Oni jašu Mojsije harmoniku baca – Peta epizoda ( Četvrti dio )

Čovjek koji nije čovjek i dijete koje nije dijete stoje i šute. U pod gledaju , riječi nemaju, jer ih ne može biti. Vrlo je neugodno; toliko neugodno da postaje bolno. Toliko je bolno da postaje plačno. U plaču su riječi:

– Dobri, ništa se nije desilo. Ništa se strašno nije desilo. Idi molim te , Dobri; nevinosti ti moje.

-Znam ništa se nije desila, mila moja.

Riječi plač snaže. Plač snaži , jauk ga stiže. Jauk guši riječi.

 

Četvrti dio

 

On šuti i tužan je, shvata da večerašnja noć nema veze sa plačom, jaukom i nevinošću. Možda malo sa nekom oduzetom nevinošću druženja.

Ne zna on mnogo toga, samo što se zamomčio, i ostao dijete veliko. Najveće i tužno. Zazivanje i zaklinjanje i nevinost je tek rupica na cepelinu napunjenom vodom, a zrak mu zbijen.

Tužan je Dobri da tužniji ne može biti. Toliko tužan da ga djetinja duša kida.Toliko hud da bi sve suze isplakao. Kad bi ih imao i kad bi svu tu bol imao negdje unijeti. Njegove su suze ubijane polako, sustavno stađun za stađunom. Njegova je bol rasla, san za nečijim uvijenim snom,  dan za danom.

Te neisplakene suze i ta bol nisu se odnosile na njega. Jok bolan. On je svoj bol  i svoje suze prigrlio i navikao se na njih. Njegove boli i suze  više nisu važne, a i sleđene su. Njegova bol je istovjetna  ovoj koju osjeća u ovom djetetu i onoj drugoj djeci,  što su bila i što će biti ubijana.

Sebe je posmatrao onako uzgred, kao neku kolateralnu  štetu. On svoje suze može neisplakati. Žao mu tuđih, što ih ne može isplakati. On svoj bol ne želi odbolovati  Konta, kad bi insanu pomogao da se zajedno i brže isplače, lakše bi bilo. I ne bi !

More biti da bi zastidio bol  grlice mile i ona bi se prestala plakati. A najgore i najbolnije što se insanu može desiti je  ubiti suzu i neplakati je. Kad ćovjek prestane plakati, onda se bol skuplja i skljuplja i čovjek više ne može disati. Čovjek ne diše , a mora živjeti. Čovjeka boli, a on ne može plakati. A onda kažu iznenada presvisno.

Šta znaju ljudi šta je presvisnuti. Malo je njih koji to znaju. To znaju samo oni koji su presvisnuli.

– Dobri ništa se nije desilo , nevinosti mi moje neisplakane, molim te idi i ostavi me malo samu.

Dobri je gleda u oči :

-Šta mi to tajiš grlice mila?  Koji ti jadi crne dušu i kidaju, milo moje? Šta su ti to zvijeri uradili malena moja?

Šta znaju ljudi šta je presvisnuti. Malo je njih koji to znaju. To znaju samo oni koji su presvisnuli. Vrti mu se umislima. Plaši ga frkina prošlost. Boji se da će presvisnuti.

– Dobri ništa se nije desilo , nevinosti mi moje neisplakane, molim te idi i ostavi me malo samu.

Dobri je gleda u oči :

Šta mi to tajiš grlice mila?  Koji ti jadi crne dušu i kidaju, milo moje? Šta su ti to zvijeri uradili malena moja?

Ne  sjeća da li je to izgovorio ili mislio da govori.

Nevinost na jauk , to histeriji vodi. Dobri to zna, prilazi joj, zagrli je blago, zaštitnički. Polako je vodi u sobu, ne vidi  upitnike, u prolazu tiho Mojsiju šapće:

-Ako iko zna, ti znaš , ubiti nevino dijete  ka’ da si ubio čitav svijet. Gdje će ti duša Mojsije?

Prelaze sobu; oni su jedno čini se, na verandi se na zid kuće se naslanjaju. Vazduh je svjež i prozračan, mirisav. Kako ne bi bio; ljeto je. Noć je predivna, bagremi mirišu i cvatu , samo bulbul neki, u daljini  tuguje.

Dolje u ispod,  u blagorodnoj dolini rasula se žmirkajuća  svjetla tisuću džamija ,  kao odraz  maglica što žmirkaju sa  neba. Dobri saginje glavu,  u vrh čela je ljubi, tamo gdje se sa vranom kosom spaja, dašak vjetra joj rosu miluje , noć se zaštitnićki uvlači u njih dvoje. Povlađuje im.

Gore , nebo se pripremilo za njih dvoje. Ono  sve zna. Prigušilo je zvukove, samo putanje nečujno šume. Mjesec i zvijezde su pojačali sjaj, trebaće im svjetlost, da njene suze sjaje poput bisera i da se  tuga  nesmetano popenje do maglica i prospe velove krikova po njima. Od suza djetinjih i ženskih , maglice sjaje i žive.

Dobri ne želi da poremeti ovu  Blagoslovljenu noć, ali mora. Osjeća da  je vrijeme da prošapće:

-Dođi i plači djetešce , ja sam tu, dođi i plači maleno moje, sve će biti u redi.

To nije bio plač , to nije bio jauk , to je bila vrišteća bol što ledi um; što snagu  tijelu  otima. Frka na drveni pod pada. Uvija se i grči  i plače.

A onda , krik djeteta kome razdiru utrobicu , trgaju nesazreli pupoljčić , koga deru, koga ubijaju, kome srce kidaju , kome dušu čupaju, čiju nevinost na konfete sjeckaju i o ledene gromade bucaju.

Grči se dijete vrišti i doziva:

-Boli Bože Mili, kako to samo boli, Bože Mili, pomozi mi. Pomozite, molim vas, skinite čudovište sa mene. Joj mamo, mamice mila, dođi pomozi mi,boli me majko moja, šta mi to radi. Ja sam samo dijete,  hoće li iko da mi pomogne.

Dobri se nježno spusti pored nje. Leže i čvrsto je grli, sada su njih dvoje samo ranjiva  djeca , u fetalnom položaju. On suza nema, ona ih ima za dvoje , za petoro, za devetoro, za svu nevinu djecu kojima utrobe deru i kidaju, kojima monstrumi pilama motornim nevinosti na komadiće sjeckaju.

Frka kroz suze grlicu traži, nje više nema da je spašava. Sada je sama i prepuštena sebi utonala u mračni bezdan bola i sve dublje tone.Mrak je privlači, djeluje smirujuće iako zna da zlo joj sprema.

Dobri  je samo čvršće stisne  i još tiše  ponavlja:

-Plači dijetešce, ja sam tu, plači maleno moje, sve će biti u redu, samo mi dođi i daj plači djevojčice mala.

Ona ne prestaje vrištati, odguruje ga i po grudima, pomahnitalo iz sve snage ga šakama bije i udara i  grebe; kao da je on onaj što joj utrobicu rastura, maleni pupoljčić kolcem dere i razara, čudovišnu  bol zadaje, srce na komade sjecka.

Dobri  se ne brani , samo joj šapće :

-Plači dijete, plači maleno moja djetešce, nebo te gleda i piše, samo dođi i plači djevojčice, ja sam tu.

No, čini se da ona nikad prestat neće, samo vrišti i vrišti i  tuče Dobrog , tuče i tuče. Ne prestaje da vrišti i da ga bije.

-Šta mi to radite ljudi dobri, ja sam samo malo sleđeno dijete, što hoće da se svidi i da voli.

Ništa je ne zaustavlja, ništa je ne smiruje , ipak Dobri samo ponavlja i ponavlja:

-Dođi i plači dijete, plači maleno moje djetešce, ja sam tu, sve će biti u redu, samo mi dođi i daj isplači  se djetešce malo.

-Šta mi to radite dobri neljudi, ja se u sve vas zaljubila , a vi me ubijati. Ja sam samo mala djevojčica koja vas je zavoljela. Ništa vam ja ne znam , niko me ničemu nije naučio. Moje su djetinje srce ubili, i na križ  kamasti razapeli. Ništa vam je ne znam , samo znam da  neku ljubav hoću , snove hoću, bolero hoću; sve bih za vas dala; a vi mi srce kidate, dušu  lomite, u duboko blato me gurate.

I nastavlja da vrišti , ali se nešto manje grči i uvija kao da joj bol utrobe popušta.Vrisak leprša ka nebu da bi ga ovo primilo i jekom jačim vratilo.Pa klizi niz Sedernik do Bjelava i mahala. Stiže do čaršije, tu krug oko Vječnice pravi pa se uz Bjelave vraća u tužni vrt na Sederniku.

Hana ćuti , suze joj niz lice idu, grize nokte i nikad ih neće prestati gristi. Zna kriva je, mogla je pomoći: ali i ona  sama je,  koliko juče, bila dijete. Mislila je da se ono dvoje, smo malo  luđe, oko brizli, što se prže , igraju. Pomisli, da im je htjela pažnju skrenut na tavu, da brizle ne izgore. Ipak , osjeća da znala je šta se dešava i da se podsvjesno svetila.

Lenji jeca i u zemlju gleda, u zemlju propada.

Deba ništa ne anlajiše, pita se šta je  mahnitulji, sliježe ramenima , misli blesača ludi, dobro je što nema ibrik ,garabt bi ga on fasovo  i kaže Mojsiju

-Dođeš mi milju i kusur, ali meni dosta milja.

 

Oni jašu Mojsije harmonike baca / Peta Epizoda ( Treći dio)

 

-Zatim jel’ capin čekić, jeste. Ima li dva kraja,ima. Jedan oštri i jedan tupi. Jel’ tupom stranom   zakucavaš, jest, zakucavaš. Kjolko ćeš bolan u životu zakucavat,  to niko živi izbrojiti ne može. U Bosni se to sigurno ne može izbrojati. Jel’ oštrom stranom čeprkaš i odvaljuješ, jes čeprkaš i odvaljuješ. A koliko ćeš za života odvaljivati , ako si pametan ti mi reci. Ako ti ne čeprkaš , neki će drugi ćeprekat.

Žao mi onih ljudi, što profuliše bosanski grb pri rođenju. Nem're im otac Bosne, majke ne smiju pisnut. I eto ti njih čitav život ko puhovi i dole i u glavi. Jel capin veći od bosanskog grba, skoro da jest. Nije bitno , bolan , na šta je nešto nalik, bitno je na šta on ukazuje, šta podrazumjeva,šta je pisac htio kazat. Oni pametni, takozvani peta.

A ti se k'o pametan praviš, riječima barataš, pa slušaj  i ovu enigmu:

Capin pet slova ima. Dva parna, plus dva i jedno neparno. Ono neparno izbaci, ova dva para šatro složi i šta ti ostane.

Ostane ti , bolan,  ona hevina: haremski cvijet, ako ćemo pravo i lotos haremski, đula đulbašte, bagrem razigrani, jorgovan mirisni, boliglava vatrena, kadifica svilenkasta, ljubićica blažena, karanfil rumeni.

Ostade ti, jaro , onaj sedefasti , aponekad i bedasti brežuljćić, lugasti bregić, cvijetni đardin, vlažna dolinica, dulbašta srca tvoga, izvor sevdaha, nježna balada, ples bolero, muzika harmonike; svaka čast Mojsije lave; tango duše, opjevana i raspjevana rodnica i nevoljnica, stidnica i opajdara, ali uvijek  jedna jedina, neponovljiva, anamo ona, bez stida i taštine ,  ljubav naša.

Može ona nekad biti i kaharli i tuknuta, može i jad, čemer i bol nostiti, može se i anamo ona zvati, al bez nje ti života ne m're biti. Ni u pravo ni u krivo, a komo'li u sridu. Kako bi bolan bez nje žena jecala i majku dozivala:

-Joj , mamo,mamice,

a njen bleso cvilio i brundao uh,uh i uh, ko hajvan u tjeranju.

Joj , samo kad pomislim na nju ja poludim, hoće mozak da mi pukne, duša da uzleti. Od silnog bola i želje neka milina, punoća me obuzme i hoću da se raspuknem i raznesem u toj milini.

Vas butum da se urušim u toj ljubavi  slatkoj milosnoci.

Slušaj ovo; i dobro pamti ove riječi o ukusima nje blažene:

 

Slatka krofnica (dofati se Deba klope nije bilo druge), drhtava ko đigerica, pihtijasta k'o mozak, a bome i reš brizle (moro Deba  malo mezetiti, ogladnio), sočna ko zvrk bureka, drhtava ko sogan dolma , mirisna ko japrak, sarma ili fil paprika, ljutica ko neki pikanto papričice umak, slojevita ko baklavica, slatka ko ružica, ukusna  mljac kadaif sa grožđicama i sjeckanim orasima, pjenasta i podatna ko tufahija (Debinim mozgom bajramska sofra se kotrlja), pahuljasta ko krem pita i šampita.Uh ne idem dalje pregladniću i neću od Mojsija lovu skrajnut. A sevap bi bilo čifu po džepu klepit, to ga najviše boli.

Kad sve razdvojiš i složiš ostane bi bolan sevdah duše, srce treperavo, mozak raspomamljeni, bubreg razigrani, brizle uzdrhtale, jetra krvava,bijeli bubrezi  hrskavi…nabraja i ponavlja ponešto Deba , ne možeš ga zaustaviti, pjesnik u njemu proradio ali i debelo ogladnio, očito je.Čujemo, crijeva mu tarabukuju.

