Category Archives: Poezija k'o fol

No comments

Bleki – Od broja jedan do Iskona

  By Pjesme, Poezija k'o fol

 

 

 

Dodirujmo se mila

lagano kao čednost

 

od broja Jedan

cvijeta tvoga

 

volimo se

dodiruješ me

 

dolaziš mi

od Iskona

 

žena voljena

uvijek zna

 

da mi prostiš

da ti praštam

 

vodimo ljubav u neprostoru

sna i jave

 

ljubi me

snovima svojim

 

tvojim tijelom

ubi tugu moju

 

usnama kradem

samoću tvoju

 

jedna jedina

jedan jedini

 

miluješ

suze moje

 

obljubljujem

boli tvoje

 

žena i čovjek

biće jedno

 

miris ljubičica

opija

 

do broja jedan

ti i ja

 

zaronimo

oceanu strasti

 

do zvijezda

maglica naših sestrica

 

nećemo se plašiti

poniranja i jecaja

 

Nebo milosti dariva

ljubav našu čistu

 

ah skoro zaboravih

jubim te zauvik












												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki – Najbolja je žena…
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						





 


Učili me


i još uvijek


lupetaju


baš su dosadni


još mi tupe


najbolja je žena


vaka i vaka


naka i naka


taka i taka


i jošte pomalo naopaka


po starinski mimo žemskinja


 


meni smiješno


ne računaju neuki


ima jedna kvaka


kakva takva


mahalska je


onako iz sjene


a nježna


vaka naka i taka


baladi nalik


 


najljepša na svijetu je…


Žena djevojčica


Dama


Princeza


Ona


koju srce voli


sa kojom sanjam


 


ljuljačku za dvoje


ispod trešnjinog stabla


pored Modre rijeke


i njene i moje


i Bosanske


bome i Balkanske


 


a tišina sni


Ocean ljubavi


Žene snene


ne bilo koje


većme u duši rođene



































												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki  – Ne želim grmjeti
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


ne želim grmjeti u purpur


zalazećeg sunca


već tiho sanjati


u kiši


neprekidnoj i bolnoj


u malom halvatu


Grada čednosti


obojenog slikama divnih bića


što odile su


tragovima mojim


a vodili su plavetnim dubinama


Oceana


 


ne želim grmjeti u purpur


izlazećeg sunca


već tiho sanjati


u kiši


neprekidnoj i blagoj


u malom halvatu


Grada čednosti


obojenog slikama divnog bića


što u nerazumu svome


ne vidi tragove moje


a vode u plavetne dubine


Oceana


 















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Jutro sa Blekijem   – Ta jedna jedina neuopoznata dođe
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


Uvijek bude


ta jedna jedina


neupoznata a poslijednja


 


sa mirisom ljubičica


djevičanskih dođe


malo dockan


 


majem moje slike gazeći


djetinja ljepota


što  mori


 


dušom svojom


što  boli


mirisom svojim


 


a znaeš


neće se dati


ljubiti


 


ni obljubiti


jer plaha je


ptica lepršava


 


čednost joj je ime


Klimnem joj glavom


poljubim prstiće


 


prislonim ručicu licu svom


pomilujem je


suzom


 


kažem joj


hvala ti


i dobro došla u život moj


 


A neupoznata kao sve djevojčice


tek lik iz mandale


mog života


 


neljubljena


neobljubljena


kao sjenka promakne


 


odleprša


a se divim letu


njenog anđeoskog krila


 




















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki  – Samo budi kraj mene
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 




korak po korak


meni je plesa ostalo


još samo malo


tamo gdje


naša ljubav miluje


i tebe i mene


 


L'jube


i ruka u ruci


i dodir i okret


i snovi bojeni


ko labuđih dodira


ljubavni ples


ništa ne pitaj me


samo budi kraj mene


 


zagrli nježno


i voli me


dok me ne polože


u toplini trave doma moga


lijepe zenlje moje


a plavetna je kao duša tvoja


zbog ljubavi moje






















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki – Blagdan
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 




  Odar ljubaviKiše jesenje Nar cvate Nebo, rijeka i terakota


 


Cvijetna Modra rijeka Cvijetna polja  U Bosni Zemlji Božije milosti Sarajevo Grad čednosti Krvava DrinaŠeher Banja Luka  Dolina Neretve  Moj univerzum


Bosna zemlja naša Moj Grad čednosti Moji đardini sretni  Moje radosti


Moje tuge Snenost Naša nada Molitva za ljubav


 


Blagdan


 


Minule su kiše jesenje


nar je već odavno procvao


ispod plavog neba


terakota nas rodila


Modra rijeka odgojila


cvjetne doline hranile


snivalo se u zemlji Božije milosti.


