Iskup i oprost
o
nestašluke što ljubav rodi
Mali princ moli
a
ne nalazi riječi
ljepoti
zbog koje mu malim mozgom
veliki nerazum vlada
Nikad ne pitam
da li si mene ovih noći sanjala
da sam vjetar
orkan lelujavi
a igra se
procvjetalim đardinima tvojim
Nikad ne govoriš sne
Ah ti milujem pupoljke
sjaja bjelokosti
glatkosti mramora
gubeći razum
a mi ruke čežnjom zbore
Ne reče mi snom obasjana
da li vjetrovi moji mazni
zaluđeni razbluđeni
poludjeli
procvjetaše ružu beskraja
a umirem uranjajući bjelinu
mirisnu
pod zvjezdama
u ocean iskona
shvatih
ne pitah se
ne zboriš
nema riječi
nije se rodila
da oplemeni
dosanjane
sne naše raskošne
Ljubav našu
međ nevine duše sklonjenu