Hoću da me voliš
i kad ti slikama pjesme pjevam
i one tužne o rastanku
Hoću da me voliš
i kad ti riječima slike pišem
i one tužne o odlasku
Hoću da me voliš
i kad ti slikam i pjevam
pjesmu radosti pjesmu ljubavnu
Hoću da me voliš
jer slikao sam te i opjevao
jer volim te jube duše moje
Bocun položen pored šćemlijice
ostaci tihe ljubavi na peškunu
violina na gramafonu zavija
ostaje nam to što se volimo
dva tijela divanom jecaju
pjetao komšijin kukuriče
gdje je moja labudica
antracit crnih očiju
sa violetnim sjajem
djeca igre igraju
zora je rubinova
Boca razbijena pored šćemlijice
ostaci srca na peškunu
violina u duši zavija
ostaće nam to što se volimo
dva tijela na divanu jecaju
pjetao komšijski kukuriče
gdje je moja labudica
ljubičastih očiju
djeca plaču
zora je kristalna
Memento rose – Lijepe li ste jedine ljubavi moje
Lijepe li ste mile moje
lijepe li ste jedine ljubavi moje
mirisi su vaši su od đardina ruža
dobro li ste došle u snove moje
Svjetlucava li si Vranjanko jemenko moje čedo malo
skršeni cvijete moj
plavetnilo li si Sarajko
milo moje maleno
anđelu čuvaru moj
crvena li si Tuđinko
proljeće života moga
posijano dijete moje
Svjetlucava li si Vranjanko jemenko
moje čedo malo
skršeni cvijete moj
plavetnilo li si Sarajko
milo moje maleno
anđelu čuvaru moj
crvena li si Tuđinko
proljeće života moga
posijano dijete moje
Jemenko vranjanko lijepa li si
čedo milo nježna li si
dobrog bekrije ruža li si
u tugama tvojih sanja
ti Jemenko izgubljena
od ljubavi i čekanja
ljubav poklanjala
al i krala
Prošlo je vrijeme pjevanja
malena moja Vranjanko
prošlo je vrijeme radovanja
ljubavi moja
došle su suzne kiše
u snijeg se pretvorile
u urlik tisuću pahulja bijelih
krik se tvoj pretvorio
Glas tvoj danas je tužan
srce ti je slomljeno
ja sam ti ga slomio
tvoj dragan nije tvoj
lažov jedan mili
nikako da ti dođe
samao ti je ljubav krao
svoju poklanjao
On je samo sen
što duša tvoja snije
on je samo kapljica
što sa šedrvana lije
Zašto će na odru tvome
bijelu grlicu da miluje
i tebe prekrasnu usnulu
u čelo u kosu da ljubi
ulici skršenih srdašca
velove razgrtati
tvoje slomljeno srce tražiti
snivati na ležaju belom
dodir tvoje nevinosti
u čelo u kosu da ljubi
Lijepa li si Sarajko
ženo stasita topla li si
moja mila malena
ti si ruža mirisna
što djetetu malom
svoju si ljubav dječiju
darivala
u njegove snove umotavala
Glas tvoj je tužan
a srce slomljeno
Sarajko jedina moja
ja sama ga slomio
mali princ nije tvoj
lažov jedan mili
to je samo san
u tople kute tvoje
se utopa i spije
to je samo san
što u ustreptale grudi
se uranje i vrije
Prošlo je vrijeme muzike
moje čedo maleno
prošlo je vrijeme krajolika
Sarajko blagosti moja puna
došle su oluje strašne
u nestajanje sve pretvorile
glas tvoj grada čednostu vapaj
i tebe ljubavi moja
za tobom srce malo treperi i plače
za tugom i bolom neispjevanim
Na odru ljubavi
safir će grlicu da miluje
tebe predivnu
usne i oči da ljubi u kući ustreptalih srdaca
velove će lepršati
na ležaju plavom
tragati za za tvojim rukama
vrelima strasti
čelo u kosu da ljubi
Lijepa li si Tuđinko
ljubavi jedina moja
prelijepa li si
ružo rubin grlico ljubavi
prošlo je vrijeme nevinosti
a si poklanjala
ali i krala
prošlo je vrijeme maglica
milo moje
Tuđinko slomljenog srca
Došlo je vrijeme rastanka
u ljubav se pretočilo
pjevanje ljubavi od davnina
došlo je vrijeme ljubavi
u srcu neutješno iskri
to je samo san
malena ga moja snije
to je samo san
dosanjan djevojčici nije
