Jutro sa Blekijem – Opet sniježi milo moje

Kiša je bila obilna

spirala je sve tragove

što vode do tebe

više nije kao nekada

njuh ne pomaže

mirisi su zapeli u betonu

sjećao sam se kao gorila u cvijeću

njemu treba hrana a žao mu mirisa

dok sam gledao staklena zdanja

što niču i rastu do neba

zahladnilo je

sreća moja strah me visine

malo ću odocniti za tobom

oprosti mi i budi tiho

ovdje sniježi

kao i uvjek

snjegovi su sve kravaviji






												

Bleki – Umor dertli kalendara

:

 

 

“…bolan bija. Bolan od kako se rodija. – Toj sam ja!… Pa od t'j bol, jad, – dert li je, prokletija li neka, – eve na nogu ginem. Idem, pijem, lutam po mejane, dert da zaboravim, s'n da me uvati. A s'n me ne vaća. Zemlja me pije… Noć me pije… Mesečina me pije… Ništa mi neje, zdrav sam, a – bolan! Bolan od samoga sebe. Bolan što sam živ. Od kako sam na svet progledaja, od t'g sam još bolan.”

 

Umorom  dertli kalendara

kad me tuga svlada

sjećanja se vrnu

bore milosne žaluju

zapretenim bolom

čudesnih dana

prelijepog života

 

da znaeš mori momo ubavo

kolko se mjesečinom jubilo

mnoga mi ljuba

do zore pjevala

mnogo mi anđelče

djetinje srce ukralo

 

da znaeš mori momo ubavo

kad bi umorom svladana noć

zorom rumenom otidla

sneno mome ubavo

na grudi bi me primila

međ skute stisnula

cjelovima suze brisala

na moju sudbu

svijeće radosnice palila


















												

Bleki – U blagorodnoj kući mojih roditelja





U blagorodnoj kući mojih roditelja

nije bilo totema ni križeva

ni madone ni drugih ikona

onih strašnih strogih likova

nisu se palile svijeće lojanice

ni prinosile na oltar žrtve paljenice

a tamjanom su sve odaja mirisale

nismo bili siromašni ni hudi

ni pitali se da li smo nerazumni

paliti svijeće Bogu koji svjetlost daje

i govori ne pravite mi rezanog lika

Ja Jesam Bog Ljubavi Jedini i Vječni

Jutro sa Blekijem – Prvi poljubac kao šapat zvijezda

Mila moja

kako lijep dan

danas

se rađa

samo za nas

svitanje kasni

neće usnulu ljepotu

da mi budi

proveli smo prvu noć

zajedno

prvi poljubac

kao šapat zvijezde

najviše boli nosi

plašili smo se

neće biti pravi

ali

to je bilo to

muzika i anđeli

sunce se sakrilo

neće usnulu dobrotu

da mi budi

proveli smo prvi dan

zajedno

dan ne sviće

a bliži se noć

drugi poljubac

kao šapat maglica

nismo se plašili

sa njim dolazie mnogi

ljubav zastavu nosi

Jutro sa Blekijem – Ne prestajem da sanjam

 

Hvala ti na dodiru

Nemoj mi večeras biti tužna

Niko to ne zaslužuje

Laki posebice

 

Mila nikad se ne opraštam od tebe

Moj kalendar me natjerao da shvatim

da nevinost Bijele labudice ne smijem da prljam

godinama svojim

 

Ali ne prestajem da sanjam

Modra rijeka mi je svjedok

Ja ne mogu bez tebe

Ali moram

 

Imam čašu od kristala

jantara i žada

da me grije i raduje

i ledi uspomene










												

Bleki – Njemu pripadaš

Autor

Hajro Šabanadžović

Prava ljubav

Čežnja

Moj univerzum

 

Nebo je plavetno i beskrajno

u noći umilnoj

sveobuhvatnoj

posutoj zvjezdama krhkim

titravim

nalik tebi

 

Modrozelena rijeka se odmara

iscrpljena suncem sjajnim

nasilnim

kupajući mjesec blještavi

zavodljivi

sve je vremešno

prolazno

 

samo On

iskon i završetak svega

svakog trena

iznovo i iznova

osvaja

tvoju djetinju dušu

 

Njemu pripadaš










												

Jutro sa Blekijem – Proljeće je

 

ljeti

žena jesen

čovjek zima

ne vjeruj kada čuješ

 

proljeće

krhko proljeće ti imenom piše

kada mirisi djevičanskih ljubičica

vlada srcima našim

a ti se smiješiš

glupku što pita

 

kakve boje oblake sanjaš

znam znam

ali volio bih čuti

 

kojeg cvijeta miris voliš upijati

mirise koje je taj cvijet tebi ukrao

bojim se pogađati ali mogu pokušati

pogodiću vjeruj mi

 

kojom muzikom ti srce zatreperi

kad na mene pogled baciš

koje riječi gode duši tvojoj i osmijeh

moje tuge zazivaju

 

jesen koja to nije

zima koja to sada nije

polako korak po koran tope led

 

hladnoći vrijeme nije

Proljeće je

krhka ruža cvate

u naručju mom

 


























												

Bleki – Bože, brani je od zla

 

Pitaš me pitaš za sne
a taš milina me steže
sprema se da pritisne
krv i led u nepovratu

kao ruže i plavet
u zelenoj d0lini
duše koje tvojim srcem sija
a kasno stižeš
na susret naš

ja stari jedrenjak
na hridi što visi
zapis sam za tebe ostavio
listovima kalendara
savršenog zimskog dana
i zaklinjem se srešćemo se

a još uvijek ne znam
kada prestaje san
i anđela let
a java počinje da sanja

ah Mjesečevu bajku
zaboravih na čas
meni to uvijek isto
duša moja u nepovrat tka
Bože brani je od zla