-Stani bilmezu usra ljepotu i ogadi nam mezu.

Mojsije se sveti.

-cjepati, cjepkati,nemoj mi upadati:objašnjenje dajem :jel  takariti,tandarati,jebati  isto što i jebuckati? Garant nije!  (moro Deba je i be sastaviti bez kaznenih para ) , pa onda čerečiti…

-Ti k'o biva nalik mesarima Raši i Raletu, samo da ti je klat i čerečiti. Kakve  veze  čerečenjem i deranje imaju?“

Mojsije baksuzira i lecnu se kao  pastrmka na suhom, što bi mi na to Oma  pritalambačio i učinio. Obojica ko neki proroci bili. Mojsije onaj umjereni i pravdeniji. Oma onaj zlogukiji i baksuzniji.

-Imaju i te kako imaju, ja po abecedi išo pa čerečiti prije deranja došlo. A znaš ti onu kako Mojsije međeda dere i za ribom ruke pere.- dodvorava se Deba i nastavlja

-Prvo uhvatiš hajvana , samo pogančerima ide ruka na insana. Dohvatiš recimo kurbana, položiš ga na stranu , zakolješ,    pa ga o drvo objesiš, ako nema na pod ga položiš, pa ga onda čerečiš. E tako se žena povali i čereči. Ko bekanku. Normalno ne satarom nego nečim tupljim i nježnijim, ko da je od baršuna.

-Nastavi dalje , mani sad kurbana, ja takr riječi plaćam.

Nadglasava ga Mojsije,osjeća , ako se Deba navadi na onu nježnu tupost , nigdje do zore neće prispjeti.

Debati, derati , dubiti, dumdumirati ,dušečiti, điđi-miđi, hercati, irgetiti, jahati, jastučiti, karati, karinđati, kerisati, kitariti, kotirati, kraterisati, lengerovati, logorovati, logoriti…

-Stop ne mrdaj kakve veze ima logos sa meračenjem i magarčenjem- vrati se ponosni bjelavski barba živ i zdrav iz ćenife.

Dobrom nešto šuveli Lenji se nešto dugo zadržao u kuhinji. Kaže Hani; idi vidi treba li šta pomoći . Ona ne bi , zinula u nabrajalicu. Uhvati je za ruku čvrsto, i nježno je diže:

-Idi kad ti lijepo kažem.

Da ga je ko vidio reko bi ovaj nešto ojačo, a nikad prema ženskoj sila nije. Ode ona, pa se vrati. Ništa sjede i pričaju.

-Idi na vrata, otvori ih  i pripazi, ako nešto ne bude u redu samo migni. Uvrijeđena šiparica ode, brzo se okrenu i isplazi mu jezik, uze malu šćemlijicu, ali pazi kako sjeda. Pristojnost ova njena,  dobi jedan poen. Što ti je dijeta, nasmija se dobri. Jezik plazi , al čestitost ne da.

Deba prokonto osmijeh, pa tiho komnetariše:

-Što ti je dijete… ha,ha,ha… Jes'ti to neka finta, a moro si je natakarit. Nisam brojo , ali bilo hejbet puta.Tri dana pečila noge.

-Marš pogančeru ,ni jene, nijr tvoja briga koga Dobri takari i koliko puta.

Šutka ga novopečeni ćenifar. Ono , ko fol brani Dobrog.

-I nije nauka,mada ime veze sa naukom sa onim kada te neko uči.

Logorovati, kampirati u šumi šumici, gaju, đardinu. Pa se čovjek uznese, zanese,  kampira danima, iz šimice na proplanak, pa u šunicu, uz brdicu, niz brdicu, gore ,dole. Ha, nešto ti poznato?

-lenjati,magarčiti, meračiti, mesariti, minderlučiti, Mojsijati, nabadati,  nabijati, nadoštiklati,

-Kakva štikla te sad spopala,otfikarili ti neku stvar.

-Znaše koji trač žene vole;kolika je muškima anamo onaj.Pa valiki pa mali,pa debeo, pa kratak, pa kvrgav,pa kriv,sa kapuljačom i bez nje.

 

(ne da Deba da ga tupan smete o tupanu). Kad čo'ek čuje take stvari , svaki se upinje i nadoštiklava tupsona da bude veći, pa opet nadoštiklava,nadoštiklava dok se be obarabati.

-nafikariti, naguziti,nakalemiti, naroštiljati, našteliti,natakariti, navigacija (navigavati), pobucati,  poderati, povaliti, prčiti, pricrvljiti, pritusnuti, razvaliti, rasturiti, rokati, roštiljati.

– Hajd ti meni reci kako ćeš objasniti to roštiljanje kao seksanje.

.Tu se nema šta objašnjavati .Evo ti se roštiljaš kad ne takariš. A kad takariš nju roštiiljaš,jel tako. Eto kad pripremiš janje za klanje, pardon za roštiljanje, jer ga moraš odozdu na mitiku natandariti. Moraš. Jel onda janje vrtiš i vrtiš , a ono crvrči i cvrči. Sve što ga više nabijaš i obrćeš, ono se nadima i nadima. I onda šta biva? Ha , reci mi. Posao završen, sve se svršilo na najbolji mogući način.

-seksati,  slitiniti, strugati, stucati ,suknuti, ševiti, šiltetiti, štancati, šteliti, štelovati, štukati, takariti, tamtamovati, tandara mandara, tandarati, tapacirati, tapetirati, taptapirati, taslačiti, tucati, ulogovati,

-Stan’  malo , ulogovati ne mreš triput brojit u upucavanje.

-mogu, prvo je logorovati, za logorovanje, ovo ulogoriti je za kompjetersko ili brend logo.

Kakav si ti takarli insan kad ne znaš da je brend glavni u takaru. A opet, ad se uloguješ u kompu pa naletiš na recimo Silvanu ,Meri, Ljiljanu, Konđičku, Ismetu,  Vasiliju, Brenu  , Jasminku Mujkanović, i hejbet drugih, ne bi čovjek do zore prestao ulogavati se, upucati, zabalčakovati,  zabiberiti, zabijati, zakantati, zakucavati, zornjačiti.

Deba završio još nije, kaže. Ne može sebi pripisati one što ih Dobri rabi:

-bolerisati, tangovati, baildisaiti, cjelovati, elegirati, delfinisati, dobrisati, divaniti, finisati, sevdisati, natenanisati, eglembeglerisati, ljubav dijeliti, ljubav sniti, ljubav voditi i slična i druga manir i estetli , ptice umiru pjevajući , poentiranja, iako mu sve to dođe isto ko takariti ili tandarati.

Hana više ne obraća pažnju na kuhinjuu,oči ko krofne,  lice ko mak, rukom ispred lica maše ko lepezom. Dobri konta vruće je , blizu je kuhinje, zove je , ona odamahuje, ko stražu čuva. Pogleda prema kuhinji i ddjednom sa šćemlije pade, Hana heknu na dupe. Ništa se otkri ispod minjaka, jer ga  je nekako rukama stisnula.

Poleti Dobri, preskoči preko nje, uleće u kuhinju. Ima šta vidjeti.Lenji misionarski pricrvljio Fraku.Vidi se nije savim dobrovoljno, ona plaće, ali čuti.

Tamo Deba nastavlja:

-Ne brojim ni one ružne  pederske analiti, analne igre, alkariti, čmariti, govnariti, guziti, naguziti, izguziti, stražnjičiti, svinjariti, zadnjičiti ,homovati, gejovati, lizati, trljati,  rukati, nogati, picikariti, cvajtovati, brljaviti, pogančiti, kenjatisati mi ne pada na pamet da mislim o njima kamo li šta drugo. Sve bi ja to inkvizicijski rješavo, ili barem u Potokatapetl  puštao da leti.

U zanosu trtlja i nabada riječi

Dobri ni sekundu ne razmišlja. Iz sve snage odgurnu Lenjeg sa Frke. Ovaj pade međ šerpe i lonce, viseći ormarić  pade i poklopi Lenjog.

Frka bježi iza vrata , gačice diže , namješta , prilazi fijakeru , uzima tiganj sa brizlama  , nebiberenim, koje cvrće i prosipa ih na Lenjog. Srećom ili nesrećom Lenji nikad brži u životu nije bio, rukom je lice zaklonio, ali masnoća po rukama zacvrćala , on po muški uh,uh i ne prestaje uhkati; toliko ga peče i boli.

Frka gleda Dobrog  u očima joj očaj , ovaj nju ne gleda. U Lenjog se upiljio, šta da se radi. Pruža ruku Lenjom , ovaj zna da je to loš znak, ne smije  je odbiti,  u Dobrog sav silni bijes ovih mahala se skupio. Konta noga u bijele bubrege mu ne gine. Međutim ništa se ne dešava. To je samo ruka koja ga uspravlja i pokušava da pomogne.

Dobri uzima krpu, nered sa njega skida i pokušava da ga uljudi i šapće mu tiho, jezovito tiše, da Frka ne čuje:

 

„Ovaj put i nikad više , ni njoj niti bilo kojoj , jasno ili ima da te nema. I ni jedne , ni da pomisliš, kamo li progovoriš . Ili ima da te ni zuca ni mezar nikad ne susretnu. A onom poganu što se mudrac pravi , reci da se ništa nije desilo, ali da  plaho ljutnje imam. A možda bi bilo bolje da te ne vidim kada se vratim.“

Lenji je bio deset centi viši od Dobrog , ali ovog momenta se snuždio da se čini deset centi nižim. I shvatio , tek sada , debelo shvatio šta je učinio i stid ga obuzeo. Obuzeo i nikad ga više nije popustio. Koliko god se u životu prao ili kupao, uvijek se osjećao prljavim i usranim.

Nije on  Lenji mogao biti lenj  , koliko će ga stid još više ulenjiti.

Ljudi obraćali pozornost na njegovu lenjost , tako da nisu primjećivali stid koji je iz njega plakao i na uši izbijao.Tada je imao sedamnaest godina.Poslije je očvrsnuo; nije se džaba rodio u rudarskoj korpi.

Čovjek koji nije čovjek i dijete koje nije dijete stoje i šute. U pod gledaju , riječi nemaju jer ih ne može biti. Vrlo je neugodno; toliko neugodno da postaje bolno. Toliko je bolno da postaje plačno. U plaču su riječi:

– Dobri, ništa se nije desilo. Ništa se strašno nije desilo. Idi molim te , Dobri; nevinosti ti moje.

-Znam ništa se nije desila, mila moja.

Riječi plač snaže. Plač snaži , jauk ga stiže.

 

Oni jašu Mojsije harmonike baca – Peta Epizoda ( Drugi dio)

 

 

Dobri ih izradio. Ne voli on . da mu neko kazuje šta mu je raditi. Poveo ovu Hanu. Ona se preporodila. Nema crnih školskih keceljica, rukavi ala Kemo M. Minjake počela nositi. Jes da joj stoje,  ali ipak to nije za bašti, proplanaka, đardina . I previše se otkriva, pa je i vulgarno i dosadno. Nimalo zavodljivo i ženstveno. U disku može proći.

 

Herco reko Leli Jeli Jeleni šta je Mojsije poručio. Ona mu rekla ne odi, nisu to čista posla. Ostaše Herco i Lela Jela Jelena  da se nose i po svojoj  đul baštici  igraju i jure. Nemaju vremena za druge. Pricvrljila ih ljubav.

 

Debi drago oko srca, što mu drugari dolaze. Naložio da se iće i meza spremi, obavezno brizle. Normalno u talu su Mojsije, Lenji i Dobri. Frka sa povrćem, voćem i mliječnim proizvodima iz bašte i štale, sofru začinila. Ne sjedi se vanka, puno, puno više iznad sederničkog vidikovca, haman na Pašinom brdu, u dnu brda, jako duva.

 

Deba se uvijek hvalio da niko od njega ne može nabrojit sinonima za  takarenje, tandaranje i taslačenje.

 

-Nabroj ta tvoja tatlačenje,  bez  onih sa je i be i  za svaku riječ iznad tridesete ,dobijaš deset dinara.– iznebuha će Mojsije Debi.

 

Tada se za deset dinara moglo kupiti:

Natur šnicle    2  puta 3 din   jednako      6   din.

Davida /piva   4 puta  o,50 din jednako   2   din

Kafe                2 puta  o,5 din  jednako    1   din

Kiselu niste imali 1 puta o,5  jednako     o,5 din

Bakšiš             1,o  puta 1,o  jednako         1,5 din

Ukupno   :                             11 , 5 dinara.

 

Ti se crveniš,nemaš onih o,5 din što te konobar pali,a od sramote ne mreš žensku pitat za posudbu.Možda nju osramotiš jer obično ne nose lovu kad su sa nama.Na brzinu odletiš u toalet i od žene Ibre Piljka   uzmeš marku .

Konobaru platiš dvanaest  maraka ko hadžija. Konobarska posla.

Muškarac obavezno plaćao, žensko samo trebalo ponijeti sebe i cigare. Može i bez cigara, dragi će kupiti , refundacija u naturi.

Poče poker.

-Malo je to, može tri banke.

Hoće Deba da profitira.

-Ne može,banka,uzmi ili ostavi,za svaku fulu ti meni šest banki.

