Da bih s tobom prošla pustopoljine ovog svijeta
Da bismo se zajedno suprostavili užasnoj smrti
Da bih vidjela istinu da bih izgubila strah
Pošla sam uporedo s tvojim koracima
Zbog tebe ostavih svoje carstvo svoju tajnu
Svoju brzu noć svoju tišinu
Svoj biser okrugli i njegovu bjelinu
Svoje ogledalo svoj život svoju sliku
I napustih đardine raja
Tako bijah na svijetu bez velova krutog dana
Bez ogledala vidjeh da sam naga
A pustinja je zvala vrijeme
Zbog toga si me svojim dodirima odjenuo
I naučih živjeti snagom vjetru.