Category Archives: Nekategorisano

“Thinking Out Loud”

When your legs don't work like they used to before

And I can't sweep you off of your feet

Will your mouth still remember the taste of my love?

Will your eNo still smile from your cheeks?

And, darling, I will be loving you ’til we're 70

And, baby, my heart could still fall as hard at 23

And I'm thinking ’bout how people fall in love in mysterious ways

Maybe just the touch of a hand

Well, me—I fall in love with you every single day

And I just wanna tell you I am

So, honey, now

Take me into your loving arms

Kiss me under the light of a thousand stars

Place your head on my beating heart

I'm thinking out loud

Maybe we found love right where we are

When my hair's all but gone and my memory fades

And the crowds don't remember my name

When my hands don't play the strings the same way (mmm…)

I know you will still love me the same

‘Cause, honey, your soul could never grow old, it's evergreen

And, baby, your smile's forever in my mind and memory

I'm thinking ’bout how people fall in love in mysterious ways

Maybe it's all part of a plan

Well, I'll just keep on making the same mistakes

Hoping that you'll understand

That, baby, now

Take me into your loving arms

Kiss me under the light of a thousand stars

Place your head on my beating heart

Thinking out loud

Maybe we found love right where we are (oh, oh)

La, la, la, la, la, la, la, la, lo-ud

So, baby, now

Take me into your loving arms

Kiss me under the light of a thousand stars

Oh, darling, place your head on my beating heart

I'm thinking out loud

But maybe we found love right where we are

Oh, baby, we found love right where we are

And we found love right where we are

Razmišljam Naglas

Kada tvoje noge ne plešu  kao nekada

I ne mogu da te izbacim iz stopa

Hoće ći  tvoja usta još pamtiti okus moje ljubavi

Hoće li c se tvoje oči još smejati  sa  obrazima

Draga ja ću te voljeti i u sedamdesetoj

Mila  moje srce će itada voljeti kao u dvadesetrećoj

Razmišljam kako se ljudi zaljubljuju na misteriozna načine

Možda upravo dodir ruke

Jer zaista , ja se zaljubljujem u tebe svakog pojedinog  dana

Samo želim da ti kažem i ja sam

Zato Mila , sada

Uzmii me u svoje   ruke ljubavne

Poljubi me pod svjetlošću hiljadea zvijezda

Stavi glavu na moje  živo srce

Razmišljam naglas

Možda smo našli ljubav baš ovdje gde jesmo

Kada moje kose više ne bude  i moja sjećanja izblede

I mase se ne budu sjećale mog imena

Kada moje ruke ne prebiru žice isto kao i prijee(mmm)

Znam da ćes me voljeti isto kao i prije

Jer Mila tvoja duša nikad  neće ostariti zauvijek zelena je je

I mila  tvoj osmjeh je  je zauvjek u mislima, u sećanju

Razmišljam kako se ljudi zaljubljuju na misteriozna načine

Možda upravo dodir ruke

Nastaviču da pravim iste greške

Nadajući da ćeš razumjeti

Da Mila sada (uuuuuuu)

Uzmi me u svoje   ruke ljubavne

Poljubi me pod svjetlosšću  hiljada zvijezda

Stavi glavu na moje  živo srce

Razmišljam naglas

Modža smo našli ljubav baš ovdje gdje jesmo (uuu uuu)

(a la la la la la la la la)

Dušo sada

Uzmi me u svoje nežne ruke

Poljubi me pod svetlosti hiljada zvezda (o draga)

Stavi glavu na moje lupajuće srce

Razmišljam naglas

Modža smo našli ljubav baš ovde gde jesmo

Mila sada (uuuuuuu)

Uzmi me u svoje   ruke ljubavne

Poljubi me pod svjetlosšću  hiljada zvijezda

Stavi glavu na moje  živo srce

Razmišljam naglas

Modža smo našli ljubav baš ovdje gdje jesmo (uuu uuu)

Našli smo ljubav baš ovdje gdje jesmo

Možda smo našli ljubav baš ovdje gdje jesmo

Svuda smo. I nigde. Kročiš,
i zimski te vetar sreće.
U crkvi, po danu i po noći,
peva i gasi nam sveće.

