Jube je Tišina koja sni
zahvalnost
za ruku čednu
misli srca
i dušu snenu
samo tebi pričam
No comments
Category Archives: Poezija k'o fol
Jutro sa Blekijem – Bosna je Istina
Modra rijeka Vodopad
Ocean Dijete u oblacima
More u plamenu Zavodljivo plavo oko
Hodio sam alejom platana
Modre rijeke što na njenom kraju vrije
K'o vodopad istine
U ocean se vječni izlivala
Da bi se djete u oblacima u njemu ogledalo
Kao da je nježno more beskraja
Tisuć ljeta duboko
Iskri svojim zavodljivim plavim okom
Shvatao sam svakim korakom njenim
Bosna zemla Božije milosti je istina
Bleki – Ja zlatousti i molitva
Eh kada bih tvoje riječi i želje
ja zaltousti pretočio u ocean,
odavno bih upokojeno risao nove
ljepše svijetove muzike mira i ljubavi.
sreća pao je mrak
pobjegao sam na ulicu
crvenilo nije tako upadno
neon radi iluziju
ljudi se ibrete ,
odakle sad crvenokožac blijede puti
zadovoljstvo snijegom prti
Život je satkan od momenata
kada te neko gurne sa litice
radi tvoga dobra
ponekad je to riječ d'bro
često nježni osmijeh
napose samojedan jedini stisak ruke
blagi djetinji pogled
i neizgovoreno – dobro
Ne preostaje ti ništa drugo
samo zažmiriš prepustiš se dubinama
dok misao nijemi sve će biti dobro
kad skrpiš dah nemoj se tužiti
život mi nosio mnogo sreće
darivao me nježnim dodirima
divnih anđeoska bića
već pusti da riječi plove nesputano
u ganuću ja siromah i narcis
nemah ničega osim dobrote i srca
da im milujem dušu
moleći se da skupim dovoljno hrabrosti i umjeća
a im nadahnuće i ljubav uzvratim sobom
Bleki – Nedostaješ kao grlice krik
Nedostaješ
kao grlice krik
praznoća
nebo bez duge
tišina
jecaj zviježđa
samoća
ocean sna
smiraj
krhka ruža
srcu mom
nedostaješ
kapljice rose
u očima mojim
Bleki – Subotom uveče
subota je nježna
ponekad snježna noć
kada se snovi polažu
u zagrljaj voljene
uvijek iskri neka ljubav
za onu drugu
do jednom
kad barem jedno zaplače
on poželi da kaže a laže
ne želim uprljati bjelinu tvoju
i odi za zvijezdama
iza brda novu ljubav da sanja
a ona ponosna
srca slomljena
ko skamenjeni cvijetak
ne moli za ostanak
nade nema
a dva srca skršena
tragaju za snom
koji usud brani
****
Pjesma za ugodnu noć
Bleki – Da zaista te volim
Proste riječi ne volim
među njima je i riječ tumbe
ali mislima mi bruji
tumbe mi život okrenula
tražim bolji izraz
da bih se iskupio
smislio sam nove riječi
dodao muziku
u srcu zvuk eho stvara
sa Tobom tango pleše
Danas je veoma lijep dan
moja duša srećom sija
o njoj hoće da piše
Srce prevrtljivo iznenadi led u umu mom
razbija ga na tisuće kapljice rose
u kojima toliko ljubavi ima za sve
Grlice mile
Sunce sam ostavio besposlenim
nema potrebu tugu da skriva
Svjetlost tvoju zamolio sam
da Tango pleše
sa mojim srcem
zauvijek u mojoj baladi živi
a Malenoj princezi
tkoja mi ( snivam )
sa milošću u blagorodnim grudima
ruku pruža hoće da me bere
Sreća puteve otvara
I need you
jes I am
ruka u ruci
i osmijeh
šta će ti više maleni moj
sreća je to šapće mi usud
Jutro sa Blekijem – Sinoć dok si spila
Čedna dolina sanja
Muzika samo za nas
Kristalno jezero
Srce ranjeno
Sinoć dok si sa anđelima spila
napravio sam novo glazbalo
od kristala slomljenih srca
kada se probudiš
budi pažljiva
sanjaj tiše
i nemoj da bi stala na našu muziku
mogu te zaboljeti rane neprebolne
Bleki – Sjećanje
Bjehu to dani
djevičanskih ljubičica
mirisnih ruža
kreposnih đardina…
godine prolaze…
ljubav opstaje…
boli raduju…
sjećanja se vraćaju …
i tada treba nešto reći…
kako reći nekoliko riječi
nakon decenija neviđenja
Ne znam reći prelijepa, a jesi prelijepa
Ne znam reći čarobna, a jesi čarobna
Ne znam reći istina, a jesi istina
Neznam reći duboka kao okean
Ne znam reći fascinantna
mnogo toga ne znam reći
u jednoj riječi
nekim riječima biva suđeno da se ne stignu do srca
onih koje treba da nježe
ja, svojima ne dam da potonu
jer čeda su moja.
iako su bile zapisane za neke nježnije noći
i radovanja susreta u đardinima želja
uopšte neće loše zvučati
kao riječi
koje rastanak nose
godine um pomućuju
i kada počnem zaboravljati
da pišem
kao svaki sanjar
postanem
Tišina i sni
Bleki – Lica koja nikad ne tamne
Zvuk gitare rasipa nježnost
polako plete mrežu
damari plešu
srce umorno
miluje snove
u kojima obitavaju tanana lica
urešenu u slikama sjećanja
djetinjeg slikara
koje prohujali kalendari
ni opalo jesnje lišće
ne mogu potamnjeti
Bleki – Nisam vidio suzom sam se pokrio
Kiša i suze
Noć snježnih snova
Noć i Dan
Odlazak
Nisam vidio
suzom sam se pokiro
kada nebom zaleprša
ode iz moga sna
dugo danju noću
ime tvoje zvonilo
nježnosti kapi kiše
moje nade ispirale
a srce ne vjeruje
da te više nema
pa me tjera da za tobom
lutam ja
ej srce moja ranjeno
ej duša moje sleđena
nebom skita
mladost moja jedina