-Uzimam dvije,dajem četiri.

„Ne primam manje od pet,pas mater.Za svako je i be  petodinarka.Evo ruke da je hiljadu poslova.“

Mojsije ruku pruža, pruža ruku, a ne sanja  da se opačina sprema,znao je Deba uzvratiti. No Mojsije će uzvratit i to kako.

Debeli hraknu u svoju ruku. Biljeg ko nov novcata  petodinarka. Mojsije se snašo nije, a već bješe ruka u ruci. Vrisnu Mojsije pa trk u ćenifu povraćat stade. Nebu dušu,nebo je neće. Gadljiv toliko bio da je i na smog, kišu, maglu. glistu  i pužev trag povraćao. Deba obrisa ruku o stolnjak, ni briga ga za Mojsija; k'o da ništa bilo nije dobacuje:

-Može , ho'š po abecednom redu ili kako mi volja.

Kaže Deba i odmah počinje.

“Takariti,taslačiti,tandarati ašikariti ,alotrijati,amal…“

„Kako ubaci alotrijanje u hamalenje hablečino,jedna.“dere se Mojsije iz ćenifa,a oči mu ko neke suze na dršku ispadaju, ko da ga neki magarc tandara,što bi reko Deba , da prostite.

„Još si živ, čuješ znači, lijo jedna.Alotrija to ti je ludovati i puritanski strahovati od bliskosti,a gdje većeg ludovanja od tandaranja puritanke , kad joj puritanstvo takarenjem u zdrav mozak konvertiraš. Može dalje i nastavlja:  tačno u slovo gdje je prekinut bio:

gamiti,amaliti,anabazirati,baildisati, baškabašati,baždariti…

-E sad ga usra,kakve veze mjerni sistemi imaju sa bubanjem.

Brani Lenji Mojsija.

Ne možeš ti Debu tako lako smesti:

-Da li se anamo ona  nekad pokvari? Pokvari i tuhne i ne možeš joj par dana prići. Da li se nekad promjeni? Zna se promjeniti i te kako, naročito kad rodi ili fasuje bosanski grb. Da li se desi pa ti neka kaže: nisam dobro, boli me glava ili danas sam poremećena, nakrivo nasađena, nešto mi fali il’ nešto slično? Stalno se dešava. I šta u tim slučajevima trebaš raditi? Ništa, ama baš ništa. Al’  ima da te nema! Moraš bolan instrument u ruke uzet, mjeriti, podešavati i ukrivo, i upravo, o  udesno i ulijevo, i gore i dole, i u sridu. I onda , jopet , udri Mujo jače i još jače. I  nanovo , pa ponovo i do dvadeset ćet'ri puta. A vidiš li da opet neštima , a ti opet štimaj ili štemaj, na volju ti. A šta je to ako nije baždarenje koliko se ja u astronimiju razumijem.

Deba sam sa sobom priča, sam sebi pitanja i odgovore daje.Taki je on . Svijet za sebe.

Vidi  Lenji jalov posao naduravat se Debom, kada se  ovi kači za astrologiju, a i mogo bi mu nešto loše izgatat. Srećom te večeri nije bilo Ome. Odustaje od dalje polemike i na glas kaže:

-Moraću  čekati da se Mojsije pješke vrne.

Mojsije u pauzi između dva djeljenje duše:

-Pusti Debu neka nabraja, a ti Frku nađi neka ovaj peksinluk iza mene sredi.Kuća je njena,a Dobri je tu,ako ja nešto pripustim nek se on toga dohvati i sredi.

-Nemoj njega u priču gurat, molim te ko hodža, ko rabin za sadaku.Hem zna što zna, hem zna i ono što ne zna, hem svaku Debinu fintu zna, hem ga uvijek brani. Koliko je tu hemova, a i ko da nešto protiv moja tri prsta ima.

-Šut čafiru nemoj se meni molit, idi Germanu pa se njemu moli. Ali pošljen. Nego, sada idi svojim i mojim poslom, zovi Frku . Dobri, Deba i ja ćemo se riječima zabaviti,ti i onako nemaš šta naučiti. Što si naučio naučio, dosta ti bilo i previše. Sad valja nered počistiti i sve na svoje mjesto staviti. Ova , bivša , dojučerašnja  niko tako ,nek sluša i nek uči.

Osveta za Sedernik,hladnjak i bašće se sprema iznebuha sluti Dobri.

Ode Lenji Frku tražit, Mojsije dođe, ublijedio ko rahmetlija na tabut tahti , ispred meit taša:

-Joj rahatluku,nigdje kraja nema. Od one večeri, kad nestade sto dvadeset basova, nešto me muči, ždere, evo tu mi se ispod pluće nešto skupilo. Poslije mi bi žao hladnjaka, grehota onu divotu ogrebat. A i đule i kadifice prežalit ne mogu. Grijeh ba Deba, cvijeće kidati ili uništavati. Sve se bolan skupilo. Ne možeš distati ni u halu ići. Hoće gore na usta pa neće, pa opet gore pa se vrati. I tako danima. Kutarisah se belaja, dobri ljudi.

Gleda Deba oko sebe, samo on, Dobri i Mojsije sjede. Ne konta na Hanu-Anu. Ona je nova, pojma nema šta je ovdje po srijedi. Takaru se tek priučila, ali će brzo gradivo savladati. Jel to žensko ili nije? Gleda, ne može sebi doći.

-Joj čife, koji te ljudi spopali , gdje  ti vidiš čo'eka, samo ti ,ja i Dobri ovdje sjedimo, koje ti to ljude spominješ?

Zapomaže Debe kao da ga kolju, ko fazan fićfirića. Još ne nastavlja brojati.

-Ćuti bilmeze, radi posao, nastavi i malo uspori, nije čoek gujavica. A ti Dobri pazi malo, i malo mi pomozi!

– …zapeta ili zarez bubati, bubačiti,bubnjati,bubrežiti,bucati,capiniti,

-Stop,ti ko cigan!

Žustro zaustavlja Dobri ne zna zbog čega, sve čisto, kristalno jasno, ali mora zaustaviti. Mojsiju vrijeme nešto treba, kupuje ga, debelo plaća.

„Šta je sad? -pita Deba, od Dobrog nije očekivo nož u leđa.

„Koliko se ja razumijem u medicinu,vakcine i muziku , capin je neki planinarski čekić. Hajde da je to malj,bat ili bosanski grb shvatio bih vezu sa ciganjenjem, ali capin sa njima veze nikakve neme.“

Dobri nabraja riječi, gomila ih, iako zna da nije u pravu i da će lako biti pobijen. Deba neki dan kod njega bio i slučajno riječnik na riječi capin otvoren bio. Kako je Deba znao, da planinar Mojsije capin ima, to on pogledao šta o capinu piše. Pogledao, buljave oči zašiljio , pogled satima nije dizao. Čitao i čitao, i opet čitao, i opet i opet. Tačno dvadeset četiri puta. Nije mogao vjerovati šta sve o capinu piše. Sve napamet naučio.

Mojsije se smijuri , a Deba se ko fol ljuti:

-Riječ capin nisu ljudi izmislili,nebo ga je poslalo.Capin je višeslojna i višeznačna riječ,koliko je u toj riječi metafore,ironije i stilskih figura,koliko sadržine, to se ne može objasniti tek tako.O tom bih, da imam škole diplomski , barem ko blesave hilmije,  dobar roman napiso.

Capin može ko metal tvrd biti , i kad je od metala. Nekad je tupa strana obložena glatkom gumom i čini se ko  meka gumenasta guma. Onda je capin malo metalan, malo gumenast, može mnogo čemu poslužiti.  A neka je tupasti dio capina obložen drvetom  i  poludrvenast, polu metalan je. Taj capin odmah baci, drvo ne valja , očas ga polomiti. Zato mnogi planinari svje capine od drveta prave. Nisu svi planinari vješte drvodelje. Tada capini liče na topuzine ili tojage. I onaj metalni možeš baciti, ni on nije planinarski , skoro ničemu ne može poslužiti, osim geolozima. A ako zapadne kiša može te munja ili grom  strefiti. Dakle ako si planinar, ti onda gumeni od ebanovine ili tojagu od sajle insanske,  primi i ka planinama i planinarkama hodi. I nema belaja. Samo frka,cika i vriska.

Jel capin planinski čekić,jeste. I sam, malo prije reče. Jel ide po planinama? Ide i uzduž i poprijeko, i ubrdo i nizbrdo, i u ravan i u sridu, a moš’ ga zadhenut za uho, za pojas, na grudi, ispod pojasa, na pantale, na haljinu, ispod haljine, čak i sa leđa. A ako ne paziš i nečija usta o njeg’  zakači  il’ ubacit. Pa kad stigneš na kotu ili logu ,možeš sasvim slobodno njime logirat. Pa kad se kući vraćaš,opet isto. Minimum dvadeset čertri puta za vikend. Ako se ženska prije puritanka bila, eto ti belaja, mora se i više.“

Deba mili! – zove Frka tiho, ne znamo odakle.Načula ona o čemu se priča, konta Deba.

Šta  je, šta se dereš ? – dere se Deba, hem ga u ekspozeu prekida, hem mu autoritet ruši.

-Može li Lenji zabiberiti,

„Može, kakvo je to pitanje , pusti me , bona, idi pospremi to.

Misli Deba na toalet i na mezu i oblizuje se, a i kako do jedne riječi nije došo, ništa skonto nije.I bolje da nije i nikad skontat neće.Frka se ne predaje.

-Jesi siguran sto posto.

-Dvjesto posto i dvaput ako treba.

-Može dvaput zabiberit?

-A šta si ti mislila, paprike kiselit? jašta , ako treba i dvaput zabiberiti.

 

 

U Srebrenici se dogodio Genocid / Ne hitaj usta da otvoriš, reče Gospod

 

Zadivljujuća GracekosačGrad čednosti u plamenu

Efraim Zuroff , 15.11.2015.g se oglasio u medijima:

– U Srebrenici se nije dogodio genocid.

Eheej, moj Efraime:

“Ne hitaj da usta otvoriš i
srce tvoje da ne prenagliš
izgovarajući riječ pred Bogom;
Jer ako snovi od mnogih briga dolaze,
glas bezumnika u mnogim rječima
njegovim se očituje.” *

To si rekao samo četiri dana poslije dženaze dijela žrtava genocida, dok su bol i jecaj ožalošćenih svom jačinom još uvijek pritiskali mezarje u Potočarima.

Osnovni  principi odgoja, poštenja, časnosti i tolerancije nalažu da se dopusti da ožalošćeni svoju tugu prožaluje u tišini bez uznemiravanja.Onu tugu koja nikad ne jenjava.

Dakle, odjednom, ničim izazvan isplivava neka besmislena kreatura, nestbeschmutzer kao potparol koljačkog , četničkog i genocidnog sanu bulažnjenja .

Ne bismo obratili pažnju na tu the creature ili spodobu  da nije direktor u svijetu poštovanog Jevrejskog Centra Simon Wiesenthal.

Međunarodni sud pravde u Hagu je donio odluku o Srebrenici. Svaki zločinac – ubica – koljač procesuiran u Hagu zbog zločina se u uvodnoj izjavi izjasnio da nije kriv. I svaki je dobio kaznu. Žao nam je što tamo nema smrtne kazne. Zločinačku gamad treba potamaniti. Volim zakone zemalja koji zagovaraju smrtnu kaznu. Većina globalnog mnijenja je donijelo jasnu presudu:

U SREBRENICI JE POČINJEN G E N O C I D

Tačka. Završena priča, za Hag i Svijet.

Ne i za genocidne krvnike i njihove smrad jatake.

Sasvim je logično da krvnik negira svoju krivicu, i njegov saučesnik, i njegov pokrovitelj  i njegov naslijednik i njegov prijatelj. Mnogima plaćaju za negiranje. Kakav je slučaj sa tobom Efraime. Koji si ti od ovih zlotvora ?

Na četnike, koljače, počkovića karadžića, samoubicu miloševica, sanu bezumlje mrtvaca Cosića, cvajtaše i luđake , miloše obiliće,dodike i njima slične ne reagujemo, nisu bitni.Oni su zahodski produkti.

Pljačkaše, slugana, saučesnika i zagovornici pakla, kukavica koji se iza naroda kriju, fukaru, kojma je sudbina odredila da čitavog života ne mogu pogledati niti jednog jedinog čojeku, ženi ili djetetu oči, se ne bojimo.

Njih i njihova podmukla, zla i genocidna djela Hag i historija su zvanično osudili. Još uvijek im sude i presuđuju; svi će doći na red. Poslaćemo ih tamo gdje im je mjesto ; u tamnice i na smetljište historije.

“Je li pećina hajdučka pored očima baš ovaj dom u kome se moje ime priziva.” *

Ne interesuje nas ni spodoba koja se omamljena tetura i zavaljuje se po mirovnim “hodnicima” i zapret genocidu daje. Spodoba je samo mali miš koji Putina i bratiju zastupa. Jel’ ruska je to čestb, što se svijetu prodaje?

Prethodni dio su samo informacije ,jataku Efraimu,  sa kojom sortom u isti krevet liježe , ukoliko to nije znao ili shvatio. K'o fol!

Efraim nam je svojim jadnim stavom dao odriješene ruke da mu se obraćamo kao i on žrtvi: bez pristojnosti , no mi smo tolerantniji i Grad i mahala nas ljepše odgojili.

