Bleki – Lica koja nikad ne tamne

 

 

Zvuk gitare rasipa nježnost
polako plete mrežu
damari plešu
srce umorno
miluje snove
u kojima obitavaju tanana lica
urešenu u slikama sjećanja
djetinjeg slikara
koje  prohujali  kalendari
ni opalo jesnje lišće
ne mogu potamnjeti

Bookmark the permalink.

Komentariši