Umoran od snova
legoh
na livadu rosnu
ispod trešnjinog stabla
usnih
duša ne zna za umor
djevičansku ljepotu tvoju milujem
Anđele mili
cvijećem lebdiš
lahkim krilima
miluješ
ljubav moju
miran sam
maksumče naivno
ne sluti
demoni zavodljive maske iskre
vadiš damaskiju
bez imalo srama
a tako nježno
i tako suptilno
ženstveno sa osmjehom
blagosti
u čelo u treće oko
kamu zariješ
žigošeš me ljubavlju svojom
da svijetom
tamnim i nesigurnim
posrčući hodim
ko slijepi pjesnik
o čednosti tvojoj
vjetrovima zborim
da zauvijek te volim