Dragutin Tadijanović – Miris Ljiljana

 

Sumračje blijedo u bezglasnoj sobi.

Zastori su spušteni.

Umorne moje trepavice, i one su sklopljene!

 

Ja vidim dvije svijeće voštane. Zapaljene

Pored njenog odra.

 

Ona tako mirno spava. Nepomična.

I smiješi se. Ljiljani su oko odra

Ukočeni.

 

Samo njihov miris lebdi oko odra.

Ona spava. I smiješi se.

 

Ispuni se želja tvoja, Lelijo, srce!

Šuma od ljȉljānā bijelih oko tvog odra

Miriše.

 

 

 


											
Bookmark the permalink.

Komentariši