Dodi u moj čardak!… Samu mi je zima…
Svi dšseci moji za te su prostrti…
Hoću poljubaca u kojima ima
I vatre, i sunca, života i smrti!…
Tvoji zagrljaji neka budu zmije,
Neka stežu divlje uz vihore zara!
U njima da umrem, Šerifa, što prije,
Mirišući bašte, tvojijeh njedara…
Žedan sam ljepote, i ženskoga stasa,
Grčeva i slasti, smijeha i vriska,
Pomame i ognja, i miloste tajne…
Hodi! Neka ti se sva duša zatrese,
I po mojoj sobi, ko procvale rese,
Svog proljeća prospe pahuljice sjajne