Na Čekaluši naletješe na Malu guzu.Samo jedno upadaj,pa na desno ,zmal ne bubnuše u drugi taksi.Tada sve ulice dvosmjerne bile.U tom taksiju Baška baša sa nekom starkom.Šaći šok mudro zaključuje:
Svi putevi vode u Mojsijevu obećenu zemlju.Sad mi je jasno od koga su stari rimljani čopili svoju izreku.
Na vratima Mojsije stoji,nikoga ne frštulji jer se niko ne obazire na njega.,samo upadaju ko tatari.Zaustavlja dobrog vodi ga ustranu pred vrata Pavičičkine kuće.
-Ko ti je reko da je kod mene ko fol akšamluk?
-Šaćir Šok.
-Ko je njemu reko?
-Niko konkretno,kaže čaršija bruji.
-Ma nije važno imamo problem.
-Koji?
-Deba zakuho sa Frkom.
-Ko mu kriv,sam pao pa se ubio.
-O čemu ti to?
-O slovenki.
-Kakva te sad slovenka spopala.
-Ona Ditka.
-Koja Ditka.
-Šalim se,odakle Debi šenkrat plaho slovenka?
-Natakarim slovenke.
-I Deba je.
-Ti se opet šališ.
-Jok,ti se šališ.
-Pusti šalu,vrag je odnio.
-Koga vrag odnio,šalu ili slovenku?
-Frka i Deba se zakačili oko centifolije.
-Pa šta ima veze.
-Ima, on kaže da je to ruža sa sto lista,ona tvrdi da je to nemoguće već da uvijek ima sto jedan ili devedeset devet lista ili koji manje.Nikad sto.
-Oboje su u pravu.
-Kako oboje mogu biti u pravu.
-Za centifoliju je narod reko da ima sto lista,pa je Deba u pravu.Centifolija jednom u par tisuca cvjetova ima sto lista,pa je i Frka u pravu.
-Sad nagrdi,ja mislio ti ćeš pomoći.Hajd sad upadaj i ni jedne o centufoliji.
-Jakako ni jedne,kako ti kažeš..
Ono kad bi se zezali u sebi dodaje Dobri.Uleću usred Hercine filozofije:
-… nisam lud ništa poklanjati jer slijedi belenzuke na ruke ,bukagije na noge.
Baška baša se nadovezuje:
-Poklanjam ti ružu za jedan dan,ljubav za uvijek kaže Prever.
Deba će:
-Poklanjam ti ovaj ljiljan na jedan sahat,pa ći ti pokloniti drugi za drugi sahat i tako dvadeset četiri ljiljana obdan ili obnoć kako voliš.Nema tu život nikakve veze.Ako proživiš čitav život najebo si.Ili te herc bubne ili te Frka đugumom zvizne,na isto mu dođe.
U prolazu se moro i Dobri upetljati.
-Cvijeće nije da se bere,a ljubav je da se daruje.
Oma je konkretan:
-Natakariš cvijeće,hoćel’ ta meza.
Lenji :
-Ah,cvijeće…aha.
Mojsije,još uvijek stojećki:
-Vas peterica bilmeza ni je'ne,a ti Dobri za neku dlaku prođe.Cvijeće ne gazi,ne beri i ne trgaj.To je prva i jedina zapovijed;ostalo vam na volju.Cvjet je Božji stvor.Sa cvijećem treba polako,pažljivo i nježno i samo mirisati i udisati isto ko sa harmonikom i ops,ženom.Lijek je to.Nema veze ako se ponekad ušćuje.Vručinom se svaki cvjetak ušćuje.
Smjestiše se napokon Mojsije kod Zlate,Dobri do Ljilje.
Neda Mojsije da se dira ni cvjetića ubrat. To ti je ko insana ili hajvana ubit. Cvijeće ti je bolan, Božije stvorenje; diše, raste, ljubav i mržnju osjeća, plače i rađa, i umire.
– Kako bolan plače, kad si vidio da cvijet plače.
-A šta rosa nego cvijetne suze konjino blesava..
Deba je danas šenkrat plaho dumo. Cijelu prošlu veće eno kiselico i filter šezdeset in sto žmario njakom slovenkom . Ona mrzila alkohol, kaže skup i trošak, a kiselica podiže zdravlja. Deba klima glavom i konte jebote zdravlja ako nema brizli ili bijelih bubrega i oka rakije. Ona imala sedaminpedeset ali Deba ga bacio.
Bojao se; mogu Ditka i Frka nekako sa kutijama stupit u neku vezu i ode mu glava. I Frka pušila iste. Sve se dobro završilo, više puta nego što je to Ditka očekivala. Kad je otišla obećala se javiti ha stigne. Nije.
Uhapsili je slovenci čim se vratila. Njima bilo zabranjeno sa drugim narodima se mješat, zato su izmislili svoj govor da se podvajanje vrši. Ipak ona svako ljeto: par dana kod Deba, mjesec dva u Prevzgojni Dom Radeče.
Ništa ne pomaže. Ona kod Debe naučila i brizle i bubrege prviti i sama biberiti in nabijati . Ne može Deba na dvije strane biberiti. Plašio se on đuguma iako mu Frka davno poslije ovih o bubrega a i poslije onih dala nogu .Špslije ovih brizli a i poslije onih brizli. Jasna računica. Hoće se raći šenkrat plaho brzo nasudjelovanje u razdvojni,jerbo štreka po život navarno.Ili u prevodu neko će skroz naskroz najebati.
Onda se slovenci dosjetili; smjestili Ditku u Javni zavod psihijatrijska bolnišica Vojnik, odil neizlečilnih i podvrgli je elektroterapeutkin tretmanov. Opit uspio, Ditka umrla. Javila Debi Mojca Grličić,koja je kasnije radila kod neke Hassine firme; jedini preživjeli član elektrošokerske grupe nazvane Bosanac.
Debi se svidjela pa je Omi proturio. Njemu žao Ditke bilo,pa nije htio da joj drugaricu munta, pa je zato uviđavan bio i mazno Mojcinu tovarišicu Alenku. Ove se nisu smjele kući vraćat i sada u Njemčiji žive.
Evo sada da imam harmoniku zasviro bi bolere, grlice naše bi zaplesale , velove izmješale i cvijeće zaplakati garant. Ne iz ljubomore,cvijeće nikad nije ljubomorno na cvijeće
Ne može se čovjek nauživat koliko to ljepote ima, kuka Mojsije.