Efraim jatački kaže:

“Genocid se nije desio pošto su srpske snage oslobodile žene i djecu i nisu ih ubile.”

Kukavnog li uma i bijedne logike.To samo bolesna,duševno poremećena osoba može konstatovti

Efraimovo dalje zamagljivanje stvari nam daje pravni osnov da na odnosu njegovih navoda , u ovaj proces uvedemo opće poznate historijske činjenice, definicije i prizore.

Moj Efraime, tvoj argument je sasvim u suglasnosti sa gebelovskom načinom razmišljanja koji genocidna bratija još uvijek provodi a koji je “tvoj” narod doveo na ivicu istrebljenja.

Istina je mnogo drugačija. Jako  mnogo djece i žena srebreničkih koljači su nestali i ubili. Samo pogledaj spiskove dosad indentificiranih žrtava koju vodi Međunarodna komisija za identifikaciju žrtava ;vodi i provjerava. Preko hiljadu djece je ubijeno i sahranjeno, žena nešto malo manje i mnogo , mnogo više.

Brojke govore samo o  faktiički i fizički ubijenim. Šta uraditi sa ubijenim srcima, dušama i životima žena i djece;onihi koje su po tvom luđačkom umu ostale “nepobijene” i “žive”? U koju ih kategoriju svrstati ? Mrtvi – fizički nisu! Živi – ljudski nisu.

I ti jevrej, možda potomak časnih Bosanskih Sefarda, ćeš nam bez imalo stida i  dužnog pijeteta prema žrtvi ponavljati te sramotne riječi bezumlja.

Ne shvataš da sramotiš seni i u blato valjaš seni onih 6.000.000 mrtvih jevreja i miliona drugih koje je svijet proganjao i ubijajo od 70-te  godine po jevreju Kristu.

Još nešto:

Oči svjetske javnosti su bile uperene na sramna dešavanje i ponašanje UN snaga 11.o7.1995. Niko,pa čak ni luđak ne bi pred očima svjetske javnosti pobio svu djecu i sve žene.

Zbog prisustva svjetskih medija, i samo zbog toga, su tog dana preživjela su neka srebrenička djeca i žene.

Šta misliš da je 1936.-1945.g. razvijenost medija bila na današnjem nivou, kada satelit  šibicu na dlanu snimi? Da su mediji genocid na Jevrejima u Njemačkoj i Evropi mogli prenositi; kao kakvu krvavu horor sapunicu; kao što su to činili iz Bosni, šta bi se desilo?

Mnogo da li (?),ali i ako  (?)  se  javlja kad se pomisli na neki drugi scenarij.Suluda misao,ali ipak nedostojna tvoje.

Koliko bi Jevrejskih žena i djece bilo pobijeno? Da li broj ubijenih muškaraca bio toliki koliki je bio ? Dali bi teror bio smanjen…

Svijet, onaj “odgovorni” je sve znao i bio svjedok stradanja Jevreje, ali nije htio da im pomogne. Tako je papa Pie IX u dogovoru sa “farizejima” odredio * . Kako nije bilo današnje slike, a ton se prigušivao sa svih strane, čak i cionističkih, svijet se pravio slijep i nije ništa poduzimao.

Poslije genocida nad Jevrejima svi fašistički krvnici, sav njemački narod, sav svijet i svi svjedoci su se kleli da nisu ništa znali, ništa vidjeli!

Ovo ti nešto poznato zvuči. Zar ne Efraime? Svjedoci kao sada ti moj Efraime!

Slike genocida nad Jevrejima su obišle svijet. Mnogobrojnije slike genocida nad Bosancima su obišle svijet. Poređenjem slika, prizora, dokumenata, svjedoka može se ustanoviti da nema razlike u dva genocida, osim po brojnosti. Takođe istovjetne su i povezane strukturu fašističkog djelovanja i četničkih genocidnih zvijeri.

Nije to zločin pojedinačnog čovjeka ili grupe“luđaka“.To je djelo usaglašene zvjerinje mašinerije**. Ne može jedan čovjek ili grupa “luđaka” pobiti deset hiljada (10.000) ljudi u jednom danu, niti 150.000 ,niti 6.ooo.ooo za par godina.

Poslije drugog svjetskog rata 99% Nijemaca je tvrdilo da nisu znali za zvjerstva Hitlera i nacističkih koljača. Ne zaboravimo u rajhu je bilo 75% nacista. Ostali su bili djeca,dio  žena i podobni pripadnici drugih naroda, koji nisu imali članske knjižice. Na biralištima je 99% Nijemaca glasalo za Hitlera i naciste, to znači aminovala njihov rad.

U Srbiji je situacija nešto povoljnija. 97 % Srba tvrdi da nisu znali za zvjerstva Miloševića i njegove (nacional) socijalističke partije. 6o% srba su bili socijalisti. Ako ubrojimo braću radikale i srpsku obnovu to iznosi 74% nacista. Ostalo su bila djeca, žene i podobni pripadnici drugih naroda. Nepodobni nisu imali pravo glasa, oni su ubijani ili su ih nestajali. Na biralištima je 96% srba glasalo za nacionalističku,koljačku poziciju.

U republici srpskoj svi procenti moraju biti ujednačeni radi demokratije: 98,5 %. Samo su u Sjevernoj Koreji procenti viši 99,97 %.

Genocid u svojoj definiciji nema brojnost, ni podjelu po spolnosti: žensko. muško, dijete. Niko to nikad nije , niti će na taj način ograničiti pojam genocida.

Zamisli se i provjeri svoj jedini argument za podmuklu tvrdnju nečasni čovječe.

Najkraće moguća definicija genocida i holakusta glasi:

Genocid je zločin kojim se želi istrijebiti jedan narod.

Od 22.000 stanovnika jednog grada u životu je zahvaljujući Bogu Jedinom ostalo 7.000 živih svjedoga genocida.

Za tebe Efraima to nije genocid.

“Proklet da je onaj koji primi poklon da prolije krv nevinoga!- I cjeli će narod reći:Amin! ” *

Aferim Efraim. Ti si i Rotšilda i Rokfelera učenik, kojim novac i mito nije strano, barem tako tvrde njihovi globalni mediji. Ja ih ne poznajem, kao ni tebe pa po tom pitanju ne mogu izreći svoj stav.

Ali, u tvom istupu nešto previše toga smrdi,blago rečeno,mnogo više je neljudskost i saučesništvo paklenim koljačima.

Ako pobiješ svu reproduktivno sposobnu čeljad jednog naroda, kako će taj narod opstati?

Osuđen je na istrebljenje.

Gdje će ti duša Efraime?

Tebi to nije genocid.

“Nema mira bezdušnima, govori moj Bog.”

Puna ti usta holokausta Efraime! Sreća tvoja Efraime da tvoji roditelji nisu bili lične žrtve holokausta,ni živi da te čuju.Umrli bi od srama.

Vjerovatno zboga nemaš razvijene osjećanje vezanosti za strahote naroda kojem pripadaš. Ipak se trudimo da te razumijemo iz jednog bitnog razloga, poražavajuže istorijske činjenice:

Dvadeset sedam vijekova Jevreji su uvijek u stanju Sho'ah (Šoa) i umorni su od svega. Nažalost to stanje i dalje traje, zvijer rovari.

Holokaust nije Jevrejska riječ. Holokaust je rječ koju je prvi upotrijebio Sabor protestantskih crkvi zapadne Njemačke i da bi označi njemački genocid nad Jevrejima tokom II svetskog rata. Taj se “sabor” jako se profinio a bio aktuvni saučesnik Hitleru i nacistima. Znači puna ti usta stranjske riječi, učesnika i  jataka genocida.

Holokaust je izvedenica od grčke riječi olokausten.

Jevrejska riječ koja ima isto značenje je Olam kalil.

Sve tri riječi znače : potpuno spaljenje (uništenje ognjem) pri obredima žrtava paljenica.

Definicija holokaust po historijskoj hronilogiji:

– poptpuno spaljenja (žrtvi paljenica)
– genocid nad Jevrejima Njemačkoj 1936.-1945.
– genocid nad romima,i drugih nearijevskim narodima i grupama…(1936-1945.)
– sustavno i masovno istrebljenje ljudi ,grupa i naroda.

Efraime čitaš li i vidiš li kojem pojmu odgovara Srebrenički genocid. Nisi valjda oslijepio, kao što se mutav praviš.

Zamisli se nad riječima svojim, a vjeruj nama nikad ne bi palo na pamet pomisao da negiramo holokaust Jervrejskog naroda.

I kako bi?

U mraku srednjeg vijeka ,u genocidu nad Jevrejima zapadnoevropske civililizacije; samo naša čestita Bogu mila Bosna bezuslovno primi u zagrljaj desetine hiljada hrabrih i Bogu Jedinom vjernih Sefarda koje ubijše i progoniše. Rijeke Sefarda iz Španije,iz Francuske, iz zapadne Evrope, sa mediterana, istoka evrope i svih zemalja balkna slijevale se u Bosnu. Desetine hiljada od lomača inkvizicije i pokrštavanja i sigurne smrti pobjegoše u našu lijepu i milostivu zemlju.

Priča Sefarda se proširila i mnogi drugi Jevreji nađoše mir u Bosni. Zbog predaka i zbog njih si i ti Efraime dijelom Bosanac. Zbog njih si i onaj koji prlja svoje gnijezdo.

“Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga.” *

Prihvatismo Sefarde i ponudismo našu domovinu na dar. Pitaj njihove potomke, ima ih živih. A upravo zvijer koju braniš protjera većinu potomaka Sefarda iz Bosne i balkanskih prostora.

Sve je bilo dobro za Jevreje u Bosni  do one 1941. godine. Tada zvijer Pia IX  sa svojim zverinjim slugama ustašama i četnicima  učini da se unište bosanski Jevreji. Neke smo uspjeli spasiti, neke nismo. Zverinje sluge napadoše, raskomadaše Bosnu, skoro ubiše Bosnu. Zvijeri ubiše i 25o.ooo ljudi moje zemlje onako fizički , a ti ih braniš i govoriš u ime zvijeri.

Toliko poklaše  a tri puta više u crno zaviše.

“Ne vide li oči tvoje istinu ,gospode?”

Dragi i pošteni Simon Vizentale  izvini na nepoštivanju (ako ga je sa naše strane bilo) tvojih i tvoga naroda tragova i seni. Nemoj da se crveniš ni prevrćeš u grobu, ovaj tvoj “sunarodnjak” to nije zaslužio. Bez obzira na Efraimovo djelovanje postojaćeš i ti i tvoja časnost i tvoj narod. Nije mu još došao vakat. A prezime Efraima Zuroffa nismo skoro ni pominjali, zbog časnih ljudi tog prezimena.A ima ih.

Postojaće i Bosna. Ni njoj još došao vakat. Trebaće joj nešto vremena da se oporavi, možda uspije i da vrati neke od svojih Sefarda i drugih Jevreja.Ni u obećanoj zemlji nije mira,krv se i dalje lije.

O’ oporavit će se Bosna uprkos svemu i svima zbog istine Božje.

Bosna je Zemlja Božje milosti.

P.S.

Mi smo se obratili Efraimu Zuroffu. On je Jevrejin i nismo smatrali da je potrebno da citate iz Starog zavjeta numerišemo i notiramo. Naš Bog je Jedan i svjedok je između nas i  zlotvore.

-Ali riječ Boga našega dovjeka ostaje.

39.8.Isaija.

Radi otklanjanja svih mogućih nesuglasica i nedoumica to činimo sada i eventualne neupućenosti u Stari zavjet dajemo potrebne podatke (Fus note i značenja manje poznatih riječi i navoda u tekstu):

1. – Ne hitaj da usta otvoriš,i srce tvoje da ne prenagli
izgovarajući riječ pred Bogom;…
Jer ako snovi od mnogih briga dolaze,
glas bezumnika u mnogim rečima se njegovim očituje.

Propovjednik 5.1 i 2.

2. – Jeli pećina hajdučka pred vašim očima ovaj dom u koje se moje ime priziva.

Jeremija 7.11

3. – Proklet da je onaj koji primi poklon da prolije krv nevinog!-
i cijeli će narod reći :“Amin!“

4. – Nema mira bezdušnima govori moj Bog.

Isaija 57.21

5. – Nema mira bezdušnima govori Gospod.

Isaija 48.22

6. – Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga.

Knjiga druga – Izlazak 20.16

7. – Ne vide li oči tvoje istinu,Gospode?

Jeremija 5.3.

nesttbeschmutzer : onaj koji prlja svoje gnijezdo.

zapret ruski : veto,zabrana

čestb  ruski ; čast

****

Prije godinu se oglasio saradnik  i negator genocida Efrain Zuroff  direktorJevrejskog Centra Simon Wiesenthal. Objektivnost ovog centra je stavljena na kušnju   istupom ove   spodobe  . Članak smo morali opetovati radi opomene narodima nad kojima se vrši genocid.

Bobovac i Bijela tabija – dvije sramote i dvije ode Bosne ponosne

 

Bobovac i Bijela tabija –  dvije svetinje   Bosne ponosne.

Obnavlja se Bijela tabija. Zidanje Skadra na Bojani.

Od Bobovca napraviše neuspjelu planinarsku šupu.

