Bjeli se jedno usamljeno
kroz plave morske magle sjaj –
Šta traži u ovom svijetu stranom?
Što ostavi svoj rodni kraj?
Talase mreška vetar svježi,
i škripi jarbol, povija s ekao prut;
ah, ono nit od sreće bježi
niti je do sreće njemu put! –
Pod njime plave vode jure,
Nad njim je jarkog sunca vir…
A ono večno hoće bure,
Kao da oluje daju mir!