Treba se za pjesmu roditi
i kako nebo zapovjeda zapjevati
Teško se to uči
još teže upjevava
Neočekivano se rodio Marijin glas
U jadu vremena
u jadu jada
u jadu sjemena
u jadu pada
u bolu ljubavnice i prijateljice
golubice i grlice
princeze milosti
karaljice vrišteče boli
rodi se glas Frke Frkice
kao pahulja bijelih kristalni let
I pad je let
poručuje pjesnik
U padu leta je ljubavi i bola svijet
dodaje ljubavnik
U uglovima očiju tvojih snovi vriju
prepoznah plavetnilo neba našega
i modre rijeke što iskri na kraju puta
kamo smo ljubav snili
Tada opazih tvoju sjenu malu
nasmješenu i vedru od milovanja
mene za ruke drži i ljubi
moje maleno čedo radovanja
Pomislih na ružu ljubavi
plač vremena što đardinom klizi
usred raširenih prsta htijenja
zastor je iznenada pao
Jecaj je što slama utrobu
izviruć iz dubine tkiva
osjeti se na daleku prošlost
kad si djevojčica bila
U očima tvojim prepoznah kutke
maglovitih sjećanja i vrišteće boli
zarobljene u vlažnoj tami
poput zatučene grlice male
Pokušah otvoriti kutke očiju tvojih
kroz otvorena usta što traće dah
nesrećnica mila grca i pije suze
zbog zla što joj djetinju ružu uze
U tami kutaka očiju tvojih
vidim grlicu jednu
koju tjeraju koju siluju i siluju
kojoj kamom život uzimaju
Zarobljen u krvavoj tami očiju tvojih
u srca mi prodire trn ruže ljubavne
režuć oštro do srži do smrti do zvijezda
da osjetim tvoju bol malena moja
U uglovima očiju tvojih san ja vidim mila
ja eto ljubljen i obljubljen milošću tvojom
zamalo nemah moći vraćati se iz tame tvoga života
toliko je teška ko da planini zla pripada
Vračajući se u zagrljaj života tvojih grudi
užas mimohoda mraka prethodi sreći umirućeg
plivajući po dubini srca tvoga osjetih rađanje
blisko kao ljubav u zjenicama očiju mojih
Iskup i oprost
o
nestašluke što ljubav rodi
Mali princ moli
a
ne nalazi riječi
ljepoti
zbog koje mu malim mozgom
veliki nerazum vlada
Nikad ne pitam
da li si mene ovih noći sanjala
da sam vjetar
orkan lelujavi
a igra se
procvjetalim đardinima tvojim
Nikad ne govoriš sne
Ah ti milujem pupoljke
sjaja bjelokosti
glatkosti mramora
gubeći razum
a mi ruke čežnjom zbore
Ne reče mi snom obasjana
da li vjetrovi moji mazni
zaluđeni razbluđeni
poludjeli
procvjetaše ružu beskraja
a umirem uranjajući bjelinu
mirisnu
pod zvjezdama
u ocean iskona
shvatih
ne pitah se
ne zboriš
nema riječi
nije se rodila
da oplemeni
dosanjane
sne naše raskošne
Ljubav našu
međ nevine duše sklonjenu
Ja evo Mili Bože ,radosna dolazim ti.
Srce janjeće, Tvojoj Milosti prinosim.
Mili Bože , moju nevinost oprosti mi.
U ruci ,Tebi, čistu dušu svoju donosim.
Radosna i vesela ničega mi žao nije.
Mrijet svakako valja kasnije ili prije.
Molim ,sačuvaj mi Debu blesavoga,
mog drugara smiješnoga i jedinoga.
Nesuđenu ljubav moju,
a blentavu ovcu Tvoju
trbaće mu pomoć Tvoja
iskrena kao ljubav moja.
Ruka ljubavi
Afroditin Univezum Nestvarno obzorje
Djetinja duša Misterija
Pogledom upalila je plamen Mirisni cvijet ljubavi
Ona bez imalo srama Svjetlost i ljubav
Nada na izvoru ljubavi Slomljena ljubav
Bol rastanka Plamena ljubav
Bijes Čarobna noć
Zvizzdan Trnoviti ružičnjak
Djevojčica sa crvenom kapom među ružama Pupoljak i grmlje
Plavetna duša Dodir anđela
Plamteći žbun Kućerak u cvijeću
Pogled u svjetla zviježđa Balonćići lebde
Nevinost i strast Mjesečeva bajka
Tisoć in ena noć Arabeska i ljubav
****
Ruka ljubavi
pružena
ženi sa mirisom orhideja
a njen
Afroditin univerzum
sni
Nestvarnim obzorjem
Djetinja duša a misterija
Pogledom podarila je plamen
Mirisnog cvijeta ljubavi
Bez imalo srama
svjetlost i ljubav
kao nada na izvoru
slomljena u plamenu
bijesa čarobne noći
osviće zvizdan
nad trnovitim ružičnjakom
Djevojčica sa crvenom pokrivkom
međ ružama
kao pupoljak u grmlju
plavetnom dušom
put dodira anđela
plamti kao žbun
u sanjima kučice u cvijeću
Jedan pogled u svijetla zviježđa
kristali u grudima lebde
nevinost se gubi u strasti
mjesečeve bajke
dok stari slikar boji
tisuću in enu noć
arabeskom ljubavi
Svaki moj dan
je zauvijek sunčan
i kad kiša pada
i kad tuga bane
Život je prelijep
ponekad bolan
a i sutra je novi dan
uvijen suncem
nasmijan
i ti u njemu
Šta ako me se ne sjećaš
živog zakopanog
šta ako me se sjećaš
zaboravljajući uspomene pokopane
šta ako snova dah gubiš
a boli te naš san
šta ako si ravnodušna
otupila od nestajanja
šta ako misliš sve je laž
kao miris smilja u magli
šta ako izgubljenim ehom odjekuje
moj glas snen od ljubavi
Šta ako…
dalje ne smijem da mislim
kad krene to
malo – sitno – ako
ono ne zna da miruje
kotrlja se kao lavina
brzinom neupitnom
krojeć hladno
mnoge sumnje nemirne
strepnje u kriku srca
ranjenog
rastanka u boli
neugasle
tugom doziva
raskidam sa tim Ako
zauvijek niti sve
to je bar meni lako
a rečem volim te
ako i gubimo nas
Mila moja danas pričaću ti lipe riči Dan je lijep život je prelijep u ovom danu ljubav čista lebdi poklanja ti dašak ljubavi moje sretan blagdan ružo mirisna orhideji sjajnoj nalik iz srca moga krvavog radi nas mene neukog rođena ne plaši se mila ako nekad odeš ako me nekad tuga tješi
Zvuk zaljubljene kiše
prekriće neutješne sutone naše
okupane mirisom behara
ti ćeš ostati
tiha
zaljubljeno nijemeć
u dlanove
njma ću podariti srce
krvavo i živo
da tango pleše
nestašno i nježno
volim te ludice mila
oprostićeš
mi umor moj
na počinak moram poć
oćuti nam nevinost svitanja naših
i molim te
ne vlaži lice rosom
kunem se
ja čekaću te
Svako jutro prenem se iz čarolije
zatečen snenošću
anđela
ganut
djetinjom nevinošću
iskrene ljepote
što hodi zemljom mojom
Blagorodna Zemlja
prelijepa djeca
čudesni univerzum
Božijom milošću obasjan