 

I jedna i druga sramote.

I jedna i druga ode.

 

Jad, tuga,čemer i sramota. Tolika sramota da je svakog Bosanca stid onog drugog pogledati. Više se i ne gledaju. To je toliko sramote da se neće oprati dok je Bosne.

A najvjerovatnije “oni”  ne žele onu našu Bosnu. Sigurno je da oni i dalje kroje “neke svoje” Bosnice.

Bijela tabija je u osmanlijskim vremenim bila jedan od sastavnih dijelova vratničke Tvrđave. Služila je kao zatvor (zindan, pržun) i stratište Bosanaca. Bez obzira na vjeroispovjet i greške, dokazane ili nedokazane, tu se glava gubila.

Bijela tabija je i glavno bosansko gubilište bila. Gajtan svila je tu presiđivala. Više nevinih nego krivih progutala. Jest da je na vratničkoj tabiji smrt ljepše i čistije izgledala. Pametni turci bili.

Nema kame, sjekire tupit, macole brusit. Nema barut, puške trošit. Hem trošak, hem dever. A i mnogo ljudi čuje i zna. Što manje svjedoka to bolje. Jedan hamal, jedan dizdar, dva stražara i svilen gajtan.

Ne treba ga ni metar, a tanak ko neka dlaka. Nema peksinluka krvi, fleka, koje se ne mogu oprati. Osim onih koje na čast padnu.

Sada se pod patronatom Zavoda za planiranje i izgradnju grada Sarajeva vrši opsežna rekonstrukcija i mermerno uljepšava i ukrašava Bijela tabija. Daje joj se sjaj, dimenzije i izgled koji nikad nikad nije imala.

Laika podsjeća na nešto što bi moglo biti iz osmanlijskih vakata, stručnjaci arhitekti i historičari se smiju, ali ne smiju obznanit svoj sud. Boje se, jer znaju ko stoji iza zavoda i gradnje. Mi budale ne znamo zato se i javljamo.

To postavlja pitanje sredstava ua izgradnju, ciljeva i svrhe ponovne izgradnje i ” rekonstrukcije ” historijskih ruševina. Nismo arhitekte u arhiteketonskom smislu,pa se tu stvarno ne trebamo praviti budale. Ali i kao laik vidim da nema veze sa vratničkom tvrđavom i stratištem.

Bobovac je sramota za Bosance i Bosnu. Ova vlast se odriče korijena koji Bosnu čine Bosnom.

Bobovac jedan od glavnih oslonaca Bosanske opstojnoti i njene časti. U Bobovcu stolovali mnogi bosansnki banovi i tri poslijednja bosanska kralja. Bobovac je pretvoren u ružnu planinarsku šupu. Hiljadu običnih planinarskih domova širom Bosne izgledaju bolje od Bobovca.

Koga briga za Bobovac i bosanske banove i kraljeve.Kroatjance i Srbalje sigurno ne.Joj dobrih pojmova za  stihovati.Oni niječu Bosnu i Bosansku prošlost.Oni se mole da RUmprofor greškom baci napalm bombu na Bobovac.Amerima se to dešavalo,ne bi im bilo prvine.Njima se te greške mogu „slučajno“ desiti.Samo platiš i to je to,zapalio se planinarski ćepenak.Šta je jedna napalm bomba naspram dvije atomske.Atomćić mali.Tada se ništa ne bi moglo rakonstruisati i priča o prijestolnici bosanskoj Bobovcu bi zauvijek bila zakopana i završena.

Treba bolan troglavata vlastelo prvoBobovac na noge postaviti,pa onda svaki banski i kraljevski stoni grad,jedan po jedan popraviti,obnoviti,restaurirat i ukrasit.To bi radili časni i pošteni ljudi koji u Boga jedinog vjeruju.A viđamo svu trojicu kako o čestitim praznicima u prvim redovima glavnih bogomolja k'o fol skrušeno glave saginjete.Licemjerje to preočito,da bi se komentarisalo.

Ima ih sva sila takvih Bosanskih zdanja koje treba popraviti i na staro vratiti.Ne zna se jkoji je ljepši!?Ako treba i prodat,nema veze.Ali kupca dekretom obavezati:Nikad ničim u svetinje ne barkat.

Bijela tabija komad podzida napriliku,meitsko mezarje nevinih ispod,kosti im građevinari razgrću.Vidi se lijepo Bijela tabija se završava.Ne za prodaju,već za se preuzimanje sprema.

Neka ,velim tako i treba.Sve na svoje mjesto treba pristavit i stavit .Valja sve podavljene , ubijene i uznemirene duše umirit.Ima tu i džina,oni se kače za takva mjesta.Velik je to posao,a samo neko bogat,ko je nevjernik,se sa tim može borit,ali ne i izborit,to garant.Ne pomažu tu ni IZ ni hanefijske sihire ni fetve.Jok nikako.Duhovi podavljenih,nasilu prekinutih života su veoma ljuti,nekad nasilni,a nekada mogu biti i smrtonosni.Ljutite duhove i džine ne valja uznemiravat ili dirat.Najviše vole nemoćne,žene i djecu.Ka jednom dohvate ne pušćaju više.Spotaknuta osoba kopni,vene,suši se i samo selidba pomaže.Nekad i za to bude kasno.Uh,nalet čovjeka bilo od takijeh mjesta.Vi mislite ne bi to austro-uzgar,bivši kralj ili komunist renovirali da je to moglo na dobro izaći!?Jok bolan bježali oni do Bijele tabije ko Miloš Obilić ili Marko Kraljević od Kosova.Ne znam koji od njih,a možda i obojica.

Onom glavatom trojstvu  je po pitanju Bobovca je sve jasno,oni nisu Bosanci i neće ništa poduzeti.

Onaj jako poglavati sa naočarama,sa sanu skicama u srcu spava.Ako mi ne vjerujete;otvorite mu srce i načrtenije će se ukazat sad,pa sad.Krvavo,jako krvavoali čitljivo.Srca nećete naći i načrtanije se pretvorilo.

Ona robijaška neosuđena sijeda glavurda,onaj da može negdjebi se onoj kitačkici zavukao.Ona nije Bosanka,vidi joj se namah,sva nekaka nasukana i nadrkana da prostite.Dobro,izvinite mogo sam reči sva nekaka drčna,to biva ko ljepše,ali nisam,izletilo.Šta ja tu sada mogu?Ne mogu sad vratit riječ.Nema kod mene ono nešto uradiš pa poližeš.E ovo zadnje sam izveo par ekselans,iako sam moro ja ružnu riječ nisam pomenuo.A nedokazani čovjek lopovluk srca nema,tako se čini.Nemojte provjeravati.Vidi se,usne ne rastavlja.Jal’ kuveta nema,jal’ mu srce koje nema ne pumpa dobro.

Ona treći riđobradi i nema bošnjačke korijene.Meni to nije bitno jer nisam bošnjak,ja sam Bosanac.On svom zavodu nalog za gradnju Bijele tabije dao.Nešto me krenulo,nema onih prostačkih fula.

Članovi troglavatog podaničkog predsjedništva od krvavog rata 1992.-1996.-2015. su uvijek jedan kroatjanac,jedan srbalj i jedan Izetbegović.Riječi dušu dale za stiha i rime,ovo su moje riječi ne Debine.Ne računamo onog 50 maraka matičara. Jednom pedeset maraka matičar uvijek 50 maraka drvonoša.Ime mu već zaboravili.Ne možemo mu reći ni rahmetli, nikad nije bio rahmetlija.Gdje ćeš bolan biti rahmetlija od 50 maraka?A i sada mu zasigurno nije lako.Meni vruće.Kavazoviću takođe,ali njemu je lako on se svoje kišne dove dohvatio pa se njome hladi..Sve se nešto pitam kako je sad dole.Niko da javi.Tako kontam o tim vrućinama i okrećem se da li me neko od konzilija sluša.

Gdje ćeš ti tu naći Bosanca,koliko god troglavatih hajvana kroz zbor prošlo.Nemojte vi meni sada kredibilitet,mržnja, tolerancija.Jel bilo hajvana u zboru ?Jest!Jel bilo blentovija među troglavitim?Jest!Nećemo sada nabrajat.E to bi bila netolerancija i netrepeljivost,reći konkretnom čovjeku ti si hajvan ili blentovija ili obadvoje zajedno.

Evo kad bi sada reko ima li razrokih uškopljenih hajvana što se od sala ne mogu vući vi bi frku zadigli.

A ja juče na  Radio Sarajevu ba portalu pročitao  da je 13.ooo sarajevskih podebelih kerova uškropljeno.Ne tim riječima ali na isto mu dođe.Jal’ ti sterlisao il’ uškropio ostadoše psi i kuje bez ponosa svojih.I to je kažu ekološki i još se hvale se time.

Volio bih da psi samo na jedan dan zavladaju pa vas uškrope,makar se i mene greškom dohvatili.Iako nevin zaslužio bih to.Ne mogu stati na put ekolozima i drugima koji zlo odobravaju i čine.

Otfikare vam ili podvežu nešto da osjetite koliko to boli.Pa bez bez potomstva i zdravog seksa ostanete.Vi mislite da hajvan nema misli i osjećanje.Za ono seksa nemate nije vas ni briga.kako bi bilo da vas uškrope

Svi ostali portali to kasnije prepisali i na svoju stranu natandarili.Kontaju što'š ti toplu vodu izmišljat  kad možeš ćopit ili prepisat.Mudri Buvar i Pekiše,sve predvidjeli.

Ako hoćete da se sa vama suglasim,a vi meni fino navedite šta su te poglavate troglavate kreature za Bosnu,za njenu dobrobit učinili,osim što su narodu krv na slamku pili i toliki novac oteli.Dvije su Bosne mogle obnoviti i vas cijeli narod dobro nahraniti i još u trezore ostaviti.

Ne tražimo puno samo nek mi neko,bilo ko,jedan jedini čovjek navede koje su to dobro glavonje bilo kome,osim sebi i svojima učinili?Ne mora biti ni množina.

Kviz:Jedan glavonja,jedno dobro.

Znamo da se neće se niko javiti.Svi šute već dvadeset godina.

Za naš kredibilitet  nemojte brinuti,mi smo ga pokazao kad treba i kome treba.

Ja vas evo jasno i glasno pitamo :

„Odgovorite nam gdje je vaš“

Govor mržnje,netolerancije itd i etc.je samo način da se ljudi ušutkaju,da se boje progovoriti istinu.

-Ne može nama niko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a biti autor ili koautor 6 miliona jevreja ubijenih u tri –četiri tuš cikolon-B barake.

-Ne može neko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji  a nestajati „urođenike“ dvije Amerike.

-Ne može  neko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a sa dvije bombe atoma nestati milion ljudi.

-Ne može  neko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a nestajati pola nevine Afrike

I pride onih 1o miliona  mrtvih Kongoanaca vlasništvoBelgijanca Leopolda  i 10 miliona rekvizit šaka odsječenih sa živih ljudi.

– Ne može neko govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a istovremeno i dalje porobljavati i ubijati čitav svijet.

-Nemojte vi nama  govoriti o mržnji,toleranciji i demokratiji a 42 mjeseca na Tv horor sapunici svijet gledao:kako ubijana su djeca,žene,narod Bosne,Bosna i Grad čednosti.

-Nemojte vi nas učiti o mržnji,toleranciji i demokratiji a 10.000 ljudi,žena i djece je lomačama, maljevima, drvosječkim sjekirama,bratskim kamam i bombama u jednom danu poklano.

Imaš punoglavce,rodi se katkad i dvoglava zmija,ali troglavati zbor to je izum „umova“. Troglavci i mentori uporno donose zakone kojim hoće da nas nauče šta je što i dam zabrane da istinu govorimo.

Jad do jada.Bijeda duha i duh bijede je to.Oni to ne sakrivaju već i dalje našu Bosnu,Zemlju Božje Milosti , naš Narod Njemu Jedinom predani i naš Grad Čednosti rastakaju,polako nestaju i ubijaju.

Neće im to na dobro izaći.Mi smo  usamljeni,slabi i nemoćni ,ništa im ne možemo.

Tješi nas,ima Jedan Silni sve zna i može.Njega se bojte ako razuma imate.

Naš jedini grijeh je bezrezerva ljubav prema Bosni,Sarajevu,njenom iskrenom,čestitom i poštenim narodu.Njih nam nemojte dirati.

Naše srce krvari, um je sleđen, krv više ne kola,ni zraka više nemamo,samo damara krik što vrišti do neba do Boga Jedinog :

Ne damo  svoju Bosnu,ne damu svoj Narod i ne damo svoj Grad  ,smiluj nam se Bože Milostivi i oprosti nam  grijehe naše.

Kod nas nema religija ni prve,ni druge,ni treće,ni četvrte diktatom nametnutom smislu.One lažu.

Kod nas ima samo Jedan Jedini Bog.

 

Oni jašu a Mojsije baca harmonike II Epizoda ( Dio III)

Na Čekaluši naletješe na Malu guzu.Samo jedno upadaj,pa na desno ,zmal ne bubnuše u drugi taksi.Tada sve ulice dvosmjerne bile.U tom taksiju Baška baša  sa nekom starkom.Šaći šok mudro zaključuje:

Svi putevi vode u Mojsijevu obećenu zemlju.Sad mi je jasno od koga su stari rimljani čopili svoju izreku.