Ljubavi tvojoj i mojoj
O puno tuge i snova ima
toliko daljine i čežnje
srce da umire svaki dan
Tuđinko idržali smo pet
mila decenija let
izdržaćemo još samo dan
tvoja će ruka biti u mojoj
a moja u tvojoj
i suza više neće biti
Ne verujem ti mili
ti vetru jedan dragi
što ljubav seješ
po ovom svetu
tri deteta
tri devojčice
tri svoja sna
tri Nevinosti ti dale
tebi što bežiš
u srcima drugih
samuješ i tuguješ
i nestašno luduješ
Na odru malog princa
Ona ga mazno miluje i ljubi
Za tri ljubavi
za tri grlice male
za tri ruže
za tri nevinosti
tri života poklonjena
srebrena plava i crvena
što tjeraju galebova krik
na peščanoj plaži sanja
srećna srdašca
tražiće memento rose
velova istkanih ljubavlju
duše Princa malog
što spije i sanja
Opet nestade
gde sada pobeže
nestaško mali
znam slutim očajavam
grlicama svojim dvema
u zagrljaj leprša
a ja snove isplakala
evo i mene za vama
mili naš dječače
ovog trena hitam
Svaki čovjek je jedno stablo
Stabla i liče i ne liče
Koliko ljudi toliko stabala
I nježnih i grubih
I sva su nebom data i milovana
I sve je u korijenima
Koliko duboko dopremo u prošlost
iskon ljubavi i postanja
toliko je stablo sjajnije i jače
otpornije na sunovrate
atake vremena htjenja i oluja
Koliko ljubavlju dozvolimo drugima
da nam korijenje sasjeku
toliko je kletvi na njima
Oh, moj Gospodaru
Svaki moje svitanje počinje sjećanjem na Tebe
Svaki moj san počinje zahvalom Tebi
Svaki Tvoj dan je stvoren za rađanje
Svaki Tvoj dan je savršen za življenje.
Svaki Tvoj dan je divan za umiranje.
Svaki Tvoj dan je prelijep za pjevanje…
Molim te podari svjetlost siromašnim , bijednim i potrebitim.
Amin!
Hvala Gospodaru svijetova
Tvoje ruke nježne
grane su razgranate hladovite
stvorene za neposluh
djetinje igrarije
ljubavne zagrljaje
gniježđenje
Tvije usne rumene
lišće su sedefastih treptaja
za milovanje sa lahorcem
nježnu rosu poljubaca
tango sa mojim stađunima
O plodovima griješnim
u raskoši svojoj
tek slutnju nježnu stvaraš
u ludujućoj slatkosti bila
grešnosti “zabranjenih ” voćki
a zebnjom i željom čekaš
čije ruke nježne
će milosti tvoje brati
Dana kada ti jutro
počinje snom
Bijela labudica plije
a je bajka ili bol
zato
na kraju prelijepog dana
Psst tiho
Krhka ruža spije
I život prelijepi odlazi što dalje
uvijek ka novim čarolijama
bez taštine i lažnoog stida
prelijepi dani slijede
ne tek od sutra
već od juče
od srca
Krhkoj ruži
nove pjesme piši
Univerzum brani zla
ljubav Sestro vodimo a ne rat
od Ezela vakta
rekoše mi
voli i sni
ne budi sujetan
još rekoše mi
ne bacaj se kamenjem
Mili dječače
ni rječju
ni zlim pogledom
na ženu
anđela Nebeskog
na dijete maleno
suzu Nebeasku
grijeh je to
nikad ne bacam
kam
ni riječ
ni mrki pogled
na ženu i dijete
preteški su
mogu mi se vrnut
da ne uvrijedim Boga Milostivog
pognem glavu
jer
mogu mi se vrnut
dušu kristalnu Anđela mog slomit
Plišana magla nad Modrom rijekom
Boje nježne
Boje krhke
Riječi plemenite
Riječi istinite
Božija davanja nalik Ženi
Ako im srcem podarimo ruku
one biraju ples
a to je već čarolija
koja budi sjećanja o ljubavi
Raznježeno vidim moje tuge
ljubavlju iskre u zviježđu
jasne kao vječnost
duboko zapretene u plišanoj magli
što milošću sja Modru rijeku
put rajskog ružičnjaka
skrivenom u nestvarnom krajoliku
Ah te boje
čudesne
Eh te žene
čarobne
Ih ti snovi
dosanjani
Oh te riječi
uzvišene
Uh te godine
nestvarne
iskonom mojim zapisane
Božjom milošću
plove mojim radovanjem
a tada i svaki pad je let