Ne plaši se prijateljske ruke Mila

 

 

Dijete u oblacima

 

Svijet razaranja i smrti

 

 

Ocean

 

Jedan život

 

 

Ima dana kad osjećaš da te godina miluje  a stađuni mile,

i da stojiš na vjetrometini autoputa,u kojem ima samo jedna traka,

puna bola , užasa i zla , a ti malena čedna djeovjčica.

Traka vodi samo u jednom pravcu ,  i ne možeš se ni za tren zaustaviti.

Ako staneš , zlo te pokupi  i  nepovratno povede sa sobom.

I nema više.

Ne dozvoli to sebi Mila.

Prelijepa si , čak se i Ocean ogleda u tebi.

 

Znaš li Malena , sretnici često naziru  sjenu prelijepe žene obučene u raskošni  crni ogrtač ,

koja nježno skuplja duše onih koji odlaze.

Ako vidiš tu sjenu uz tvoje pute, nakloni joj se sa najponiznijim poštovanjem,

možda okrene glavu na drugu stranu, jer nije uvijek  sve tako crno kako izgleda.

 

A ako upita :

-Dijete šta radiš ovdje , ova cesta vodi u pakao, u doline bogatih , pođi sa mnom tamo ti mjesto ni’.

 

Nijemiš i shvatiš da to lice poznaješ kao svoj život , kao vlastiti odraz u ogledalu ,

jer dolazi od potisnutog svjetla iz tvoje nutrine.

 

I nemoj da bi se plašila!

Sjena je samo  došla da ti pomogne da pređeš na mjesto koje je mnogo ljepše i milostivije od ovoga,

u njemu rijeke vječno teku i svjetlost i nevinost sve je.

 

A možda te Milost prihvati za ruku i vrati  na  stazu ljubavi i snova.

Prepusti joj se  Malena , jer , kao što rekoh , nije sve crno kao što se čini,

sve dok  dobro i ljubav  u tebi obitava.

 

I poslušaj je , ni slučajno nemoj zalutati na izgubljeni autoput bogatih i nemarnih.

 

Nijedan put ne vodi ka nebu, tamo se samo uzneseš.

 

Svi putevi popločani novcem i zlom vode u pakao.

 

A dan kao i svaki , prelijep je mila djevojčice.

 

Bookmark the permalink.

Komentariši