Na vratima Mojsije stoji,nikoga ne frštulji jer se niko ne obazire na njega.,samo upadaju ko tatari.Zaustavlja dobrog vodi ga ustranu pred vrata Pavičičkine kuće.

-Ko ti je reko da je kod mene ko fol akšamluk?

-Šaćir Šok.

-Ko je njemu reko?

-Niko konkretno,kaže čaršija bruji.

-Ma nije važno imamo problem.

-Koji?

-Deba zakuho sa Frkom.

-Ko mu kriv,sam pao pa se ubio.

-O čemu ti to?

-O slovenki.

-Kakva te sad slovenka spopala.

-Ona Ditka.

-Koja Ditka.

-Šalim se,odakle Debi šenkrat plaho slovenka?

-Natakarim slovenke.

-I Deba je.

-Ti se opet šališ.

-Jok,ti se šališ.

-Pusti šalu,vrag je odnio.

-Koga vrag odnio,šalu ili slovenku?

-Frka i Deba se zakačili oko centifolije.

-Pa šta ima veze.

-Ima, on kaže da je to ruža sa sto lista,ona tvrdi da je to nemoguće već da uvijek ima  sto jedan ili devedeset devet lista ili koji manje.Nikad sto.

-Oboje su u pravu.

-Kako  oboje mogu biti u pravu.

-Za centifoliju je narod reko da ima sto lista,pa je Deba u pravu.Centifolija jednom u par tisuca cvjetova ima sto lista,pa je i Frka u pravu.

-Sad nagrdi,ja mislio ti ćeš pomoći.Hajd sad upadaj i ni jedne o centufoliji.

-Jakako ni jedne,kako ti kažeš..

Ono kad bi se zezali u sebi dodaje Dobri.Uleću usred Hercine filozofije:

 

-…  nisam lud ništa poklanjati jer slijedi  belenzuke na ruke ,bukagije na noge.

Baška baša se nadovezuje:

-Poklanjam ti ružu za jedan dan,ljubav za uvijek kaže Prever.

Deba  će:

-Poklanjam ti ovaj ljiljan na jedan sahat,pa ći ti pokloniti drugi za drugi sahat i tako dvadeset četiri ljiljana  obdan ili obnoć kako voliš.Nema tu život nikakve veze.Ako proživiš čitav život najebo si.Ili te herc bubne ili te Frka đugumom zvizne,na isto mu dođe.

U prolazu se moro i Dobri upetljati.

-Cvijeće nije da se bere,a ljubav je da se daruje.

Oma je konkretan:

-Natakariš cvijeće,hoćel’ ta meza.

Lenji :

-Ah,cvijeće…aha.

Mojsije,još uvijek stojećki:

-Vas peterica bilmeza ni je'ne,a ti Dobri za neku dlaku prođe.Cvijeće ne gazi,ne beri i ne trgaj.To je prva i jedina zapovijed;ostalo vam na volju.Cvjet  je Božji stvor.Sa cvijećem treba polako,pažljivo  i nježno i samo mirisati i udisati isto ko sa harmonikom i ops,ženom.Lijek je to.Nema veze ako se ponekad ušćuje.Vručinom se svaki cvjetak ušćuje.

Smjestiše se  napokon Mojsije kod Zlate,Dobri do Ljilje.

Neda Mojsije da se dira  ni cvjetića ubrat. To ti je ko insana ili hajvana ubit. Cvijeće ti je bolan,  Božije stvorenje; diše, raste, ljubav i mržnju osjeća, plače i  rađa,  i umire.

– Kako bolan plače, kad si vidio da cvijet plače.

-A šta rosa  nego cvijetne suze konjino blesava..

Deba je danas šenkrat plaho dumo. Cijelu prošlu veće eno kiselico i  filter šezdeset in sto  žmario njakom slovenkom . Ona mrzila alkohol, kaže skup i trošak, a kiselica podiže zdravlja. Deba klima glavom i konte jebote zdravlja ako nema brizli ili bijelih bubrega i oka rakije. Ona imala sedaminpedeset ali Deba ga bacio.

Bojao se; mogu  Ditka i  Frka nekako sa kutijama stupit u neku vezu  i ode mu glava. I Frka pušila iste. Sve se dobro završilo, više puta nego što je to Ditka očekivala. Kad je otišla obećala se javiti ha stigne. Nije.

Uhapsili je slovenci čim se vratila. Njima bilo zabranjeno sa drugim narodima se mješat, zato su izmislili svoj govor da se podvajanje vrši. Ipak ona svako ljeto: par dana kod Deba, mjesec dva u  Prevzgojni Dom Radeče.

Ništa ne pomaže. Ona kod Debe naučila i brizle i bubrege prviti i sama biberiti in nabijati . Ne može Deba na dvije strane biberiti. Plašio se on đuguma iako mu  Frka davno poslije ovih o bubrega a i poslije onih dala nogu .Špslije  ovih brizli a i poslije onih brizli. Jasna računica. Hoće se raći šenkrat plaho brzo nasudjelovanje u razdvojni,jerbo štreka po život  navarno.Ili u prevodu neko će skroz naskroz najebati.

Onda se slovenci dosjetili; smjestili Ditku u Javni zavod psihijatrijska bolnišica Vojnik, odil neizlečilnih i podvrgli je elektroterapeutkin tretmanov. Opit uspio, Ditka umrla. Javila Debi Mojca  Grličić,koja je kasnije radila kod neke Hassine firme; jedini preživjeli član elektrošokerske grupe nazvane Bosanac.

Debi se svidjela pa je Omi proturio. Njemu žao Ditke bilo,pa  nije  htio da joj drugaricu munta, pa je zato uviđavan bio i mazno Mojcinu tovarišicu Alenku. Ove se nisu smjele kući vraćat i sada u Njemčiji žive.

Evo sada da imam harmoniku zasviro bi bolere, grlice naše bi zaplesale , velove izmješale i cvijeće zaplakati garant. Ne iz ljubomore,cvijeće nikad nije ljubomorno na cvijeće

Ne može se čovjek nauživat  koliko to ljepote ima, kuka Mojsije.

 

Oni jašu Mojsije harmonike baca – Epizoda III ( Drugi dio)

-Znači sada je slobodna.

-Kako će biti slobodna kad je udata?Joj blesava insana.

-Ti reče da su joj muža potkratili partizani.

-I jesu. Na mrtvo.

-Znači udovica je.

-Kako će biti udovica kad je udata.

-Pa  ubiše joj muža. Znači više  nije  udata nego je udovica, luda glavo.

-E nije vala  nego je udata.Kako će žensko biti udovica, a muž joj živ.

-Ja tebe dijete nista ne razabiram. Sada reče da su ga patizani potkratili, a ti jopet muž joj živ. Nije se valjda   povampirio.

-Tobe jarabi ,vidi šejtana. Kakvi te vampiri spopali. Ti ko da si neki firaunov rod ili u najmanju ruku jaran.

-Šuti male , nalet te bilo. Mani se tih teških riječi. Nije to za male djevojčice.

-E jesi mi ti velik. Jedva nabro metar i žilet. A ja mala djevojčice. Ma, ja ti za udaju prispjela. Tako mi kažu, jer me prisvrbjelo.

-To kod vas ima šuge?

-Joj blentovije majko moja. Kakva te šuga sada spopala?

-Ne veliš li ti da te svrbi?

-Svrbi.

-I šuga svrbi.

-Normalno da svrbi, jašta će nego svrbjeti.

-Znači šuga.

-Ne znači šuga, šugo jedan ;mene svrbi samo  na jednom mjesti. Šuga kad te pričepi  na sve strane , pa ne pomaže nikakav češljugar.

-Kakave veze ima ptica sa šugom.

-Joj, vi čife se razumijete u poetiku ko Mara u krive tarabe.

-Kakve veze sada ima Mara sa češanjem  i češljugarom.

-Ima kako nema. Kad je nju prisvrbilo, ona ti njakog spotakla i o prve tarabe se natakarila. Kaže joj onaj, nemoj Maro krive su tarabe, slomićemo se.

-Neka su , nemamo se šta slomiti, bitno je da je oni tvoj prav…

I slomiše se , i Mara i onaj i od onoga onaj, a ne počeša se Mara kako treba. Poslije Maru stalno prozivali kako se razumije u neku stvar, ko u krive tarabe.

-Valjda je obrnuto bilo rospijo jedna. I mani me se te nevaljaste priče. Ne merem ja sotobom o tim stvarima beglenisati. Ne priliči.

-Ne mereš pričati, a znao bi ćeifisati, zar ne , mili moj.

-Uh, nalet te bilo pogančerko.Jašta bih nego znao. Ne bi mi bilo prvine, ali djeca se ne smiju dirati.

-Ih , ja ti djete. Čim me zasvrbilo, kažu da više nisam dijete , nego sam za udaju.Evo kad bi me ti kojim slučajem kutariso svrabeža, ja bih se namah udala za tebe. A ako mi naum padne i udaću se, pa si tek onda ograjiso. Moraćeš me svako malo češati i to na sav mah. Toliko će me svrbiti. I više nego sad. Tako kažu. ja se ništa u to ne razumijem..

-Mala , prekini, ni jene ili ću, ili ću…

– Ma šta ćeš ti bolan, počešat me. E ta ti valja, da je hiljadu poslova.

-Baš si nerazumna. Ništa te ja ne anlajišem

-Kako ćeš me bolan razabirat kad si sav prašnjav. Ne moš vidjeti ni gdje me češe, a kamoli da me počešeš. Vidim ja slabe fajde od tebe.

-Kakve veze prašina ima sa anlaisanjem i češanjem.

-Ima i nema,ali više ima nego nema.Evo, napriliku to moje češanje nije se tek tako pristavilo. Ne znam kako , valjda namirisalo da'š mi ti doći i ne mogu lijeka naći. Pomagaj dobri moj Omerane.

-Oklen ti moje ime. Ja ti ga ne rekoh.

-Ih to mi je lako bilo skontat. Rekla mi Semka ; ako ti dođe jedan, jedva nabacio metar i zerdeliju i vas prašnjav, a tebe u tom momentu svrbi, znaj da je to moj Omeran. On će te najbolje počešati. Vraća se iz Jerusalima , a tamo svi pogorjelići. Još od prvog paljenja hrama.

Muči Mojsijev otac u klinku,  vidi obro bostan. Ne može je ni za vrat ,ni za rep dohvatiti. A češe joj se, a njemu se svrbi.

-Haj’ ti meni sve fino objasni makar mogu čuti ako ne mogu razumjeti. A češanje ostavimo za kasnije.

-Može priča kasnije, a sada češljanje. Gori bolan, ne mrem disati.

-Ne budalesaj dijete.

-Ih kaki si. Sevape bi zaradio velike. A ne bi ni tebi loše bilo. Omastio bi se. da samp znaš kaka…

-Uduni odmah dijete, ni jene. Reći ću te babi.

-Ih kaki je ovi muški svijet danas. Umjesto da češljugari, ko svaki kuvetli insan, oni bi da tužakaju.

-Ako hoš pričaj, ako neš nemoj. Naći ću ko će mi sve ispričati.

-Vako je to na priliku i ne priliku bilo: Ti se prašine nakupio pa ti ušla u usta ,u nos i  uši pa sve naopko razabiraš.A priča jednostavna. Simka se udala ,rekla joj mama mamica da se ti nećeš vrnuti ,a ako se i vrneš bićeš manji od nje barem za po glave.Kad te vako gledam meni se čini da si za glavu manji.

Onako usput ja čula Simka mami rekla; kad je tako ,mene svrbi pa se moram pod hitno pošteno počešat.  Ja pitam ; jel to uši ima pa je svrbi.Svi se smiju,ja budala zbog tvoje Simke ispadoh.I još ne skontah šta je to svrbi. Udade se Simka polovinom rata,a njenog jadu na sili mobilisali u domobrane.Simki nije žao bilo.Rekla Semki kakav je kiseo ne bi se ni mlaćenica od njega mogla napraviti.

Još je rekla,sve mi se čini da je grlice ili golubove pogrešno gledo, pa mi ga gura gdje se ženskoj ne tura.Svaki put mu šamarčinu zveknem.Ja mu vičem čing čang; on ništa.Kaže nije kinez pa me ne razumije.Kažem ja njemu nisam ni ja kineskinja ,ali znam da znači rupa niže.Ja to ništa ne razabirem , ali ti prenosim šta sam čula i više ništa ne pitam,da se ne bi sramotila. I jedino  sam skontala da me samo muško može dobro posvrbiti, ne bil bar malo prestalo. Kažu kada ženu svrabež uhvati, uprti je do smrti.

-Skrati malo bona,evo akšam će, a ti razvukla ko pretili hodža teraviju.

-Ma sve su ti hodže pretile. narodska nafaka, đabaluuka.  A ti ho'š najkraće , jel tako.

-Valjalo bi.

-Jebi se , to bi ti najkraće bilo.

Oni jašu Mojsije harmonike baca – Epizoda III

Kadifice , ventofičlije  i sedam in pedeset

Zasjeli oni kod Mojsija. Otac na moru sa ljubeznicom, majka kod svojih sa suzama.Nisu zasjeli onako po redu kako to običaj i pravda mahalska nalaže. Zasjeli ko pravi mahalaši,na prepad,ali laganice i tabijatli , jedan po jedna , ili dvoje po dvije.

