Ah , da ! Naučila sam da nas život uči dok smo živi i da nam ne želi pobjeći. Koliko se god mi trudili i željeli od života ili bježali od njega , usud sve stvari posloži i postavi na svoje mjesto i da nam po našoj mjeri.. Ponekad intezitetom vlastitih doprinosa i htjenja samo možemo pokrenuti lavinu u negativnom smjeru. Ono što zaslužimo to i dobijemo. Zlo koje učinimo , vrati nam se.Da . Zakon parova je vrlo fleksibilno i nezamjenjivo mjerilo
Slijedeće tri godine sam prolazila istim putem.Skoro svaki dan on je stajao tu. Pratio me pogledom bez daha od dna do vrha ulice. I izustio bi jedva čujno .
-Dobar dan:
Ispočetka mi je bile neugodno od tih tihih riječi. Bila sam nesigurna i nisam znala šta mu to znači, jer ništa više nije izgovarao , niti činio da mi se približi. Nisam znala šta se krije iza tog pozdrava. Poslije sam se navikla.
On je rastao, malo sporije nego što to adolescencija zahtjeva, ali je bivao sve tužniji. Ponekad mi se činilo da mu se ramena tresu i da se jedva suspreže da zadrži jecaje koje guta u sebe. Toliko sam se navikla na to jednostavno dobar dan , da mi je vikendom , kada nisam prolazila njegovom ulicom , nekako sve bilo prazno i pomalo sivo.
A često je znao ne biti na stražarskom mjestu.Danima. Tada mi je bilo još gore.zašto ga nema ? Da li je dobro? Kako je bivao stariji ti izostanci su bili češći i duži. Pogotovo ljeti.Ponekad bi me probolo neko hladnije trnce . Ljubiomora. Ma ne , nikako. Ja sam svoje svjetovne želje zakopala i odrekla ih se. A i činio mi se jako čist i čedan , kao da je moj drug, moje trinaest godina mlađe ja.
Sve dalje šta nam se desilo je između mene i njega. Prekršili smo nekoliko osnovnih Božanskih pravila., Ali i nismo. Bili smo nagrađivani i sami sebe kažnjavali . Posebice ja . Sve je podložno pravilima ljubavi i slobodnoh izbora. Činjenje ili ne činjenje je naš izbor Ti izbori nas određuju i čine ljudima , vjenricima ili poganima , nevjernicima. I osnov su jedinstvenog života.
Ovo ti prićam jer su se moji i njegovi konačni susreti desili u osvit događaja koji je tebi poremetio čitav život. I dan danas pokušavam da shvatim kako sudba plete svoje korake i upućuje i povezuje ljude jedne sa drugim.Jedino što sam shvatila da u tom kolopletu moramo biti vrlo pažljivi i dati najbolje od sebe.
Godinu dana poslije prvog „dobar dan „ sam upoznala tvoju srednju sestru pod malo dramatičnim okolnostima.Tvoja sestra je namjerno došla u našu kućuu Čapajevoj ulici , jednoj od Bjelavskih mahala koja je tebi itekako poznata , a koju su vodile Časne sestre milosrdnice , da traži pomoć i utjehu ..
Nije to mogla naći u svojoj crkvi Grubo su je odbili. Rekli joj da joj pni ne mogu pomoći., osim da ide u neki manastir tamo traži vjeru i mir. Samostan njoj nije trebao i nije bio njen izbor.
Ona je trebala samo toplu ljudsku rijeć , ruku svajet i glas koja će joj donijeti utjehu i ohrabrenje . Njenu trinaestogidišnju sestru , tebe mila frkice , znaš to , je silovao porodični kum. Znala je ako traži pomoć vlasti neće se dobro završiti. Otac joj Mito bi saznao za „sramotu“ i odmah ubio i kuma i sina mu. Takva je tradicija , tako se oduvijek branila čast. Ženskih odiva. Frka Frakica njena voljena, mlađa sestrica bi za čitav život bila osramoćena i obilježena i bila izložena lajavim ustima , koji joj ne bi ostavljali na miru.
Nekum pukim slučajem ili igrom sudbina samo sam je postulantica bika prisutna u toj Božojoj kući.Još se nisam zaredila , jer sam imala nekih nedoumica i nisam bila sigurna da li je časno sestrinstvo pravi izbor za mene. O tragiki , bolu i molitvi sam znala mnogo. Možda i previše.
