Jutro sa Blekijem – Šta ako…









Šta ako me se ne sjećaš
živog zakopanog

šta ako me se sjećaš
zaboravljajući uspomene pokopane

šta ako snova dah gubiš
a boli te naš san

šta ako si ravnodušna
otupila od nestajanja

šta ako misliš sve je laž
kao miris smilja u magli

šta ako izgubljenim ehom odjekuje
moj glas snen od ljubavi

Šta ako…
dalje ne smijem da mislim

kad krene to
malo – sitno – ako
ono ne zna da miruje
kotrlja se kao lavina
brzinom neupitnom
krojeć hladno
mnoge sumnje nemirne
strepnje u kriku srca
ranjenog
rastanka u boli
neugasle
tugom doziva


raskidam sa tim Ako
zauvijek niti sve
to je bar meni lako
a rečem volim te
ako i gubimo nas



Bookmark the permalink.

Komentariši