Jutro sa Blekijem – Kada krenem nepovratu





Volio bih otići blesav ,

umiren tvojim dodirima

kao i uvijek

izmoren tvojim ljubavlju

noćima poklonjenom

sjesti na pod

u sjeni galerijskog mihraba





usnama nježnim izmoliti

Jube moja jedina

sjedi pored mene

primi me za ruku

samo me ovlaš poljubi

gledaj me nježno

kako si me uvijek gledala

nasloni se na moje grudi

pusti glas umilni

zapoji mi onu tebi najdražu 

Gospodu tvome i mome jedinom

Bookmark the permalink.

Komentariši