od Ezela vakta
rekoše mi
voli i sni
ne budi sujetan
još rekoše mi
ne bacaj se kamenjem
Mili dječače
ni rječju
ni zlim pogledom
na ženu
anđela Nebeskog
na dijete maleno
suzu Nebeasku
grijeh je to
nikad ne bacam
kam
ni riječ
ni mrki pogled
na ženu i dijete
preteški su
mogu mi se vrnut
da ne uvrijedim Boga Milostivog
pognem glavu
jer
mogu mi se vrnut
dušu kristalnu Anđela mog slomit