Bleki- Godinama poslije

 

 

Godinama poslije slučajno sretoh istinu

milo moje pa ja o tebi ja skoro ništa ne znam

tad bila si dijete

 

čujem tvoje misli odnekud veselo lepršaju

nema veze mili moj ni ja o tebi

ti kao dijete malo veće

 

htio bi sve da znaš

mnogo mi nedostaje ta godina mila moja

mnogo mi nedostaješ jedina moja

 

nikad više sunce i mjesec

ogledat se u nama neće

zvjezdice i maglice

pravit nam smicalice

more i pijesak

biti saučesnici

niti će izgledati i namigivati isto

 

ponekad tek ponekad

u pravo proljeće kada kiši

i život buja ka nama stremi

naslučivao sam jeku

mirise ljetnih dana našeg proljeća

koje smo zagubili

u samo jednom jedinom pismu

 

svako malo osjetim laki titraj

tvoju ruku malu na mom licu

tvoje ruke nježne na mom uzdrhtalom tijelu

malo teže je naći tvoj vrat

ramena grudi plišane mi bježe

 

još teže ono što trebao sam a nisam dobio

uglavnom to mi nije žao

možda bih bio samo jedan od bijednih

od onih koji nevino dijete blate

 

djevojčice moja

boli sve to ljubavi moja

i nedostaje

mnogo mi nedostaješ maglice moja

 

ni plakat ne mogu

nisi me tome naučila

još uvijek se smijem i radujem

oči i osmjeh tvoj još ponizno čuvam

 

i sve poljubce osjetit mogu

ponekad sjednem i brojim ih

skidam jedan po jedan

umatam ih u celofan od biljura

poležem ih u seharu prošlih dana

na kojoj piše

sačuvano od zaborava

mila moja

 





												

Bleki – San o zaboravljenom vremenu

 

 

Dobro jutro Nevjesto

Krhka ružo moja

Sanjah da si usnila lijep i okrepljujući san.

Zaboravila si ga.

Ja ga zapisah , jer svaku noć bdijem pored tebe.

 

Držim te za ruku.

Samo jedan poljubac, kao dašak lahorca

ti utisnem međ tršnjine usne.

Volim te mila.

Tako si lijepa, nježna.

Budiš u meni blagost i milinu.

Pored tebe nemam ni juče , ni danas , ni sutra.

To nije dio mene.

Ni dolazaka ni odlazaka

I moja ljubav nikad ne umire.

Odričem  se svega osim nje.

Sa tobom Mila , imam sve.

 

Svo ono vrijemne za koje sam mislio da je izgubljeno,

da ga nema.

Sa tobom dobijam sebe.

Ti si ljubav koja rađa.

 

Ti si izravna Evina kći.

Nije bilo generacija između vas.

Ona te rodila.

Ti si mene rodila.

Ja sam tvoj sin i tvoj ljubavnik.

Ja nisam Edip i neću oslijepiti,

jer ne žalim što volim svoju majku kao Ženu

i želim je kao  Nevjestu svoju.

 

Ti si Mila i sestra moja .

Jer i mene je majka Eva izravno rodila.

Zato sam tvoj brat.

Ne stidim se što volim svoju sestru

i hoću da vodim ljubav sa tobom,

da mi budeš Žena.

 

Evina izravna djeca nisu počinili incest,

Voljela su se,

slobodno nesputano.

Imati , majku tijelom i dušom

u ta prastara vremena je bila čast,

koju majka nije poklanjala svakom sinu.

 

Ne znaš ti Mila,

vjerujem da ne znaš,

volio bih da ne znaš kako je to, koliko boli ,

voljeti majku i sestru, poštovati ih kao samo Nebo

a željeti da ih imaš kao Žene ,

jer drugog izbora ti Sudba nije ostavila.

