Jutro sa Blekijem – Nema riječi nisu se rodile

Iskup i oprost
o
nestašluke što ljubav rodi
Mali princ moli
a
ne nalazi riječi
ljepoti
zbog koje mu malim mozgom
veliki nerazum vlada

Nikad ne pitam
da li si mene ovih noći sanjala
da sam vjetar
orkan lelujavi
a igra se
procvjetalim đardinima tvojim

Nikad ne govoriš sne
Ah ti milujem pupoljke
sjaja bjelokosti
glatkosti mramora
gubeći razum
a mi ruke čežnjom zbore

Ne reče mi snom obasjana
da li vjetrovi moji mazni
zaluđeni razbluđeni
poludjeli
procvjetaše ružu beskraja
a umirem uranjajući u bjelinu
mirisnu
od zvjezdama
u ocean iskona

shvatih
ne pitah se
ne zboriš
nema riječi
nije se rodila
da oplemeni
dosanjane
sne naše raskošne
Ljubav našu
međ nevine duše sklonjenu