I često se čini – u tami,
kraj zida, na uglu, daleko,
gde smo već pevali sami,
još peva i hoda Neko.

Gledam taj vetar, ko vezan:
shvatiću – to plaši mene.
I bledim. Čekam. Al’ ne znam
na koga je red da krene.

Ja znam sve. Jer nas je – dvoje.
I niko sad reći neće,
da još neko ovde poje,
i neko tu gasi sveće.

Dogodilo se na današnji dan 10 . Avgust / Kolovoz







Danas je srijeda 10. avgust/kolovoz, 2016. godine Gospodnje.

223 dana smo potratili. Tako neuki miale. Ne moš ti dane potratiti , a da se bar nekome ne osvete. Mnogima. Zato se pazite ova slijedeća 143 dana koji nam , ako Bog da , doleze do kraja ovig stađuna.

To nam je lako bilo izračunati. Zašto imamo knjigovođe i prepisivače. koji prepisuju i kad stihove vehte nude.

Imamo i majčine sinove koji prte vreće otetog narodskog zlata. Kažu da im je drugo ime Ebu Leheb. Mi znamo da imaju mnoge sljedbenike sa usukanim konopcem oko vrata koje čeka paklena vatra. Teško njima, i teško. Jer vješti su sa prstima , licemjerju i još ponečim. Narovno vijednim i lošim.

Ne mremo pričati o tome. Obrazli smo.

Ovo obrazli , aha kako ne. Pitajte mahalašice, a bome ni haustorkama nismo ostali dužni. Čak naprotiv , no međutim i čak šta više, pretplatili.

Svako malo ih glava zaboli kada pomisle na naše obrazli ponašanje. Neke se i rasplaču ko godine. Prisjete se crneog feskuna i mamicanja: Joj , mamio mamice

Ah, nekada. Bome i sada .

Ne treba pretjerivati. Danas nije nekada, ali i danas objeleli , ćoravi pijetao neko zrno ubode. Kakvo ne pitajte, ne pita ni naš horo. Bitno je da se zrno, a baš i nije zrno, nego mirisni đardin, nabolo.

Znate onu narodnu , nabola se , nabola , djevojka na trn…

Ostalo vi skontajte. Ne mremo vam mi sve pripovidati. Moramo nabadat, nemamo vrimena. Oakle ti vrijeme frajeru.ba!

U ovim vehtim vremenima trnja je sve manje, i zato ruže sve češće boli glava.

A one muče , i ne jadaju se, previše.

Čemu?

Vrmenima kao lani ili preklani , ili još daljim.

Kome?

Crvenom feskinu i mahalašim koje treba skloniti , spremiti i sakriti u hladu đardina, da bi se đardinalo i pojalo:

Joj, mamo mamice.

U drgana moga , joj mamo mamice.

Što bi poete rekel:

Pojale ne pojale , znanje znaju ,nadolmile se.

U prevodu:

Nema prevoda.

Taka se milina nije za neupućene.

Joj , mamo mamice.

***

Hroničari bilježe:

612.p.n.e .-Uz pomoć Medejaca, Elamaca i Skita, Babilonci su razorili glavni grad Asirskog carstva, veličanstveni Nineveh (Ninua, Ninive) koji je kroz cijelu asirsku povijest, uz Ašur, Kalah i Arbelu, bio jedan od najznačajnijih gradova Asirije.

– Tako suđeno. Kad se neko mjesto uzoholi pošalje se silna vojska da se zlo zaustavi. A sa vojskama je lako, kao i sa prepisivačima. Sami sebe , kad tad unište.

Osnovi nacizma u projektima Sanu Memorandum – Velika Srbija / Hrvatsko proljeće – Velika Hrvatska kroz kurziv hitlerovog Mein Kampf , odnosno kasnijih načela nacističke ideologije:

nacisti = četnici = ustaše

Hitler-Gering-Ajhman =Milošević-Karadžić-Dodik ? Tuđman -Boban Kitarević-Milanović-Plenković-Čović

-Njemačka /Srbija / Hrvatska ima pravo da se teritorijalno širi na štetu drugih država.

