Bleki Ne želim grmjeti

 

ne želim grmjeti u purpur

zalazećeg sunca

već tiho sanjati

u kiši

neprekidnoj i bolnoj

u malom halvatu

Grada čednosti

obojenog slikama divnih bića

što odile su

tragovima mojim

a vodili su plavetnim dubinama

Oceana

 

ne želim grmjeti u purpur

izlazećeg sunca

već tiho sanjati

u kiši

neprekidnoj i blagoj

u malom halvatu

Grada čednosti

obojenog slikama divnog bića

što u nerazumu svome

ne vidi tragove moje

a vode u plavetne dubine

Oceana

 

Bookmark the permalink.

Komentariši