Aco Šopov – Prikovani pogledom u crnu afriku

 

Ovo je kamenje ocean izbacio na obalu,

izbacio ga ovdje na otok odakle su nekada,

smjerne i lijepe mladiće i djevojke prikovanog oproštajnog

pogleda usvoju Crnu Afriku,

galijama ispraćali kao živo crno roblje na tuđe kontinente

 

Ocean im je postajao i dom i nemilosrdna sudbina,

dok se jedva u daljini nazirala nepoznata zemlja

koja im je obećavala dane crnije od njihove kože.

Nepoznata zemlja je ostala tuđa i neznana,

a tuga za rodnom grudom kamenila je njihove dueš,

koje su se otkidale od tijela.Osušena tijela

lažala su kao prazni riblji kosturi na tuđoj zemlji,

a skamenjene duše oštre i iglaste kotreljale su se do oceana.

 

Nemilosrdni ocean ih je dočekivao kao najbrižniji roditelj,

grlio ih svojim rukama-valovima i nosio natrag,

natrag prema Goreu odakle su ih nekada

kao smjerne mladiće i djevojke ispraćale galijama

u nepoznate i daleke tuže kontinente

a sada su kamenje izbačeno na obalu,

neprestano prikovanog pogleda u svoju Crnu Afriku,

sada su kuće robova.

U nijemom i prisnom dodiru sa potomcima

razgovaraju i počivaju.

 

Bookmark the permalink.

Komentariši