Bleki – Prozor sa zvjezdanim otiskom

 

Otišao sam pred tvoju kuću.

Trošno posivjelo zadanje od kojeg je sunce skretalo sjaj.

Činilo se da nikog u njemu ni.

U lijevom uglu jedan prozor razbijen zvjezdanim otiskom.

Tužan i neopran.

Poderana zavjesa visi i leprša.

Leprša , tuguje i tiho poji

Vrati se mila domu svom.

Stajao sam satima i zurio.

 

Prišao je jedan policajajc

rekao da se sklonim.

Izazivam sablazan.

Još samo minut. molio sam ja.

Tuga nekad i zakon gane.

 

Ostao sam do večeri i zurio.

Ostao sam do ponoći i zurio.

Ostao sam do jutra i zurio.

 

Zurio.

Zurio i upijao svaku prašku na slomljenom prozoru.

Znao sam , to su praške tvoje slomljene mladosti.

Zurio i upijao svaki pokret i vapaj poderane zavjese

Znao sam ,to je zavjesa tvoja poderane mladosti.

Zurio i upijao lepršave zvuke što ih zavjesa jauče.

Zurio i klanjajući se sobi djetinjstva tvoga ,

samo sam poželio ,

vrati mi se jedina moja.

 

 

Bookmark the permalink.

Komentariši