 

Voljeti Princezu , djevu ,

Tebe Mila,

Nema vremena,

Nema prostora,

samo biva

samo boje

samo ljubav

svuda oko nas ,

u nama

zapisano od Iskona

lepršaju kao kazna

kao blagodat

kao grijeh

kao zavjet

kao vječnost koja nikad ne zamire


												

Bleki – Ja sam taj

 

Bole riječi bez očiju
u nepostojećem vremenu
a nas zarobi vječnost
da ih gledaš dok prodireš
u bjelinu bjelokosti

velove duše kao biserje slažeš
a ljubav vodiš
bol u čima vidiš
osmjeh u srcu njenom slutiš
nutrini joj postaješ svjedokom

svakom jecaju kriku ljubavi
koji joj poklanjaš i kradeš
kao zavjet  ljubavi
svakim utapanjem u kristalnim vodama

čežnja uzavrelog oceana
pomućenog uma
bjelinom očiju nijemi
sluteć bol
ja sam taj ljubavi moja






												

Jutro sa Blekijem – Dušo moja

 

Ne plači mila

ništa nije vrijedno

tvojih suza

kapi jedne

il’ oka sjaj

ti samo budi svoja

sve će biti u redu

bez straha lepršaj dalje

princ tvoj na bijelom konju će te pronaći

zasigurno znam

vidim ga već je zajahao

dug je put

konj je spor

ali stići će na vrijeme

da sanjate vaše sne

 

Dušo moja

ja molim te

nemoj mi hvalu dati

jubim te najviše

i grlim jer se smijem

poslije par sati pakla

radi čednosti tvoje

 

Eto mila

ruka je tu

riječi nisu problem

ti mi piši

samo pobijedi strah






												

Bleki – Najbolja

 

Pitam se djetinje a ne znam
Zašto živjeti druga vremena
Kod najlješi je ovaj vakat
Koji poklanja ljubav

Smiješ mi se smiješ kao sjena moja
Zašto živim snove svoga vremena
Kada najljepši su oni neprolazni
Što su ljubavi donosili

Suze neće da se raduju
Vremenima kojima mjesto u srcu nije
Tuđa su to vremena bez strasti
Ne tvoja i moja najbolja






												

Jutro sa Blekijem – Bijah zelen i pametan

 

 

 

Kad sam bio mlad i zelen

bio sam jako pametan

rekoh onomad jednoj vjernici

nekad princezi

sada sjenki

što boli

 

a tko će ti reći

šta je to duša

ljepoto moja

to samo Bog zna

u njega je tajna svih stvari

 

kad bih bio siguran šta je duša

ja bih je tebi poklanjao

tebe svojom zvao

zato sam te u svojoj zaključao

 

glupko kako je to providno

 

smijulji se ona

pa me miluje

nježno

jedva je osjetim

 

šta mogu

prirodno sam takav

hvastam se

nije me puštala

moradoh joj reći

volim te

 

uplašio sam se

kada se niotkud pojavi miris

koji me podsjetio na tebe

okrećem se naokolo

nikoga nema

 

onda vidim

moja bijela košulja krvari

nikad čuo da tkanina crvenilo pušta

a mirisom ruže tijelo mi kiti

 

sada znam to srce moje

tebe traži

nisam joj nikad više morao

pjesme pjevati

 

ali zalud duša se naučila poju

i od tada samo crvkuće

i nikad ne pita

umoriš li se maleni

nije pošteno

 


												

Bleki – Pakleni ogrtači

 

Umotani u paklene ogrtače

skupine ljudi

mole se idolima

prst na prst iskri

bestidnosti drugima nude

obnevidjeli ne vide

neuki ne osjećaju

gluhi ne čuju

nijeme što vrište

bojte se Boga Silnoga

sa sikstinskog svoda prsti

cerekaju se zvijeri

bludnik sa tijarom je kleknuo

ka svodu pogled podigao

gospodar urbi et orbi

Sačuvaj me griješnih misli

Amen.