 


Jedan Grad čednosti imade


sniva rijeka modra zlaćana polja


krvava Drina remeti sliku


vjetrovi nad šeher Banjalukom zavijaju


dolina modre Neretve pleše


milosti puno je dato


Bosni divnoj, jedinoj.


 


Moj univerzum je ponekad tužan


zemlja moja prečesto krvari


moj grad prečesto spaljen biva


u njemu krijem đardine sretne


i neke stađune davne i sjetne


proljeća mojih radosti


moje tuge neisplakane.


 


Nad nama naše nebo


zemlje ove prelijepe


cvijetnih polja šarenih


naše snove sakuplja


neše čežnje dodiruje


naše snove pružamo


ruke nevine miluje


Oh my Lord,


Oh naš Bože Milosti.


 

















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki –   Malena moja sinoć sam imao osjećaj
			

						

				  By     Bajke, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


Malena moja,


sinoć sam imao osjećaj da se dobro zabavljaš.


Bio je blagi dan , orošen ljubavlju i milošću Božijom.


 


Vidim ti osmjeh čaroban, u njemu bih dušu svoju mogao kupati.


Bilo mi je veoma  drago  uroniti u te oči boje ljubavi.


Moram sam iskoristiti tvoje raspoloženje,


da od tebe saznam ponešto o nama.


 


Poslije kada si morala naglo otići,


da bi mi se sa ljepotom na usnama mogla vratiti,


palo mi je na pamet da se nastavim šaliti sa tobom, kao da si tu.


 


Pa sam zamišljao :


Gledaš me kao dijete jednim okom ,


a prelijepa si.


Uvijek neke kamenćiće u moje misli bacaš,


a prelijepa si u čednosti svojoj.


 


I kad apomsilim da me voliš,


ti mi iskreno, djetinje pokažeš jezik,


ja ozbiljni jarac se moram nasmijati


i pokloniti lizalo tvojoj savršenoj ljepoti.


I nekako mi sve liči na Mjesečevui bajku.


Kojoj pružih Ruku ljubavi,


da me pomiluje Pijete u oblacima,


koje biva mojom Bijelom damom,


zarobljena Mostom i izmaglicom,


ispod ljubavno Proljetnog vodopada


 


 






























												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	
	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Bleki – Ah ta prelijepa Ljubav
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


Za ljubav je potrebna


jedna prelijepa dobrota


milostiva žena


tek jedan tren


jedan niz doticaja


ili samo riječi


zanosa i patosa


a se zauvijek nose u srcu


 


tako vam je to


nema uopšte bitno


ako se osjećajima dotaknuta


bića


više nikad ne sretnu


pomirišu


pomiluju


 


imaju te prelijepe slike


sjećanja za čitav život


i kap po kap


kapljica


 


korak po korak


ocean


dan za danom


pretvoreni u snove


bolne


koji oplemenjuju život




















												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Jutro sa Blekijem  – Milion ruža
			

						

				  By     Pjesme, Poezija k'o fol   			

			
		
		

			  
						
												

						
 


Išao sam na trg ljubavi


ubrao milion ruža


crvenih


za tebe jedina


 


boja im bješe malo blijeđa


a ja slikar


sanjar


uzeh trn najljepše


zarezah srce svoje


 


poteče krv crvena


iz srca živoga djetinjeg


bojila bojila


darove za tebe


suzama crvenim bojila


 


sada ne znam


kako zaustaviti potoke


što ka tebi žubore


malo sam umoran


ali sve nešto mislim


možda shvatiš


koliko te volim