Mala kavana. Treperenje sunca I stol u kutu za dvoje - Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš, Drago, jedino moje?!
Mjeseče, ljubav je u meni rasla,
Al’ nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.
Da l’ mogo sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti šaptati riječi,
Sanjane u samoći?
I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić’ na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?