Ona se molila Bogu za svoju sestru , čiji je jedini grijeh bio njena anđaeoska ljepota , krhkost, uzvišenost i djetinja nevinost.U tvojoj sestri sam vidjela svu dobrotu ljudsku. Paćeništvo i žrtvovanje za nesrećnu sestru. Željela joj je prići a nije znala kako. Unesrećeno dijete je samo stisnulo zube , nikome ništa nije pričala, potpuno se zatvorila . Postala je mašina.Tu je tvoja sestra neutješno zaplakala.
Ja sam je nježno zagrlila , pomilovala po kosi i rekla :
-Ne brini se , sve će biti u redu. Sve će se srediti . Obećavam ti . Bog Milostivi i pravedni će nam pomoći.
Tvija sestra se smirila . Mislim da mi je povjerovala . Otvorila je dušu i sve mi ispričala. I kako i kada , ali ako bi pokušala shvatiti zašto ponovo bi briznula u grčevit plač i stalno ponavljala :
-Zašto , Bože mili , zašto …ta ona je samo malo dijete?
Dugo smo ostale razgovarajući i moleći , i ponovo se vraćajući ms grozni , monstruozni čin i posljedice. I ponovo se se zajedno molile i plakale. Slijedećih nekoliko mjeseci je dolazila jednom nedeljno , subotom , jer je shvatila da smo tada same.
Nakon par mjeseci , ona je našla mir. Ali je klimala glavom kada je govorila o tebi.
-Diše , jede , bjesomučno se ljulja na ljuljački i krije da povraća. Pitala sam je da nije trudna. Nije , fala Bogu , već joj je muka od užasnih scena i bolova koji joj ne izlaze iz glave. I šuti dijete. Pretvorila se u led ledeni. Ništa je ne interesuje.Sve radi mehanički . Onaj prelijepi djetinji osmjeh je kao da je metlom izbrisan i lopatom duboko zakopan u zemlju , tamo negdje gdje ga niko , pa ni ona sama ne može pronaći.
Nakon tri mjeseca tvoja se sestra došla oprostiti od mene. Zahvalila mi se na pomoći. Uz moju pomoć ona je dobro i zna svoj put . On je vodi iz ovog grada.Snaći će se sigurno.. Ne može ovdje ostati. Sve je guši. Gleda sestru kako se povlači u sebe i gubi dodire sa stavrnošću . Odbija svaku pomoć i razgovor . skoro i ne jede. Samo pobjegne na ljuljačku. Njiše se do besvijesti.Onda siđe , klekne na koljena i počne povraćati. Njoj se čini dušu želi ispovraćati.Kada se smiri samo pogleda ka nebui, bezglasno vrti glavom i sliježe nejakim ramenima.
I eto , jedino me moli ako ikako možgu da ponekad pripazim na to prelijepo , nevino dijete , njenu malenu sestricu, Frku Frkicu i da joj pomognem ako bude trebalo.
Vidiš Frkice u moj život se te nevezano jedno od drugog uveli tvoja sestra i Dobri. Neko bi rekao komplikovana i teška priča. A nije ! Sve je jednostavno , ali se ne može tek tako ispričati i objasniti . Trebaju mnogi likovi , događaji i vremena da se zbudu i isprepletu da bi sve dobilo smisao.
Evo , osjećam , zapravo znam da , neću još dugo biti tu., a tek sam počela povezivati uzvišenost Božijeg stvaranja.
Da nisam odlučila skočiti sa mosta i okončati jedan mladi život pun bola i tragike , ne bih spasila jedno dijete, da bi ono mene spasilo grijeha i vratilo mi život..To djete je moralo doživjeti još tragedije da bi postao ono što jeste. Nježni i odbri čovjek koji samo želi da voli i da daruje ljepote ovom dunjaluku , napose ženama i djeci.
Ja sam prekinula polaganje zakletve za časnu setru u poslijednji čas da bih se vratila poslu koji sam napustilka kada je Dijana ubijena.Poslu koji će mi pomoći da tvoga silovatelja pošaljem na robiju i upoznam tebe Zlatu, Lelu jelenu , Kosaru i one drage , opičene mahnitove.
I evo , od toga zavezanog šala i od tog nesuđenog salto mortale prođe dvadeset sedam prelijepih godina . Čudesnih Božijih godina. A ja sam još uvijek preplašena djevojčica koja se pita: -Bože Milostivi šta će biti sa Dobrim kada ja odem.Molim te čuvaj ga od zla