Dul bašta i dvorište,  velika  kamena česma , odmah kraj kapidžika. Od česme gore veliki hajat duž zida do kuće vodi. Od česme dole kadaifice razbacale boje, sunca hvataju, odgovara im. Na drugoj strani, jugu leđima okrenutoj ruže i nježnije cvijeće hladovinu biraju, da bi bezbrižne mirise pustile.

Svjetlosti sunca  bašta više ne hvata mnogo. Haustor se počeo širiti i mahalu grditi. Izdigla se trospretnica i svu ljepotu bašte u sjenu bacila. Nikla ti dva oblakoder jablana. Ne zna se koji je veći i ljepši, blizanci bili. Jedan srušili smeto im. Cijela se mahala na đenazu jablanu skupila.

Nudili im ogrev meita. Mahala okretala glavu i za leđa pljuvala: pih, pih nalet vas bilo. kako ćeš rod rođeni gorit.

Ono siroče što mu brata streljaše i dan danaske živ. Melo oćosio, ali se inati ,kaže nadživih ja ustađe i četnike, komuniste , nadživiuću ja i ove krvopije.A  moram i dva života izdurat. Svoj i bratov; još kuveta imam bar za ovu pljačkašku vlast.

Niko Jablana ne sluša,nema njegovih mahalaša. Pola ih pobiše,četvtinu međ kontejnere baciše,osmina presvisnu što od gladi,što od sramote, Ona šaka opičenih, dura upravo zato što su opičeni. Zbog njih mu ponekad  žao što nije noge imo da tutnja sa njima po gradu.

Joj što su ti momci dobrijeh zijana činili i vjerovatno ulaznicu za pržun zaradili. Vala i ja se ne bi pržuna plašio da sam na njihovom mjesti. Oprostiće im se. Gdje ćeš zijan ljubavi kažnjavat. Ne ide to tako. Time hodže i svećenici pučanstvo strašili. Šta će drugo hadum ili peder raditi nego prirodnu i čistu ljubav braniti.

Da sakrije od pogleda stranjskih i zlih, sebe i život svoj,  Mojsijev otac podigao na sve tri strane oko kuće hajate  i doksate. Malo grdi dvorište, na kaubojski ranč podsjeća. Bolje i to nego da ti grmalj u familiju i život zaviruje.

Ima tu i dobroga; za mlađariju. Hajati i doksati umreženi, lavitinte prave tvore, ni minotauri se ne bi snašli. Pokušavali stariji ufatiti djecu u zijanu. Nikad ih nisu mogl pronaći. Čuje se frka trka, nekad i cika,  neko ko zapomaže joj, mamo mamice; ali da uhvatiš nekoga to nikad. Odustali od traganja, na vrijeme. Zamalo ih prozvali njuškalama. A to jazuk, jal na poganu hajvansku njušku tuhne jal na komunističke žbire miriše. Mogli  se labirinti srušiti  ali nisu. Bolje pustit djecu da se ćerinjaju nego da te petokraka dan obnoć farovima kuži.

Prvi put Zlata uzletila u Mojsijevu kuću. Godišnji uzela; što će ti more kad ima bašća i cijeće, čak ni troška nema. Uštedi se, dobro je to ponešto uštediti. Tako je mama naučila, otac mandrknuo dok je mala bila. U bašti puno buketa i kita cvijeća, neubranih i neposađenih. Pobraće se i posaditi šta treba. Ima omlatina petnaest dana mira. Komšiluk neće imati mira,načisto ograisao.Skontali šta slijedi,bale pamuka sa Orijenta uvezli.Nek se nađe.

Kupio Mojsije harmoniku,na tavan je sakrio.U mušemu,pa u bošću zamoto.Tavan sa dva katanca spengo.Ključ oprogutao,valjda će izlećet.Sve što ima veze sa muzikom u sanduk limeni zakatančio pa na tavan natandario.Neće njemu niko kvariti petnaest dana ćeifia sa sefardkom.On ne zna od kojih je ješa bio.

Djedove i babe mu ustaša i četnik njemcu prodo,ustaša za trideset kuna,četnik za trideset dinara.Svako svoju valutu išće.Obrazli bili.Neće ti oni tuđe;valute.Oca mu jedva spasili;u Crnu goru pa u Albaniju pa u Palestinu kod nekog roda poslali.Tamo ga zvali mulac.Ni je'ne izrailjske da promuhabeti.Kad se rat strahote završio on se pješke u Bosnu vratio.Neće on u stranoj zemlji jezik učitni ni dana više dana ostati pa sve da ga Mojsije pločama tuleha.

Nije bolan to razlog ,nego se momčić od trinaest ljeta zableno u lijepu Simku.Njegova i nijedna druga.Šest mjeseci pješačio.Sa vukovima spavo,međede ganjo,ničega se nije bojao.A nema ga šta vidjeti;metar i žilet i jedan cenat.Sve se bojo da ga Simka nije prerasla.Ako jeste samo jedan cent on je gotov. Đe će žensko biti veće od   čoeka,to ne vodi na dobro.Jal on jal ona komplkse neke fasuju.

Kad se vrno ,onako pljesniv pravo na Simkina vrata.Izleće joj sestrica,misli on  i pita gdje mu  je Simka.Curiuca ga blijedo gleda.Misli on; zaboravilo djete sestrinog mlađahnog interesđiju.Kaže on taj i taj.

Ona njemu:  Ti i taj sjedi tu ne mrdaj dok babu ne zovnem; Simka se udala.

Razvali junačina plakat ko godina,ali ono muški ,na suho ,suza suzu goni u duši, a insan  muči i u nebo bleji.

Sažali se sestrica pa mu reče:

– Ih jesi neki muškarac,samo što se nisi rasplako ko pizdun.A koju ti Semku trebaš?

-Ne trebam Semku nego Simku.

-Nema ti kod nas nikake Simke.

-Pa kako znaš da se udala ako je ne znaš.

-Morala se udati kad si je pošo tražiti.

-Dobro ako nema Simke, daj bar zovni Semku . Da nju pitam za Simku.

-Ovdje ti nema nikakve Semke.

-Pa ko ima?

-Nema niko doli ja?

-A gdje su ti materr i babo.

-Eno ih u bašči kod šadrvana,jastuče se.

-Pazi kako govoriš ,mlada si ti za taj zbor.

-Jašta radi,mlada a mogu grlice gledat šta rade i mamu što po vazdan i svu noć cvili joj,mamo mamice,a nena mi odavno rhmetli. Hajd ja znam šta je takarenje,pričale mi druge dok smo vezli anterije.Ali ne mogu skontat zašto tolika cika i đefa.Malo se ljudi stisnu i žensko mamu doziva.Kaki im je to fol.

-Hajd mala ne baljezgaj i budi pristojna,ne valja žensko jezičinu puščat, neće se udat.

-Ko je reko da ću se udat?

-Jesi pametna,svaki se insan,jal muški jal žćenski mora udat,oli oženiti.

-Ja za inat neću,nisam budala da iz čista mira vriščim joj mamo mamice a ona ili nije tu ili je rahmetli.

-Šut šejtane nalet te bilo.

-A ti si mi ko neki melek,biva.Vidi te kakav si ko da si prašinu šest mjeseci po sokacima skupljo.

-I jesam bona iz Jerusalima ti klipšem već šest mjeseci,sve letim Simki grlici mojoj.

-Tvoja se grlica udala ne,rekoh li ti ja.

-Pa reče li da je ne znaš.

-Kako ne znam bolan jedan ,to mi sestre Semke druga.

-Eto sad i Semka ima.

-Od kako se rodila u ovoj je kući ima,a ti bekan ništa ne znaš.

-A jel se Simka stvarno udala.

-Najstvarnije jeste ali se i razvjenčala.Bio joj muž domobran pa ga partizani malo potkratili.

Nostradamusova i neka njegova proročanstva – II Dio

Scena druga

Nostradamusov katren:

Vladar će biti rođen blizu Italije

Koji će celog carstva koštati

Reći će,oni sa kojim je u društvu

Biće smatran više krvnikom nego princem.

Katren su identifikovali sa Napeolonom.Napoleon nije bio princ,čak ni potomak francuskih

aristokreta,još manje potomak kraljevke kuće.Bio je vojnik koga je buržoazija proglasili carem.

Ni preveliki krvnik nije bio.Manje nego mnogi zloguki osvajači.Recimo Eugen Savojski je bio mnogo veći krvnik ,a bio je i princ.Čak i princ tame.

Mnoge zemlje su blizu Italije.Austrugarska i Bosna su blizu Italije.I Španija,Ni Njemačka nije daleko

Carstva su takođe širok pojam.I Princ je širok pojam i Mali princ je princ.Hitler je bio Evin princ,Milošević Mirin,Bush Blerov,Klinton Hilarin il’ obratno,sve je relativno.

Ako se razmišlja o Napoleonu  što ne o Franku,Musoliniju,Gadafiju ,pa čak i Hitleru ili Miloševiću , Kralju Faruku koji je stvarno bio i princ.Pomenuti Savijski je poprilično uticao na pad najvećeg carstva; poslije Aleksandra Makedonskog; osmanlijskog carstva.

Nabrajanje kandidata bi potrajalo a nište se ne bi postiglo.

Možda princ još nije rođen,možda nije ni krvnik.Možda se rodio ali njegovo vrijeme dolazi.

Jedina konstanta,jedino kraljevstvo,jedino carstvo koje od Nostradamusovih proročanstava punom snagom postoji i djeluje je Vatikan. Vatikan ni u jednom holokaustu nije stradao a bio je saučesnik i krvnik u svakom.

Šta znači biti krvnik.Krvnik znači usmrtiti nekog.Smrt može biti i figurativan pojam.Recimo Vatikan može pasti a da niko ne pogine od neke krvnikove ruke.Mikelanđelovi homoseksualci i pederi su nanijeli i nanose više štete nego što  to učinini njihovi najveći „krvnici“ Islam,Muhamed i Turci.

Za Vatikan su islam i Muhamed  itetako krvavi krvnici.Na istoj razini su i bosanski muslimani potomci Bogumila.Zato je bio rat u Bosni.

Za Muslimane i nehrišćane,budiste,laoceiste,Indijance,” urođenike  i ostale pagane Vatikan je neprevaziđeni krvnik i zvjerinja zvijer.

Nešto je tu vrlo,vrlo kužno,sumnjivo i ružno.Ai ljudi su zaboravni;dok istoriju brišu i pišu gospodari urbi et orbi.

Prijem Kolinde Kitarević Grobar u  Trilateralnu komisiju i proljetni  sastanak komisije u Beogradu ne mirišu dobrom apom po Bosnu.Osluškujemo i listamo Nostradamusa.Možda nam nešto sine.

Dejva vu.Deže vi.Već viđeno.Samo birajte od 1075. god. do danas.

   

 

 Scena treća

 Nostradamusov katren:

Iz najdubljih dijelova zapada Evrope

Od siromašne porodice dijete će se roditi

Koje će govorom zadiviti mnoge

Njegova slava će se proširiti u Istočnom carstvu.

Ovo vezuju za Hitlera zbog riječi Hister i za koga je predviđeno da će umrijeti i da će „veliki dio borbenog polja biti protiv njega“.

Hitler je rođen u Austriji,na samom rubu jugoistoka Evrope.Istočno carstvo podrazumjeva Orijent i zemlje Bliskog Istoka.U širem smislu i srednji i daleki istok.Tamo Hitler nije širio slavu.U Africi je vrlo brzo propao.

Nostradamusov katren nam jako dobro izgleda kada ga uporedimo sa Napoleonovim životom.On je u Istočnom carstvu bio poštovan i cijenjen ,i dugo je Francuska vladala tim dijelom orijenta.

Možda se sein nije ni rodio.Tko da zna?

Ovdje važe sve činjenice i navodi iz Nostradamusove scene druge,koju smo objavili dan dva ranije.Zato se nećemo ponavljati.

Možemo navesti proročanstvo jednog izvornog i autentičnog  proroka koji prorokuje i zasad ne pogađa:

„Jer rodi se dijete,sin nam se dade,

i vlast će da bude na ramenu njegovom;

nazvaće se :Divni,Savetnik,Knez mira.

Povečaće kraljevstvo,daće mir beskrajan

Prestolu Davidovu i kraljevstvu njegovom:

Pravom će ga učvrstiti,pravdom će ga

Podizati

Od sad pa dovijeka!

Eto to će učiniti revnost

Gospoda nad vojskama.“

Pogodio je prorok,ali ljudi su pogrešno shvatili njegovo proročanstvo.Mislili su da će se proročanstvo zbiti za Isusovog života ili života njegovih sljadbenika.Onog momenta kada se svi elementi proročanstva poklope biće označen kraj civilizacije kakvu mi poznajemo.

Dublje zavirite u proročanstvo i Isusov život i vidjet će te da sve što potonji govore u vezi Isusa još uvijek nema nikakve veze sa njim i proročantstvom.Mi nismo pozvani da tumačimo tuđa proročanstva,pogotovu ona kjoja se još uvijek nisu obistinila.

