Ezra Paund – Doria

Budi u meni kao vječna kob bezbojnog vjetra,

Nikako  prolazne stvari koje su – radost cvijeća.

Uzmi  me u ljutoj samoći tamnih hridi

I pepeljastih voda

Nek bozi o nama nježno zbore u dane buduće

Sjenovito cvijeće Orcusa da te se sjeća.

pB