 -Njemačka / Srbija / Hrvatska ima pravo da uzme sve teritorije sa njemačkim stanovništvom u drugim državama. (Prva tačka u programu)

-Pravo na njemačko -srpsko -hrvatsko državljanstvo imaju samo etnički Nijemci; oduzimanje civilnog prava Jevrejima – Muslimanima – Ciganima i dr.ugim nepripadnicima matičnog fašističkog korpusa(Tačka 4.)

-Ukidanje parlamentarne demokratije i uvođenje totalitarnog sistema vladanja

-Zaustaviti imigraciju.

-Uništiti sve nepripadnike njemačkog – srpskog – hrvatskog korpusa

holakust na jevrejima i romima = genocid nad muslimanima i drugim Bosancima

– Poništiti odredbe Versailleskog / Jugoslovenskog / Dejtionskog mira koje idu na štetu Njemačke/Srbije/Hrvatske.

Istinito , ali i vrlo zlokobno.

Paralela Srpskog i Hrvatskog fašizma sa Italijanskim fašizmom nisu ništa manje zlokobne. O tome drugi put.

Izmedju svesnog i nesvesnog,
misao se zanjihala:
O nju su okacena sva bica i svi svetovi
koji se neprestano njisu.
Milioni bica su tu: Sunce,
Mesec i njihove mene:
Milioni stoleca proticu, a ljuljaska se i dalje njise.
Sve je u pokretu! Nebo i zemlja,
vazduh i voda, pa i sam Gospod otelotvoreni:
pogled na sve ovo ucini coveka slugom.

U tragičan već ishod sumnje nema
I svaka stvar na svome mjestu stoji:
Mača i praha Didona se boji,
A novčić je za Belizara spreman.
Zbog čega tražiš u drevnome mraku
Heksametre o grčkim ratovima,
Kada šest stopa zemlje i tu imaš
I krv navrlu, otvorenu raku?
Bezdano ovdje zrcalo te gleda,
Što sanjat će i zaboravu predat
Odraze slika tvojih zadnjih ljeta.
Već posljednji sad idu. To je večer
Po kući što ti polagano teče
I ulica gdje svakodnevno šetaš.

Delegacija HDZ-a Bosne i Hercegovine načelu sa gubitnikom , bivšem članu Predsjedništva BiH Dragan Čović položila je danas cvijeće na grob utemeljitelja genocidne  HZHB Mate Bobana u Grudama.

U kratkom saopćenju HDZ-a Bosne i Hercegovine, navodi se da je na današnji dan, 18. novembra 1991. godine utemeljena je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna. Namjerno ili zlonamjerno isustili su prefiks : GENOCIDNA.

I sada će se  , Kitarovićka,Plenković ,Čović i ostali iz proustaških hordi i dalje pitati gdje griješe i zašto Čović nije htjel0 birati više od 60 % bosanskih Hrvata.

Mate Boban i Herceg Bosna su , Bosancima oličenje krvave ,  kvislinško fašističke , genocidne tvorevine NDH – Nezavisne hrvatske države i mesara Ante Pavelića.

Um ne može spavati, može samo ležati budan
i daviti se, slušajući kako se snijeg okuplja
kao na posljednji juriš.

Priželjkuje da je ovdje Čehov i da mu
prepiše nešto – tri kapi valerijane, čašu
ružine vode – bilo što, nije važno.

Um bi volio otići odavde,
ravno na snijeg. Volio bi potrčati
s čoporom mršavih zvijeri, zubatih,

pod mjesečinom, preko snijega, ne ostavljajući
ni tragova ni brazdi, ništa za sobom.
Um je noćas bolan.

Ima neka tajna veza
Za sve ljude zakon krut
Njome čovjek sebe veže
Kada bira sebi put

Sidro koje lađu čuva
Da ne bude buri plijen
Tone skupa sa tom lađom
Jer je ono dio nje

Ima neka tajna veza
Tajna veza za sve nas
Ima neka tajna veza
Tajna veza za sve nas.

Rastvorio sam se
I potekao
Potocima
Rijekama
Morima
Sada sam tu
Bez sebe
Gorak
Kako svome izvoru
Da se vratim?