Jutro sa Blekijem – Labudica

 

Bocun  položen pored šćemlijice

ostaci tihe ljubavi na peškunu

violina na gramafonu zavija

ostaje nam to što se volimo

dva tijela divanom jecaju

pjetao komšijin kukuriče

gdje je moja labudica

antracit crnih očiju

sa violetnim sjajem

djeca igre igraju

zora je rubinova

 

Boca razbijena  pored šćemlijice

ostaci srca na peškunu

violina u duši  zavija

ostaće nam to što se volimo

dva tijela na divanu jecaju

pjetao komšijski kukuriče

gdje je moja labudica

ljubičastih očiju

djeca plaču

zora je kristalna














											
Bookmark the permalink.

Komentariši