Aleksa Šantić – Gde Mnidjah

 

Gdje mnidijah da je
mirisavi cvijet –
Tu j’ otrovna biljka,
tu je pakô klet…

Gdje mnidijah da su
izvori vrline –
Otrovna su vrela,
otrovne gorčine.

U kom srcu mišljah
da žar pravde tinja –
To je srce pusto,
kukavica sinja.

Koju dušu držah
da ljubavi diše –
Satana je mrska,
od pakla je više.

O kom mišljah da je
svojoj vjeri stanac –
Sa poganom dušom
rodu kuje lanac.

Koji za rod bjehu
na braniku prvi –
Sad eto ih – gmile
u prašini crvi.

 

Bookmark the permalink.

Komentariši