 

Scena četvrta

Nostradamusov katren

Iz jedne arapske zemlje

Biće rođen Muhamedov sljedbenik

Ući će u Evropu noseći plavi turban

Biće teror čovječanstvu

Nikad većeg horora

Ovaj katren „nostradamovci“ su vezivali za Sadam Huseina,Gadafije,Hosni Mubaraka ili Bin Ladena.Nijedan iz četvorke nije bio siromašan,niti je ikad nosio plavi turban;čak ni u bilo kojem mogućem figurativnom smislu.

Bin Ladena se ugurava u u četvorku da se zakamufliraju njegova djela kojima je omogućio upad  vatinkanske koalicij u zemlje  islama i muslimana.

Izraz „iz jedne arapske zemlje“ je širok pojam.

Zbog toga ćemo napraviti jedan iskorak iz teme i napraviti moguće historijsko uporište u značenje termina „iz jedne arapske zemlje“.

Od polovine sedamog vijeka Arapi  su širili Arapsko carstvo Bliskim Istokom,čitavom Sjevernom Afrikom uključivši u osmom vijeku Iberijsko poluostrvo tik do Francuske.

Polovinom trinaestog vijeka su Španci vratili sve teritorije osim enklave Granada koja je ostala u Maorskim rukama,ali vazalnom odnosu.

Trinaesti vijek dovodi Turke Selđuke na Balkan.Osvojili su Vizantiju.Prije toga su  su polovine 1o55 god. osvojili Bagdad,odnosno Irak i Siriju..

Nešto rabnije  je osvojen Iran.Poslije su došle na red ostale Arapske zemlje. I tada se dešava nešto nepojmljivo i nezabilježeno u svijetskoj historiji: Osvajač skoro na prečac  prihvata religiju i kulturu porobljenog ,neko bi rekao postaju „arapi“.U četrnaestom kucaju na vrata Evrope ,u XV završili su sa Balkanom u XVI  su došli pod kapije Beča i Zapadne Evrope.

Koliko samo zemalja se može dovesti pod termin arapska zemlja.Kad na Zapadu pomenete Islam oni će prvo pomisliti pomisliti na Arape (pravoslavni balkanci na Turke).Tako je bilo i u Nostradamusovo vrijeme.Sasvim izvjesno da se izraz „jedna arapska zemlje“  može poistovjetiti sa izrazom jedna muslimanska zemlja.Možda se negdje pojavi njihov „antihrist“ a oni ga ne prepoznaju?Sve je moguće i još huđe i još luđe.

Sada se postavlja koja se to muslimanska zemlja pojavljuje u Nostradamusovom katrenu.Teško je odrediti.

Vatikan,SAD i Zapad  su svim pobornicima ideje o prepoznavanju teroriste u plavom turbanu dokazali da griješe.Ni oni ga nisu našli.

Nostradamus u gornjem katerenu i Fatimino svejdočanstvo se preklapaju u bitnom dijelu. Zbog togaVatikan,SAD i Zapad su Nostradamusov  katren je  povezali za proročanstvom iz Fatime*.

Vatikan,Sad i EU  više od dvije decenije tragaju za čovjekom – antihristom,čovjekom u plavom turbanu  iz tih proročanstva.Antihrist  iz pročanstava nije antihrist.Oni su antihrist, Savle pakleni Pavle ih je učinio antihristima, Mikelanđelo oslikao a Šekspir opisao.

Anitihrist,utvrdili su,nije Homeini,Sadam Husein,Moamer Gadafi ili Hosni Mubarak.Asad je slijedeći na redu.Nema ga ni u Iranu,on nije ni blizu Italije.

Uporno od 1990. god tragaju za Muhamedovim sljedbenikom  u plavom turbanu žareći i paleći.Bosnu su stalno demolirali.Potom su žarili i palili Bliskom istoku i arapskom svijetu.

Bili su tvorci takozvanog tvorci „arapskog proljeća.U tu svrhu su stvorili Bin Ladena,a Mubaraka (figurativno),Sadama i Gadafija ubili.Arapa – muslimana sa plavim turbanom još nisu našli.Sad su na redu Iran i Asad.Poslije ko zna.Niti jedna od spomenutih spodoba i monstruma  (naziv zaslužuju zbog svog zla koja su učinili svojim i susjednim narodima) nije se približila Evropi.Jeste da su vršili teror i horor u svojoj zemlji,ali to je mali dio čovjećanstva.

U slijepoći Nostradamusovi poklonici ne shvataju da turban ne mora biti turbam,da to može biti bilo koje pokrivalo za glavu:šešir,kačket,mornarska il francuska kapa…Boja pokrivke za glavu je vjerovatno plava.Njima je to svejedno.Bitno je da se uništi ili barem diskredituje islam.

Zar teror i horor mora biti učinjen oružjem.Najveći teror i horor čovječenstvu doživljavalo za vrijeme  trideset godina hladnog rata.

Mnogo je toga za razmišljanje.Pametan je taj Nostradamus.Neke njegove pokrivke za glavu izgledaju kao turbani i kape i teget su boje.Njegovi preci su bili iz arapske zemlje.U njegovo vrijeme je judeja bila u arapskim rukama.Možda je bio musliman,mi to ne znamo.Islam poručuje da je musliman svaki čovjek koji se iskreno preda Jedinom Bogu.To je tako jednostavan pojam koji uključuje ljude ma koje oni religije bili.

U Boga je samo jedna vjera.

 Pa vi vidite šta vam je raditi.

 

Ko ne skače mrzi Bosnu

Iz Arhiva

 

Ta hajte molim vas,oni će nama određivati patriotizam.

Mi ne djelimo lekcije.Mi kažemo uzmite riječnike i vidite šta je to ljubav prema domovini.

U toku paklenih dana ovog ljeta koje jedva prođe pogodila nas na 49 stepeni celzijusovi glupost.

Ko ne skače,mrzi Bosnu!

Mi ništa;ni jene.Mislimo, vručina nekoj blentoviji mozak popila.Kad opet prije  par dana  isti naslov ugleda svjetlost dana.

E sada nam nije preostalo ništa drugo nego da razmislimo o naslovu.Poslije par sekundi razmišljanja skontamo da naslov ni misao ne vijedi ni dva komarca koja se takare.Pride vrijeđaju razum svakog pristojnog i vaspitanog čeljadeta.

To nije ni glupost ,to je maloumnost. Šta sve ljudima neće pamsti na na blentaru? To bleismetar ne mere izmjeriti!Valjda im vrućine mozak popile,a kiše ono resto isprale. Ako su ga i imali?

Povod nije bitan , ni novinar čiji smo naslov posudili.Sportski događaj koji se dešavao ,bio i prošao.I ovajdrugi slične sadržine,je takoše otperjao. Bitno je da se članci sa ovakvim naslovima javljaju pred svaki imalo važniji događaj.

Sve da se Kulin ban vratio sa novom poveljom i novim slobodama za Bosnu u kojoj bi kao u njegovo vrijeme bio samo jedan jezik, jedan narod i Jedan Bog , takvi naslovi se ne bi smjeli upotrebljavati.

Pobraćemo neke od razloga:

– majmuni i zvijeri skaču ,

-većina ljudi ne misle kao Darvin da su ljudi postali od majmuna,

-ljudi dostojanstveno navijaju za timove koji nose boje po njihovom izboru.

– izraz podsječa na bojni poklič koji ljude treba da pretvori u horde raspomamljenih skakača,

-bojni pokliči nikad ne donose dobro,

-raspomamljeni ljudi nimalo ne liče na dostojanstvene ljude , oni postaju životinjama nalik, ne bilo kakvih , već onih dviljih, nekontrolisanih,

– protivnik ima svoje navijače i oni imaju nalog da se ponašaju na način kako sugerira onaj hajvan,

-eto neminovnog sukoba majmuna i zvijeri koji skaču ,

-zvijeri i majmuni , posebice šimpaze su najorganiziranije ubojice među životinje,odmah poslije ljudi,

-a opet neki ljudi vole šah ili sinhronizovano plivanje.

Zato je onaj zvjerski aspekt događaja na koji na neko poziva i sigeriše nam kako da se ponašamo.

Razlog našeg javljanja nisu samo zbog navedenih aspekta sportskih i drugih događaja.

Neke ljude jednostavno ne interesuje pogibeljni i ubilački sportovi.

Toliko smrti ima među samim akterima da je neljudski doći i bodriti da se ljudi međusobno ubijaju.

Frustracije dobitnik – gubitnik ,mržnja prema suparniku dovodi smrt na sami rub sportskih arena.Proširio se taj krug smrti i na puteve kojim se kreču majmuni i zvijeri koji skaču.

Mnogo izgubljenih života , svakim danom sve više smrti nose oni koji skaču.

Svojevremeno je spotski događaj bi teferić koji se gušta. Nosila se na utakmicu meza i piće, Znalo se pojaviti i poneko ćemane.

Navijači su se dijelili na pitare, sevdalije, buregđije, komade teletine ili  govedine, mocarte, rjeđe konjetine , umjetnike, molere, čevabđije, štrause i simpatizere. Najgrublja riječ je bila: vozovođe / vlakovođe,

Nije bilo bitno ko si i šta si!Bilo je bitno da si čovjek,da voliš sport i imaš tim za koji navijaš. Nisi ni morao plaho navijati za neki tim.Bilo je bitno druženje. Protivnik i protivnički navijač je bio poštovan i dočekivan sa dužnim pijetetom. Poslije utakmice se zajednički išlo na akšamluke i u provod.

Bilo je tu šeretluka ;nekom bi auto,kuća,vrata,prozor,oluk ili voćka bila ofarbana suparničkom bojom. Bilo je tu i opklada; ne zna se koja je bila lukavija, osmišljenija i tandarlija. Niko nikad se zbog svih smicalica, nepodbština nije ljutio.Bila su to prijateljska nadmetanja i smicalice.

Danas toga nema.Sada je protivnički tim i njegovi navijači smrtni neprijatelj. To nema veza ni sa sportom niti bilo čime. Zapravo ima ;sa najcrnjim scenarijima. Animozitet sa sportskih terena uvukli su one ,još gore konotacije; koje prizivaju duhove zla i mržnje.Nacionalističke i šovinističke.

Svako malo neko nekog malo bocne pod bubrege i ovaj “navijač” što je pošo da skače rikne.Ponekad neki policajac ,naviječ preotivničkih skakača iz čista mira na mrtvo upuca nekog protivničkog navijača koji skače.

Pijane horde skakača mogu biti i nešto blaže. To su oni slučajevi kada protivničke timove ili navijače počaste ciglama u glavu ili jednostavno kamenuju. Cigle i kamenje je lako naći i unijeti. Za to je zaduženo obezbjeđenje, radi bolje i uspješnije saradnje sa navijačima.

Nazivi koje sebi navijači daju mogu biti istovjetni stilovima navijanjima. Mi ćemo obratiti pažnju na imena navijače dva tima iz našeg Sarajeva : Horde zla i Manijaci.

Mi smo samo par sekundi prije preživjeli jedan strašan, krvav, koljački i genocidni rat. Njega su vodile zločinačke zvijeri ustaše i četnici : nebrojene horde zla i manijaka.

Oni su samo slijedbenici vatikanske zvijeri, hordi zla i manijaka koja je potamanila američke indijance i “urođenike” širom svijeta.Sada tamane tek toliko da ne ispadnu iz štosa;zlu netrebalo.

Horde zla i manijaci su pripadnici genocidne sorte koja kolje, siluje i uništava cvijeće planete Zemlje.

Sada se navijači dva tima koja su nam draga krste tim imenima.Nas to ježi i ograđujemo se od tih imena. Zbog njih i onih koji to ime glorifikuju i nose smo prestali da idemo na utakmice, da se provodimo, akšamlučimo, mezetimo i družimo sa navijačima protivničkih timova.

Oni navijači koji su dali sebi ta grozna imena i koji se diče njima ne mogu biti dostojni Sarajeva i Bosne.

Besmisleno je pitati vođstvo klubove šta oni rade. Njihova politika je podržati navijače koji se grozna , zločinačka  imena  nose.

Čestiti i radini ljudi su se počeli klonuti sportskih događaja radi šačice onih koji sebe nazivaju. Zato ta “posjećenost” na utakmicama. Sportski susreti su postali događaji najvišeg stepena rizika. Ići na sportske događaje i glavu gubiti to mogu samo bezmozgaši sebi dozvoliti.

Sarajevo je Grad čednosti, a Bosna Zemlja Božje milosti.Njihovo dostojanstvo,povelja Kulina bana i stečci ne smije sebi dopustiti da njena djeca pripadaju hordama zla i manijacima. Takve ljude ona ne rađa.

Samo koljački izrodi i manijački abortusi mogu biti horde zla.

Mi ne želimo da pripadamo udrugama i jatacima koji  nagrđena imena nose.

Zato molimo novinare da pozivaju navijače:

Večeras navijajmo za Bosnu. Ili danas navijamo za Sarajevo ili Željezničar.

Čak i ti pozivi su  usko ograničeni.

Navijajmo dostajanstveno i tolerantno kao dobri ljudi.

To je dovoljno,jer iz poziva izbija  čast i čest srodna Bosni . Ta imena će nas uputiti da navijamo bosanskim bilom,od srca: milostivo, časno. pošteno i humano.

Zastidimo stvarne horde zla i manijake svojom dobrotom i poštenjem.

Dobrota,poštenje,dostojanstvo i čast su nam od postanka Bosne od Boga Jedinog darovani. Nemojmo to blatiti skačući i urlajući.