona se smije i

guguće najn najn

toliko njemačkog znam.

 

To najn  i najn

je bilo toliko djetinje

slatko i nježno kao ono tvoje

ne mili nemoj

kada sam te htio milovati

a ti se kao nisi htjela dati

 

Anđela malog

namah Najn prozvah.

o mila moja

ja se rasanim

odmah se zaljubim u preliješpo dijete

 

Ono to osjeća

hoće da se igra

tada mu dolazi mama

zove je po imenu

Žana komenzi bite .

 

Ležah okrenut ka Najn

samo majčine noge vidim

mama na njemačkom dijete nešto kori

valjada što nepoznatog dira .

 

Sledim se

dižem pogled.

stas i glas poznati

kosta ista rubin svetlucava

što se sunce ono naše  u njoj ogleda.

kostim isti svileni i crveni.

 

Bože

grudi se isto bibaju

cvjetni brežuljak isto diše

pa to si ti mila

moraš biti

 

krajolik taj ni jednom drugom

stvoru nije poklonjen

doli  Princu Malom .

 

Ja te šapatom zazovem

prolječe moje

mila moja

ti se trzneš

tek tada si me prepoznala

čuh prigušeni krik

samo jedan jecaj

samo jedno bolno

Najn ,  naj n majn got .

 

Odmakla si se par metara dalje

leđa okrenula.

učinilo mi se da ti se ramena  malo tresu

da li si u sunce pogledala.

 da li lice si  rukama  grčevito brisala

nisam siguran

pozornost mi je nježno uskračena.

 

Najn je dotrčala

poljubac dječiji

sočan i vlažan mi dala

ručicom lijevom 

onom od srca

usne traljajući jako obrisala.

desnom  se postiđena  od mene odmicala

 

Dešnjakinja je vjerovatno bila

tom me rukom nježno po licu pljusnula

nasamijala se

nasmijao sam se i ja.

nasmijala se i žena

za koju znam da si ti

a onda si naglo osmijeh sakrila

okrećući se .

 

Znao sam i zašto  ,

radosna što sićušno dijete tvoje

bezrezervno

tvoga Princa Malog

već na prvi pogled voli .

 

A znala si

da za nas je kasno

prekasno

milo moje ,

dušo duše moje .

 

Taj osmijeh

svi osmjehi onog ljeta naših proljeća

bili su isti na ljubav su mirisali 

sa ljubavnim  dodirima cvjetali

 

I opet odlaziš

sjaj leprša u kosi

svjetlost obasjava lice

mili se anđeo raduje i smješi

nemoguće je zaboraviti taj osmjeh

kao što je nemoguće ne prepoznati ga

tvoji osmjesi su bili oni trenuci kada sve stane

trenuci koji kao da žele da se ovjekoveče u sjećanje onog

sretnika koji ga gleda gubeć se u duši tvojoj  čednoj jube moja.