Tatjana Lukić – Grehota

 

II

 

namilice dahću naš glasne žice

 

slavi stvari

drek na usni

groktanje

i rika

 

sve u blebet pretočeno

 

ne sričemo tajne znake

niti slutnju dodiruježzvon kamenadrhtaj vode

 

pod jezikom truli tepet

tihne govor raslinja i biljažžo ušne školjke vosak

slamaju se čarlijanja ptičija

mru mrmori i gatke

 

pred besjede bijesnom stražom

pognu glavu plodna šutnja

nesta nijema slova

 

zijezde nam riječi mjesto repatica

 

tko li zgriješi

i dade nam pravicu

da govorimo stvari?














											
Bookmark the permalink.

Komentariši